Subota 7.12.2019.

Rođen narodni heroj Sava Kovačević

Narodni heroj Sava Kovačević rodio se 25. siječnja 1905. godine u selu Nudolu, blizu Grahova, kraj Nikšića.  Radio je u „Ombli“, poduzeću za eksploataciju šume u Bijeloj Gori. Kasnije je otišao od kuće i isprva radio u rudniku Trepči, a onda u Beogradu gdje se zaposlio u tiskarnici novina „Vreme“ i radio na izgradnji novog Savskog mosta. Bio je protjeran iz Beograda, pa se vratio u rodni kraj i ponovno zaposlio kao šumarski radnik.

Partijski rad

Članom Komunističke partije Jugoslavije postao je 1925. godine. Do izbijanja Drugog svjetskog rata bio je pročelnikom ćelije, član (1928.) i tajnik (1934.) Mjesnog odbora ("komiteta") KPJ za Grahovo, član Okružnog odbora KPJ za Nikšić (1934.) i član Pokrajinskog odbora KPJ za Crnu Goru (izabran 1937. na Šestoj pokrajinskoj konferenciji).

Kao partijski radnik, pokreće seljake u borbu protiv politike režima i policijskog terora, organizira štrajkove radnika u mjestu zaposlenja; radi na stvaranju seljačkog zadrugarstva, okupljanju omladine, otvaranju čitaonica; istupa kao oprobani govornik na narodnim svečanostima, na izbornim sastancima, na velikim skupovima i demonstracijama. Radio je na stvaranju legalne Radničko-seljačke stranke (1937-1938) i bio jedan od njenih istaknutih predstavnika u Crnoj Gori. Zbog revolucionarnog rada hapšen je više puta (u Grahovu, Nikšiću, Cetinju, Kosovskoj Mitrovici, Beogradu) i izvođen pred sud. Prilikom velike provale u partijskoj organizaciji 1936. u Crnoj Gori (uhapšeno oko 300 ljudi), izbjegao je hapšenje, sklonio se u šumu s još tri grahovska komunista i naoružan proveo u ilegalnosti 9 mjeseci. Najzad se, uz garanciju, predao sudskim vlastima u Nikšiću, odakle je sproveden u sarajevski zatvor, a nešto kasnije izveden pred Sud za zaštitu države u Beogradu (1937). Na sudu je oslobođen. Drugi put je, u proljeće 1940, zbog antiratnog govora, uhapšen i sproveden na suđenje u Staru Kanjižu. I ovoga puta je oslobođen. Posljednji put je uhapšen uoči Aprilskog rata 1941, u vrijeme kada se dobrovoljno javio da ide na front. Pod snažnim pritiskom naroda, vlast je bila prisiljena da ga pusti na slobodu.

NOB

Ustanak u Crnoj Gori

Početak drugog svetskog rata na prostoru Jugoslavije dočekao je kao već iskusan, prekaljen i poznat politički radnik, komunist i revolucionar. Kao član OK Nikšić, učestvovao je u pripremi julskog ustanka 1941. Prva velika akcija protiv okupatora na teritoriji MK Grahovo izvedena je pod njegovim rukovodstvom: 25. jula savladana je i italijanska posada (80 vojnika) i oslobođeno Grahovo.

U jesen 1941. Glavni štab NOPO za Crnu Goru i Boku imenuje ga za komandanta Nikšićkog odreda, koji je ubrzo narastao na deset bataljona. U jesen 1941. i zimu 1941/42. godine, jedinice odreda nižu pobjede na teritoriji Nikšića, Grahova, Vilusa, Crkvica, Herceg Novog. Razbija italijanske kolone, zarobljava stotine vojnika, zapljenjuje tenkove, topove, kamione i drugo naoružanje i opremu. Snagama Nikšićkog i Durmitorskog odreda oslobođena je velika teritorija od Tare i Pive do Bokokotorskog zaliva, osim blokiranog Nikšića i gradova u Boki. Naročito teške, višemjesečne borbe, uz velike neprijateljske gubitke, vođene su na sektoru Dragalj-Crkvice-Herceg Novi.

Borbe u Hercegovini

Gotovo istovremeno, Sava proširuje rad jedinica odreda u istočnu Hercegovinu i prema Dubrovniku. Januara 1942. formira se Operativni štab za Hercegovinu, da koordinira borbe crnogorskih i hercegovačkih jedinica, sa Savom kao komandantom. Tada su se pod njegovom komandom našle snage jačine oko 20 bataljuna, koje su djelovale na prostoru od Oštroga do Dubrovnika i od Boke do Gacka, i snažnim radom prisilile na strategijsku defenzivu više od korpusa talijanskih vojnika i jake snage ustaša, domobrana i četnika i nanjeli im više teških poraza.

Treća neprijateljska ofanziva

U toku 3. neprijateljske ofenzive, jedinice Nikšićkog odreda vodile su izuzetno oštre borbe oko Nikšića, Grahova u Boki i u Pivi. U poznatim borbama, aprila 1942, u Župi nikšićkoj teško su poražene jake četničke snage pod komandom Baja Stanišića. To je bio prvi teški četnički poraz u Crnoj Gori.

Aprila 1942. Sava Kovačević je imenovan za člana Glavnog štaba za Crnu Goru i Boku. Nove poraze četnicima Savin odred im je nanio u borbama na pravcu Nikšić-Piva. Pored rukovođenja Nikšićkim odredom, kao zamjenik komandanta Glavnog štaba rukovodio je povlačenjem Lovćenskog odreda pravcem Trešnjevo-Grahovo-Banjani-Piva, kao i Zetskim odredom, oko Nikšića i u Pivi.

Maja iste godine izabran je za člana Vrhovnog štaba NOVJ.

Velimir Veca Radičević ovako se prisjeća Save Kovačevića:

»Uoči same Četvrte neprijateljske ofanzive, krajem 1942, vođena je bitka za Jajce. Cio grad je bio pod neprijateljskim bunkerima. Ustaše su gruvale sa svih strana. Nijesu nam dali ni makac... Kako sam u vojsci bio nišandžija na protivavionskom topu, Sava Kovačević mi je naredio da uzmem bacač i udarim po ustaškim utvrđenjima. Pošto nijesmo imali nikakve sprave za precizno određivanje daljine, nijesam bio siguran da ću uspjeti da dobacim do ustaških bunkera; uz to, bojao sam se da ne udarim po našima«

»Ništa ti, sokole, ne brini, rekao je Sava potapšavši me po leđima. Udri po njima!«

»Sava Kovačević je bio najveći junak naše borbe. Tokom bitke za Prozor – to je već Četvrta neprijateljska ofanziva – dok smo, zaklonjeni iza nekog brdašca, gledali kolonu italijanskih tenkova koja se kretala ka gradu, Sava Kovačević se odjednom polako spustio do puta, skočio na poslednji u nizu neprijateljskih tenkova, otvorio oklop, uhvatio za vrat italijanskog vojnika, izvukao ga, ubio i bacio na zemlju. Poslije toga smo krenuli u juriš.«

Bitka na Neretvi

Četvrta neprijateljska ofenziva je nova etapa u herojskim podvizima brigade i komandanta Save. Juriši na Prozor, borba s tenkovima u Ostrošcu, napadi na Konjic, herojske obrane u dolini Neretve imali su veliki značaj za spas ranjenika i ukupni uspjeh na Neretvi. U ofenzivi s Neretve, 5. proleterska (crnogorska) brigada vodi teške borbe na ljevoj obali Neretve, za oslobođenje i obranu Nevesinja, na Planoj, Javorku i Bioču.

Bitka na Sutjesci i pogibija

U najtežem periodu bitke na Sutjesci, juna 1943. godine, Sava je bio postavljen za zapovjednika Treće udarne divizije. Diviziji je tada dodijeljeno biti zaštitnicom Glavne operativne grupe, zatim štititi središnju bolnicu i probiti se iz okruženja. U desetodnevnim borbama pod Savinim zapovjedništvom, divizija se je borila s neprijateljem koji je bio gotovo dvadeset puta brojniji i učinila sve za spasiti ranjenike te obaviti ostale zadaće. Pokušavalo se naći pogodnu mogućnost za proboj. U teškim borbama 11. i 12. juna na Vučevu, pod Maglićem, kod Borovna, na desnoj obali rijeke Sutjeske, odbijeni su snažni udari neprijatelja, spašena bolnica i pokušalo na lijevoj obali Sutjeske formirati mostobran. Dne 13. lipnja, glavne snage divizije su pošle u opći napad na lijevoj obali Sutjeske. Divizija je uspjela potisnuti neprijatelja, ali nije slomila njegov otpor na Košuru, padinama Ozrena, Lastve, Kazana. U najkritičnijem trenutku, Sava je odlučio da se novim jurišem izvrši proboj. S Pratećom četom i skupinom kurira izbio je u prvi strjeljački stroj, zapovijedio juriš te pucajući iz puškomitraljeza, pošao naprijed. Pao je pokošen neprijateljskim rafalima.

Sava Kovačević je proglašen narodnim herojem manje od mjesec dana nakon smrti, 6. jula 1943. godine. U „Biltenu Vrhovnog štaba“ br 29-31 o proglašenju Save Kovačevića za narodnog heroja piše:

Na osnovu riješenja Vrhovnog štaba daje se naziv narodnog heroja drugu Savi Kovačeviću, komandantu III udarne divizije, koji je poginuo junačkom smrću juna mjeseca 1943 g., kod Vrbnice jurišajući na čelu svojih boraca na neprijateljske bunkere pri probijanju neprijateljskog obruča. Slava velikom crnogorskom junaku drugu Savi Kovačeviću!