Srijeda 23.1.2019.

Posljednji boj Pohorskog bataljuna

Pohorski bataljun Pohorskog partizanskog odreda formiran je 5. septembra 1942. godine od Kranjčevog bataljona, Šaleške, Savinjske, Ruške i djela Revirske partizanske čete. Na dan formiranja prikupljeno je oko 50 boraca Kranjčevog bataljuna; Šaleška četa priključila se bataljunu 6. oktobra, Savinjska sredinom oktobra, a Ruška tek početkom novembra. Tada je Pohorski bataljun imao tri čete i ženski vod, sa ukupno oko 100 boraca.

Za četiri mjeseca jedinice Pohorskog bataljuna izvršile su na Pohorju oko 120 akcija, među kojima su najznačajnije:
Paljenje osam planinskih kuća, 8. oktobra, koje su Nijemcima služile kao uporišta;
Napad na policijsku zgradu u Oplotnicu nakon kojem je 23. oktobra održan partizanski skup u tom mjestu Paljenje tvornice kartona u Mislinji, 4. novembra;
Borbe s Nijemcima kod Tri kralja, 7. novembra; na Črnom vrhu, 28. novembra i na Pungratu, 7. decembra 1942. godine.

Ukupno su tim akcijama likvidirali preko 330 Nijemaca i domaćih izdajnika!

Bataljun je raspolagao vlastitom tehnikom, koja je štampala propagandni materijal i i objavljivala radio-vijesti. Polovinom decembra 1942. godine na lokaciji zvanoj pri Treh žebljih, kod zaseoka Osankarica, izgrađen je logor za zimovanje - 26 zemunica i kružni položaj za odbranu. Tada je Pohorski bataljon brojao 95 boraca, od kojih su njih 28 bili članovi Komunističke partije Jugoslavije, 7 kandidati za članove, a 16 članovi Saveza komunističke omladine Jugoslavije.


Posljednja bitka Pohorskog bataljuna

Nijemci su uspjeli, preko obaveštajnih kanala Gestapoa, da dobiju podatke o Pohorskom bataljonu i njegovom logoru. Na temelju Gestapovih dokumenata saznalo se tko su narodni neprijatelji i izdajice - Gestapovi agenti : Franc Mumla, Henrik Richter i Viktor Krippe. Gestapo im je platio i nagrade Krippe - 250 maraka, Mumble i Richter - po 200 maraka. 7. januara 1943. godine prebacili su iz Maribora sedam četa policije i vojske i jedan bataljon Wehrmannschafta u Ruše, Oplotnicu i Slovenj Gradec. 

Dana 8. siječnja 1943. oko 2.000 ljudi iz spomenutih jedinica neprijateljske vojske opkolilo je bataljonski logor u Osankarici. Bataljun nije imao nikakvih informacija o neprijateljskoj moći. Nije znao da ga je napao trideset puta jači neprijatelj. Junaško je prihvatio borbu i pao do posljednjeg muškarca, žene i dijeteta. U ogorčenoj borbi, po dubokom snijegu, koja je trajala od 11 i 45 do 14 sati, izginulo je čitavo ljudstvo Pohorskog bataljuna koje se tada nalazilo u logoru - 69 boraca, od kojih 10 žena. Nijemci su prema vlastitim izvorima imali 19 poginulih i 31 ranjenog.

Od 69 poginulih boraca, njih petoro je proglašeno za narodne heroje:
Jože Menih (1922-1943), politički komesar bataljona
Pavla Mede Katarina (1919-1943), komandir Ženskog voda
Franc Vresk (1910-1943), komandir Druge čete
dr. Dušan Mravljak (1914-1943), bataljunski ljekar
Alfonz Šarh (1893-1943), borac Treće čete

Za svoje zasluge tokom Narodnooslobodilačke borbe i herojsku pogibiju svojih boraca Pohorski partizanski bataljon je 1951. godine odlikovan Ordenom zasluga za narod.


Posljednji partizan Pohorskog bataljuna - Franc Kunaver-Sulc



Jedini preživjeli partizan nakon bitke je bio teško ranjeni Franc Kunaver-Sulc koji je odveden u logor i strijeljan 30. 6. 1943. u Ljubnom ob Savinji. Zahvaljujući njegovom svjedočanstvu u Gestapo zatvoru znamo i par detalja o bitci iz partizanskih izvora. Po njemu partizani nisu znali da je došlo do izdaje, niti su znali da su okruženi s toliko Nijemaca. Borili su se do posljednjeg metka, a posljednji bi metak namjenili sebi, kako nebi ostali zarobljeni. France je ostao teško ranjen, slomljenih udova i prstiju i stoga je jedini ostao zarobljen. Prenosimo u originalu njegovu posljednju i jedinu izjavu:

Bil je že dan, ko smo okoli osme ure zjutraj zagledali prve Nemce. Za tem so sledile nove in nove skupine, vse mimo nas, toda vse bliže in bliže…komandant Groga je dal povelje, da mora vsak partizan zase ohraniti en naboj. Živega partizana ne smejo dobiti Nemci v roke niti enega. Jaz sem imel prestreljeno ramensko kost, obe stegni in prste obeh rok. S tako prestreljenimi udi se nisem mogel sam pokončati.

 

Spomenik borcima Pohorskog bataljuna

Spomenik borcima Pohorskog bataljuna na Mariborskom Pohorju, rad arhitekta Branka Kocmuta i kipara Slavka Tiheca, otkriven 1959. godine. Spomenik je smješten usred smrekove šume na Mariborskom Pohorju, na autentičnoj lokaciji tajnoga partizanskog logora i poprištu posljednje bitke Pohorskog bataljona. Put do spomenika i danas je obilježen tek planinarskim markacijama u obliku crvenih petokrakih zvijezda. Oko Tihecove centralne brončane skulpturalne grupe, sastavljene od dviju ekspresivno oblikovanih ljudskih figura, vertikalno položenih na niski granitni postament, radijalno je raspoređeno 16 većih i 32 manja granitna bloka. Veći markiraju lokacije zemunica koje su bile izgrađene u sklopu zimske partizanske baze i vojni sastav bataljona (bataljonski štab, ekonomat, ambulanata i pojedini vodovi triju četa Pohorskog bataljona), dok su manji raspoređeni na pretpostavljenim lokacijama vojnih položaja i označeni osobnim imenima 69 stradalih partizanki i partizana. Oni ne obilježavaju grobna mjesta palih boraca nego se prostornim rasporedom granitnih blokova nastoji inscenirati njihov autentičan položaj u trenutku borbe i pogibije. Formalna i izražajna sredstva kipara i arhitekta znatno su reducirana, a narativni element sveden na minimum – spomenička plastika prije svega je u službi precizne akupunkture šumskog pejzaža i rekreaciji drame na autentičnoj lokacije bitke. Redukcijom izražajnih sredstava – označitelja, memorijalni sadržaj s umjetničke reprezentacije biva preusmjeren na individualni doživljaj promatrača, pri čemu je vjerodostojnost događaja osigurana autentičnošću označenog prostora, a transcendentalnost njegove poruke potpomognuta učinkom šumskog ambijenta spokoja, tišine i vječne obnove života. Sjećanje kao sastavni dio same prirode posredovano je putem drugih medija sjećanja, poput stihova uklesanih u centralni granitni blok:

V boj za svobodu sveta
Ste šli kot ponosni junaki,
Venec je večno zelen,
Pohorje vam spomenik.

Izvori:
Spomenik, teritorij i medijacija ratnog sjećanja u socijalističkoj Jugoslaviji, Sanja Horvatinčić ; Institut za povijest umjetnosti 

Slovenska Wikipedija: Pohorski bataljon

POSLEDNJI BOJ POHORSKEGA BATALJONA

 
Sanja Horvatinčić ; Institut za povijest umjetnosti Sanja Horvatinčić ; Institut za povijest umjetnosti 
Izvor: https://www.rtvslo.si/blog/emonec/poslednji-boj-pohorskega-bataljona/52989
Kolona nacista pri Velom vrhu
Izvor: http://www.hervardi.com/pohorski.php
Poginuli 14 godišnji Pepček i 12 godišnji Vanček, sinovi Alfonza Šarha
Izvor: http://www.hervardi.com/pohorski.php
Nijemci iznad poginulih partizana
Izvor: http://www.hervardi.com/pohorski.php
Izvor: fb Borci NOB