Četvrtak 13.12.2018.

Pokolj u Gatima

Pokolj oko stotinu stanovnika u selu Gatima i okolnim selima je izvršen od strane četničkih formacija po nalogu komande talijanskog XVIII korpusa, uz logističku podršku talijanske divizije Sassari. Pokolj je izveden kao odmazda u cilju zastrašivanja zbog podrške koje su žitelji Gata i obližnjih sela pružali dalmatinskim partizanima u njihovoj borbi protiv talijanskog okupatora.

Selo je u potpunosti opljačkano i spaljeno, a u selu je ubijeno 79 stanovnika (73 iz Gata i 6 iz okolnih sela). Istog dana u okolnim selima ubijen je još 21 stanovnik. Ista skupina četnika u naredna tri dana ubila je veći broj žitelja Dugopolja i Gornjih Poljica.

Najodgovorniji za zločin bili su general Umberto Spigo, zapovjednik talijanskog XVIII vojnog korpusa i četnički zapovjednik Mane Rokvić.

Jačanje partizanskog pokreta

Partizanske jedinice su tokom 1942. izvršile više akcija uništavanja komunikacijske infrastrukture u splitskom i omiškom zaleđu. Nakon oslobađanja Livna 7. kolovoza intenzivirane su aktivnosti na uništavanju puteva kako bi se otežali pokreti motorizacije prema Livnu. Mosorska partizanska četa je u noći 9/10. kolovoza na više mjesta porušila cestu između Žrnovnice i Blata na Cetini. Pokraj Gata razoreno je 60 metara ceste u dubini d 4 metra. Početkom rujna Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju naložio je partijskim organizacijama na Poljičkom i Omiškom sektoru intenzivno uništavanje cesta koje idu od Splita prema Imotskom i prema Makarskoj te mobilizaciju što većeg broja seljaka za ove akcije. Komanda Četvrte operativne zone NOV Hrvatske početkom rujna u više navrata naložila je Mosorskoj četi rušenje cesta i vršenje napada. U izvještaju Vrhovnom štabu od 6. rujna 1942. komanda je napomenula kako je u akcijama sudjelovao oko 400 seljaka. 28. rujna srušena su 3 visokonaponska električna stupa, što je dovelo do 15-dnevnog zastoja u radu industrijskih postrojenja.

Komanda talijanskog XVIII korpusa tim povodom pokrenula je mjere odmazde. Preko svoje divizije Sassari obezbijedila je dovođenje četnika za akciju iz Knina, a komandant divizije Bergamo Piazzoni poslat je na sastanak sa komandom snaga NDH u Omišu. Na tom sastanku koji je održan 30. septembra rekao je kako je sjeverno od Omiša u toku jedna akcija, i poručio zapovjednicima snaga NDH "da ne budu prestrašeni ako koja partizanska kuća izgori".

Četničke snage su se, kao i ustaške, nalazile u potpuno servilnom položaju spram talijanskih okupatora što otkriva i njihov službeni naziv – Milizia Volontaria Anti Comunista. Prema tome, nije bilo boljih kandidata koji bi po nalogu okupatora izvršili ovaj zločin. Ustaška vlast nije se smjela toliko otvoreno kompromitirati i sama izvršiti pokolj u etnički hrvatskom selu, već je zato iskorištena grupa kolaboracionista srpske nacionalnosti. Ustaše su učinili koliko su mogli, mirno propustivši četnike kroz Omiš, tada u sklopu teritorija NDH.

Taktiziranje koje se odigralo kao predigra masakru žena, djece i muškaraca, bilo je dio klasične okupatorske strategije (divide et impera). Talijani su svoje ustaške i četničke sluge koristili kako bi pomoću njihove brutalnosti na terenu stvorile međuetnički animozitet. Takva vrsta konflikta okupatorima bi značila najsigurniju garanciju protiv razvoja glavne prijetnje – nadnacionalnog i internacionalističkog partizanskog ustanka. 

Pokolj

30. rujna 1942. godine u 20 sati iz Splita u Omiš stigli su talijanskim kamionima iz pravca Knina između 130 i 150 četnika "antikomunističkih milicajaca", koji su iste večeri prenoćili u talijanskom logoru u Omišu. Među četnicima koji su pristigli u Omiš nalazio se i četnički komandant Mane Rokvić. Sutradan, rano ujutro, pomognuti od dvije čete talijanske vojske, krenuli su pješice ka selu Gata (selo se nalazi u neposrednoj blizini Omiša, iznad grada), u dvije kolone. Uz put su sreli skupinu žena i djevojaka iz Gata koje su nosile mlijeko za Omiš. Pohvatane devojke su maltretirane, mučene i najvjerovatnije, silovane. Četnici su ubili 6 uhvaćenih žena i djevojaka, a Ivka Oćasić (rođ. 1921) bila jedina preživjela svjedokinja ovog zločina.

Četnici su najprije počinili zločin u zaseoku Podgradac. Sve pohvatane stanovnike isterali su iz kuća nakon čega su otpočela ubojstva, bez obzira na starost i spol. Zločin u zaseoku Podgradac preživjeli su Andrija Pivčević, tada dječak od 8 godina, koji je bio teško izranjavan od uboda nožem i od puščanog metka i Marija Borovac (rođ. 1907), takođe teško ranjena hladnim oružjem. Marija je svojim tjelom uspjela da zaštiti dvojicu malih sinova, ali je jedan umro nakon nekoliko dana od posljedica ranjavanja. Andrija Pivčević i Marija Borovac svjedočili su na posljeratnom suđenju Draži Mihailoviću. U susednom zaseoku Skočibe 1. listopada 1942. četnici su ubili nekoliko stanovnika, dok je većina potaknuta događajima u Podgradcu, uspjela pobjeći u planinu Mosor. Zaselak je spaljen u potpunosti. U zaseoku Pocelje ubili su 26 muškaraca i žene. U ovom zaseoku četnici nisu ubijali decu. U zaseoku Čovići takođe je ubijen veći broj muškaraca, žena i djece. U ovom zaseoku starica Matija Čović je u samoobrani ubila četnika Veljka Ilića, koji je uz vojvodu Manu Rokvića bio glavni zapovjednik zločinačke akcije u Gatima. Zločin je nastavljen i u susednom zaseoku Kuvačići gde je pobijen veći broj osoba svih doba starosti i oba spola.

Četnici su 1. listopada 1942. ukupno ubili 73 stanovnika sela Gata. U Gatima je istog dana ubijeno i 6 stanovnika okolnih sela Ostrvica, Zvečanje, Putišić, Duće i Tugare. 

Četnici su u selu Gata spalili ukupno 115 kuća. Od svih kuća u selu ostalo je 6, koje nisu popaljene. Pored paljevine i ubijanja antikomunistička milicija je vršila pljačku.

U istom pohodu, osim Gata, stradala su i okolna sela Čišla, Zvečanje i Ostrvica. Od ova tri sela najviše je stradala Čišla. Četnici su 1. listopada ubili 18 stanovnika ovog sela. Selo je u potpunosti spaljeno, a stanovništvo je bilo prinuđeno da izbegne na Mosor. Istog dana ubijena su 3 stanovnika Ostrvice (dva u Ostrvici, a jedan u Gatima). Takođe, ubijen je i jedan stanovnik sela Naklice (prema dostupnim podacima, četnici su uhvatili 10 stanovnika ovog sela, ali su ih pustili). U selu Ostrvici popaljene su 3, a selu Zvečane 5 kuća. 

U izvještaju Župske redarstvene oblasti u Omišu od 8. listopada 1942. godine MUP-u NDH o zločinima četnika u selima Gata, Naklice, Čišla, Ostrvica i Zvečanj stoji:

„Protukomunistička milicija vjerojatno bi bila i dalje vršila slična djela, ali na povratku iz Ostrvice u selu Gatima sačekali su ih partizani, koji su prispjeli iz planine Mosor i dali im otpor, tako da su se milicioneri morali povući u pravcu Omiša, a na mjestu su ostavili mnogo plijena, koji su bili opljačkali po selima.”


Izvori: 
Pokolj u Gatima

Ideologija pomirbe u službi desnog revizionizma