Srijeda 19.12.2018.

Strijeljana narodna heroina Olga Ban

Otac Mate i kći Olga, kojoj su bile svega 17 godina, stajali su tog listopadnog popodneva četrdeset i treće na pazinskom groblju, jedno uz drugo, mirno gledajući smrti u oči što je dolazila iz uperenih njemačkih pušaka. Nacisti su joj trenutak prije no što će pucati govorili kako je još mlada, neka obeća da će promijeniti svoja politička uvjerenja i pustit će je. Ali istarska omladinka prkosno je odgovorila: "Jedna mlada skojevka ne mijenja se nikad!"
Njene riječi zagušio je plotun, ali su zauvijek ostale kao legenda i ohrabrenje tisućama drugih istarskih djevojaka i žena.

Olga Ban rođena je u malom istarskom selu Zarečje, nedaleko od Pazina. Njezin otac bio je već prije rata član napredne organizacije "Edinost" iz Trsta, pa je tako i mlada Olga uz njega (i drugove koji su dolazili u kuću) upijala napredne ideje i stjecala volju da i sama sudjeluje u naprednom pokretu.

Olga je završila osnovnu školu ali zbog siromaštva nije mogla nastaviti školovanje i pomagala je ocu krojaču. Kad je počeo rat, i u Istri zapucale ustaničke puške, njihova je kuća pretvorena u partizansku bazu. Tu se sabirala hrana, oružje, sanitetski materijal, održavali se sastanci, prolazila kurirska veza.

Kada je u veljači 1942. navratio u njihovu kuću Ljubo Drndić, jedan od organizatora ustanka u Istri, primio je Olgu u SKOJ. Zaslužila je to i višestruko, a od tog dana pokazala je doista kako se skojevke bore za svoj narod i domovinu.

Na kurirske zadatke odlazila je obično biciklom. Kad bi izdaleka primijetila karabinjera, brzo bi se zaustavila, bicikl bacila uz cestu i bježala se sakriti negdje u kršu. Na tim je zadacima doživljavala mnoge neprijatnosti i iznenađenja, ali ih je Olga savladavala. Savladavala je prepreke i strah, znajući da zadatak mora obaviti. Ta, u nju su drugovi imali povjerenja.

Prvi put je uhapšena ujesen 1942, ali je uspjela pobjeći. Naime, karabinjerima koji su je uhapsili rekla je da mora kod kuće uzeti neke svoje stvari. Karabinjeri su je dopratili do kuće i ostali u kuhinji, dok je Olga otišla u sobu i kroz prozor pobjegla u šumu. Bez krzmanja odmah je otišla u Gorski kotar, u partizane. Bila je najprije u Brinju i radila kao politička radnica na organiziranju omladine i žena za narodnooslobodilačku borbu.

Karabinjeri su joj opet ušli u trag, ali još jednom uspijeva, ovog puta zajedno s ocem, na vrijeme pobjeći preko Učke. Talijani joj tada hapse majku i maloljetnog brata i odvode u Trst. Tek nakon kapitulacije Italije vratili su se majka i brat, ali isto tako i otac i kći, nazad u Pazinštinu. Na kraće vrijeme našli su se svi na okupu. Olga je i dalje bila vrlo agilna. Majka ju je upozorila da se čuva, a ona bi odgovorila: "A što misliš, majko, da ću ja živa ostati..." Slutila je svoju sudbinu.

Talijane su u Istri zamijenili Nijemci. Njihova komanda bila je u Pazinu. Okolna sela, kao i Zarečje, obuhvatili su čeličnim obručem i nasrnuli na njih. Osmog listopada 1943. Zarečje je zavijeno u crno. Nijemci su, nakon izdaje jednog domaćeg špijuna, pretresli sve kuće i poveli veliki broj mještana. Iz kuće Banovih poveli su Olgu, oca Matu i maloljetnog Antona. Olga i Mate više se nisu vratili.
Majku i brata su odveli u koncentracijski logor Dachau. 

List Glas Istre pisao je 3. prosinca 1943. godine o njezinoj pogibiji i pogibiji njezinog oca: Pošli su da rade u Istri za Istru, za slobodu, za naš narod, pošli su u borbu, i sada ih više nema. Švapski fašistički razbojnici su ih strijeljali. Drug Ban i njegova kći dali su najveću žrtvu, dali su živote svoje za Istru, za slobodu, za svoj narod.

Ukazom predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita od 26. rujna 1973. godine proglašena je narodnim herojem.

Dječiji vrtić u Pazinu još nosi ime Olge Ban.

Vrtić u Pazinu
Bista u Pazinu