Četvrtak 13.12.2018.

Rođen Josip Kraš

Josip Kraš je rođen u Vuglovcu kraj Ivanca, u siromašnoj i brojnoj obitelji Valenta Kraša, rudara i Bare (rođ. Videc). U petnaestoj godini započinje učenje pekarskog zanata kod Julija Husnjaka u Gundulićevoj ulici u Varaždinu, nakon čega odlazi u Zagreb i zapošljava se kao pekarski radnik.

Nakon I. svjetskog rata uključuje se u radnički pokret i postaje sindikalni aktivist. Godine 1920. postao je član uprave Sindikata prehrambenih radnika u Zagrebu, a istovremeno je bio i tehnički urednik „Borbe“ i njen kolporter koji ju je često u posljednji čas ilegalno izvlačio iz štamparije. Stalno je bio proganjan od policije, jedanaest puta hapšen, a poslje definitivne zabrane izlaženja „Borbe“, 1929. godine, osuđen je od Suda za zaštitu države na pet godina robije, koju je izdržao u Sremskoj Mitrovici. Kao za sve komuniste, i za Kraša je robija bila samo nova politička škola, u kojoj je stekao solidno marksističko obrazovanje.

Godine 1934, posle izlaska iz zatvora, ponovo se aktivirao u Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu Jugoslavije u Zagrebu, a istovremeno održavao veze s rudarima u Ivanecu, gde je organizirao štrajkove (1936. i 1937) i osnovao partijsku ćeliju.

Uređivao je i list Radnik (1936.-1938.). Surađivao je s lijevo orijentiranim intelektualcima Zagreba: Božidarom Adžija, Ognjenom Prica, dr. Mladenom Ivekovićem, Vjećeslavom Holjevcem i drugima. Radi blage naravi, načelnosti, ustrajnosti i dosljednosti iz godina robijanja nosio je nadimak Papa.

Pred kraj 1939. godine, upućen je u u zatvor u Lepoglavu, ali je ubrzo pušten. Godine 1940, zbog organizovanja štrajka pekarskih radnika u Zagrebu, ponovno je uhapšen.

Na Osnivačkom kongresu Komunističke partije Hrvatske, 1937. godine, izabran je za Člana Centralnog komiteta, a na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj u Zagrebu oktobra 1940. godine, za člana Centralnog komiteta KPJ.

U danima neposredno poslje napada nacističke Njemačke na Jugoslaviju, zajedno s Vladimirom Bakarićem, Kraš je posjetio podbana dr. Svetozara Ivkovića, i tražio da se radnicima i svim antifašistima podjeli oružje zbog obrane zemlje, ali je bio odbijen.

Poslje okupacije Jugoslavije, u svibnju 1941. godine, Kraš odlazi u Karlovac kao delegat Centralnog komiteta KP Hrvatske, da izvrši pripreme za oružani ustanak. Tu je osnovao Vojni komitet za Kordun, Baniju i Gorski kotar. Nedugo poslje Kraševog dolaska u Karlovac, u gradu su formirane udarne omladinske trupe i počele su oružane akcije. Oštećen je dalekovod Ozalj-Karlovac-Zagreb, srušena pruga između Mostanja i Duge Rese, organizovana pobuna u domobranskom garnizonu, a istovremeno su radnici i omladinci upućivani u prve partizanske odrede.

Kraša su 18. listopada 1941. agenti UNS primjetili na ulici te ubili u uličnoj borbi.

Ukazom Predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, 26. srpnja 1945. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja. Njegovi posmrtni ostaci su poslje rata, preneseni u Zagreb i sahranjeni u Grobnicu narodnih heroja groblju Mirogoj.

Josip Kraš je uz Radu Končara, bio jedna od najvećih partizanskih ikona u posljeratnoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Godine 1950. tvornica za proizvodnju slatkiša „Kraš“ je dobila ime po njemu, a 1965. godine Općina Ivanec je od njegove rodne kuće napravila memorijalni muzej.

Rodna kuća Josipa Kraša u Vuglovcu
Izvor: Antifašisti Varaždinske Županije
Rodna kuća Josipa Kraša u Vuglovcu
Izvor: Antifašisti Varaždinske Županije