Subota 20.4.2019.

Osnovan prvi ustaški sabirni logor Danica

Logor „Danica“ bio je prvi sabirni logor u NDH osnovan 15. travnja 1941. i postojao je do rujna 1942. godine. Logor se nalazio na prostoru zatvorene istoimene tvornice kemijskih proizvoda. Odluku o osnivanju logora Danica donijelo još u Italiji vodstvo Glavnog ustaškog stana na čelu s dr. Antom Pavelićem, koji je nakon proglašenja tzv. NDH 15. travnja 1941. godine sa skupinom ustaša povratnika pušten u Zagreb.

Pavelić je odmah 15. travnja imenovao Stjepana Pižetu, za političkog logornika u ‘sabiralištu’ logora Danica, dok je 18. travnja ustaški poručnik Martin Nemec postavljen za povjerenika Povjerenstva glavnoga ustaškog stana za grad i kotar Koprivnicu, a time i za organizacijskog zapovjednika logora Danica. Prvi zatvorenici počeli su se dovoditi iz okolice Koprivnice već 18. travnja. i tako je osnovan prvi ustaški logor u NDH. Prva skupina, prema nacionalno-političkom kriteriju, od 530 Srba u logor stiže već 29. travnja iz Grubišnog Polja. Svi bi logoraši po dolasku u logor bili opljačkani od ustaške straže. Do 15. srpnja bilo je dovedeno 2656 osoba. 200-tinjak ih je pušteno, manji broj je stradao od torture u logoru, dok je najveći dio upućivan u Gospić i Jasenovac (po osnivanju tih logora). 

Broj logoraša koji su prošli kroz Danicu nemoguće je utvrditi. Knjige s imenima logoraša su uništene, ostalo je sačuvano tek nekoliko listova.  Prema izjavi logorskog blagajnika Martina Kokora, datoj 1946. kroz logor Danica prošlo je oko 5.600 zatočenika, a postoji poimenični popis 4348 logoraša. Logoraša Danice, prema spolu, bilo je 3902 muškarca i 369 žena te 107 djece. Prema nacionalnosti bilo je 2830 Srba, 812 Židova, 504 Hrvata, 125 Roma, 30 Muslimana, 15 Crnogoraca i drugih. Stradalo je 3723 ili 64 posto logoraša, od kojih čak 2167 za koje se navodi u knjizi, a za dio pretpostavlja, u logoru Jadovno, uključujući tu Gospić i logore Slano i Metajna na otoku Pagu, od kojih su njih 1950 bili Srbi, 170 Židovi, dok su ostali bili Hrvati. Zatim slijede logori Jasenovac i Stara Gradiška s oko 770 stradalih logoraša iz Danice, uglavnom Roma te Hrvata, Židova i Srba. Oko 300 logoraša Danice, uglavnom Židova, izgubilo je život u njemačkim logorima.

Procjenjuje se da je u logoru stradalo između 200 i 300 logoraša. Stradali su od gladi, premlaćivanja ili strijeljanja. Ustaše su za mučenje imali baraku u sredini logora, koju su preživjeli logoraši nazivali „barakom smrti“ ili „kućom užasa“. Umrli su pokopani u zahodske jame ili obližnje šumarke. Opisi boravka u Danici podsjećaju na opise u ostalim logorima: logoraši su spavali na podu, tko je stigao ugrabio bi malo slame, ostali na betonu. Hrana se dijelila jednom na dan, a bila je to grahova ili krumpirova juha. Neki su uspjeli dobiti pokoju pošiljku hrane od kuće, no ustaše bi im to ustaše najčešće oduzeli. Pobjeći je bilo teško jer je logor osiguravalo 70-85 stražara raspoređenih u 11 stražarskih mjesta po danu, odnosno 15 stražarnica noću.

U logoru Danica završili su i neka poznatija imena NOB-a. Narodna heroina Anka Butorac je pobjegla iz logora krajem 1941, da bi je već u siječnju 1942. ustaše uhvatile u Baniji i nakon mučenja pogubili. Milan Bakić Baja, poznat kao brat Vojina Bakića, sekretar OK KPH za Koprivnicu, zatvoren je u Danicu i pogubljen u Jadovnom. Dr. Franko Vinter je također proveo par mjeseci u Danici odakle su ga uzvukli članovi HSS-a, na zasjedanju u Plaškom je postao član ZAVNOH-a, a poginuo je 1944. u zasjedi kod Oborova. Među Židovima koji su prošli kroz ustaški logor Danicu bio je i ing. Ivo Goldstein, vlasnik knjižare u Karlovcu (otac Slavka Goldsteina), koji je potom stradao u Jadovnu. Tu je bila i Marija Eker, koja je preživjela rat, prva supruga Josipa Manolića. U logoru Danica bio je i mladi slikar Zlatko Prica koji je pušten pošto mu je majka bila podrijetlom Njemica. U ljeto 1943. godine s obitelji odlazi u partizane.

Gotovo sve članove ustaške uprave logora Danica, izuzev logornika Stjepana Pižete, uhitili su partizani te su osuđeni i likvidirani, za vrijeme ili neposredno nakon rata, među njima i Martin Nemec koji je osuđen 1947. godine i javno obješen na ruševinama Danice.

Na mjestu logora je sačuvano Spomen područje Danica koje ima i status zaštićenog kulturnog dobra. Iz njega je početkom 90tih uzeta lokomotiva Katica koja je prevozila zatočenike i odnesena u centar Zagreba, ali bez ikakve oznake da se radi o "sjedoku ustaške strahovlade i terora". Vagon u kojem su prevoženi zatvorenici na gubilište se za to vrijeme raspada u dvorištu Željezničkog muzeja. U isto vrijeme je spomenik palim borcima iz centra Koprivnice uklonjen s kosturnice i simbolički deportiran u logor Danica.

Izvori:
Franjo Horvatić, "Koncentracioni logor 'Danica'", Sjeverozapadna Hrvatska u NOB, Varaždin, 1976. str. 869-883.
Milivoj Dretar, "Sjećamo li se Danice?", Hrvatski povijesni portal
Zdravko Dizdar, Logor Danica u Koprivnici 1941. - 1942.: knjiga 1.
Milena Ostojić, VLAK U ZABORAVU: Lokomotiva na Glavnom kolodvoru skriva mračnu tajnu, Lupiga.com

Izvor: Muzej grada Koprivnice
Povodom obljetnice ustanka 1981. godine 'Crna Katica' postavljena je na područje Spomen-područja Danica, prvog koncentracijskog logora u NDH. Skele okružuju vodotoranj na kojem se nalazila ustaška osmatračnica s mitraljeskim gnijezdom
Izvor: Muzej grada Koprivnice