Srijeda 30.9.2020.

Ubijeni posljednji logoraši ustaškog logora Lepoglava

Nakratko oslobođena u srpnju 1943., Lepoglava nakon toga postaje još strašnija. Postala je jedan od 40-ak logora u NDH, strašnih mjesta u koje su ulazile kolone ljudi, a malo tko da je izašao.Premlaćivanje, glad, ponižavanje, strijeljanje, tifus - ruku pod ruku harali su logorom. Tu je svoje jasenovačko znanje nad nesretnim uznicima primjenjivao i zloglasni Ljubo Miloš. Punili su kroz četiri godine jame oko logorskih zidova, potom iskopane rake na današnjem Spomen groblju, a u zadnjim danima rata i logorski bunar. Mnogi su nađeni na tom čudnom mjestu, isprepletenih tjelesa, glava i udova. Zadnjih travanjskih dana 1945. ustaše su u panici ubijali preostale logoraše. Spaljivala se dokumentacija, uništavali tragovi, uklanjali ljudi. No, ljudsko sjećanje nije se moglo zatomiti. Već u svibnju predstavnici Komisije za ratne zločine izlaze na teren i utvrđuju na desetine leševa. Ustanovljeno je da je u lepoglavskom logoru stradalo najmanje 1000 žrtava. Potvrdio je to i na samom suđenju zločinac Miloš.

Odlomak iz knjige znanstvenog članka "Logori na području sjeverozapadne Hrvatske u toku drugoga svjetskog rata 1941 — 1945. godine" Zdravka Dizdara.

Noću 12/13. VII 1943. slavonska 12. i 16. NOU brigada i Kalnički partizanski odred napali su Lepoglavu i poslije teških osmosatnih borbi oslobodili nju i sve zatočenike, od kojih su kriminalci vraćeni u zatvor,a politički su se našli na slobodi I stupili u partizane. Bio je to jedinstven primjer u toku rata da su partizani oslobodili jedan od logora na području sjeverozapadne Hrvatske. Ustaše su se brzo vratili u Lepoglavu,no kako su zgrade u borbama bile potpuno uništene došlo je do privremenog zatvaranja kaznionice. U svibnju 1944. ustaše obnavljaju pojedine zgrade i Lepoglava postaje njihov radni logor u nadležnosti Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS-a) koji je razmješten na tome području i izvodi niz akcija protiv partizana u Zagrebačkoj oblasti. Zarobljene partizane, uhapšene aktiviste NOP-a i domobranske dezertere pretežno upućuje u logor Lepoglavu. Tako je do jesen 1944., prema nekim dokumentima, kroz logor prošlo blizu 1000 logoraša, a u samom logoru bilo ih nekoliko stotina, među kojima je tek mali broj kriminalaca. Potkraj rujna 1944. upravu preuzima Luburićeva ustaška obrana i Lepoglava, prema toj okružnici, postaje »sabiralište za odgoj i prisilni rad«, odnosno »sabirni logor«, u koji okolne župske redarstvene oblasti, po odobrenju GRAVSIGUR-a NDH, upućuju osuđene uhapšenike (iako su slani mnogi i bez presuda, prvenstveno od ustaških jedinica s toga terena). Prema dokumentima i dalje su to, uglavnom, uhvaćeni partizani, aktivisti, suradnici NOP-a i vojni dezerteri,za koje je od rujna 1944. do veljače 1945. evidentirano da ih je u logor Lepoglavu upućeno oko 1000. Neki su pušteni nakon izvjesnog vremena provedenog u Lepoglavi a dio ih je upućen u druge zatvore (uglavnom radi istrage) i logore (Jasenovac i St. Gradišku). Od jeseni 1944. u Lepoglavu počinju stizati grupe logoraša iz logora St. Gradiške, Jasenovca i Sr. Mitrovice, te vojnog zatvora u Zagrebu, također pripadnici i simpatizeri NOP-a. S obzirom na režim koji je vladao u logoru, uz iscrpljujući rad po jakoj zimi, gladovanje, tifus, te likvidacije pojedinaca i čitavih grupa, Lepoglava je u to vrijeme poprimila oblik najstrašnijih ustaških koncentracionih logora. Usprkos takvim uvjetima u logoru je djelovala partijska organizacija, organizirane su ekonomske zajednice za međusobno pomaganje a povremeno je funkcionirala i veza s partijskom organizacijom izvan logora.

Računa se da je u logoru na početku travnja 1945. bilo oko 1500 logoraša, od toga oko 300 žena. U veljači i ožujku 1945. zamijenjene su dvije manje grupe logoraša. Likvidacija logora započela je 11. IV 1945, kada je transportirana prva grupa od 800 logoraša, te 13. IV i druga grupa od 500 logoraša Lepoglave za logor Jasenovac. Od njih se bijegom iz vagona spasilo njih 40-ak, dok su svi ostali stradali.Istodobno manja grupa vojnih dezertera otpraćena je u svoja mjesta i odmah uvrštena u ustaške jedinice, dok je tek nekoliko starijih pušteno. U logoru je preostalo 68 logoraša, od kojih 15-ak žena, sve su, osim2 koji su se spasili, likvidirali ustaše 30. IV 1945. kada su napustili logor. Broj je do sada ustanovljenih žrtava u logoru Lepoglava oko 1000, od kojih je samo Zagrepčana 500, a Zagoraca 60. Tu nisu uračunati oni koji su odvedeni u logor Jasenovac. Prema nacionalnoj strukturi većina su bili Hrvati, zatim Srbi i pripadnici drugih naroda i narodnosti.

Spomen groblje