Petak 25.9.2020.

Umro narodni heroj Mihajlo Soboljevski

Rođen je 15. jula 1923. godine u nekadašnjem poljskom naselju Dombrava kraj Bosanskog Novog, od oca Johana i majke Ane Pavlovski u siromašnoj seljačkoj porodici poljskih imigranata. Bio je deseto dijete u porodici, s tri brata i šest sestara, a u knjigu rođenih upisan je pod imenom Mihovil Sobolewski. Osnovnu školu završio je u rodnom selu. Godine 1936., seli se u selo Dragovci. Početkom 40-tih godina prošlog stoljeća, odlazi da radi u rudniku u selu Banovići, kraj Tuzle.
26.11.1942. godine, dobrovoljno odlučuje da pristupi Narodnooslobodilačkoj vojsci, točnije Drugoj četi Trećeg bataljuna koja pripada Drugoj dalmatinskoj proleterskoj udarnoj brigadi te ubrzo postaje politički komesar čete. U borbama kod Priboja 1943. godine, ranjen je u nogu i ruku, prilikom opkoljavanja ustaša, Nijemaca i četnika. Uslijed posljedica ranjavanja, pada s konja u zamrznutu rijeku, iz koje su ga na sreću izvukli njegovi suborci.

Vjerovatno pre nego što je bio ranjen, u zimu 1943. godine u Novoj Varoši, Mihajlo Soboljevski i narodni heroj Stevo J. Opačić su izveli smjelu akciju, Mihajlo je opazio grupu njemačkih i četničkih vojnika. Stevo J. Opačić naređuje Mihajlu da se sagne kako bi na njegovo rame stavio puškomitraljezac, Stevo zatim puca na neprijateljske vojnike. Rezultat, značajni gubici za Nijemce i četnike kao i dobar broj njihovih vojnika koji je izbačen iz stroja. Za smjelu akciju Mihajlo J. Soboljevski i njegov ratni drug narodni heroj Stevo J. Opačić su bili pohvaljeni od strane svojih nadređenih. Stevo J. Opačić je često pričao o ovoj smjeloj akciji i hrabrosti tada dva vojnika Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije među ratnim drugovima.

U jeku šeste neprijateljske ofenzive, njemačke operacije Kugelblitz, Mihajlo je teško ranjen u glavu, prilikom čuvanja mosta na reci Uvac, gdje su se nalazila četiri pripadnika NOVJ, među kojima je bio i narodni heroj Stevo J. Opačić. Iznenada, uslijed akcije njemačkih tenkova, počinje granatiranje mosta, kao i kuće gdje su oslobodioci bili smješteni. U tom trenutku Mihajlo Soboljevski i jedan od njegovih suboraca su teško ranjeni, a Mihajla je pogodio geler u glavu, kod desnog uha i u ruku. Uz gubitak velike količine krvi i teškom mukom počinju da se povlače puzeći po snijegu, praćeni zvucima njemačke artiljerije. Kada su mislili da će ih snaga izdati i da neće preživjeti, u pomoć im je pritekao narodni heroj Stevo Opačić koji im je spasao život. Mihajlo je u bolnici proveo nekoliko dugih mjeseci, boreći se za život. Prilikom ponovnog uključivanja u ratne operacije, zbog svog požrtvovanja i zalaganja u teškim borbama protiv okupatorskih snaga, postao je nosilac nekoliko medalja, među kojima su medalja za hrabrost i medalja zasluga za narod.

Mihajlo J. Soboljevski je također bio član delegacije pod komandom narodnog heroja, nosioca brojnih jugoslovenskih odlikovanja Peke Dapčevića kome su talijanski fašisti potpisali kapitulaciju u Beranima 1943. godine, kapitulacija se odnosila za područje Crne Gore. Krajem oktobra 1944. godine Mihajlo Johan Soboljevski s Drugom dalmatinskom proleterskom udarnom brigadom oslobađa Dubrovnik od okupatora, zatim sa svojim suborcima trijumfalno ulazi u Dubrovnik. Sudjelovao je u operacijama oslobođenja Crne Gore, u Mostarskoj operaciji 1945. godine, zatim u operacijama 4. armije sudjeluje u oslobođenju Karlobaga, Raba, Cresa, Lošinja i Istre. Borbeni put završava učešćem u oslobođenju Trsta kao politički komesar čete s činom poručnika.

Poslije rata dao je pismenu izjavu za povratak kući, ali na nagovor viših oficira odlučuje da ostane u JNA. Završio je vojnu školu u Sarajevu i vojne kursove u Beogradu, a vojnu službu odradio je u Subotici, Somboru, Novoj Pazovi i Inđiji. Zatim je služio u Novom Sadu, Splitu i na kraju u Tuzli i Slavonskoj Požegi. Također je bio član Komunističke partije Jugoslavije od 1944. godine. Jedan deo vojne službe, u Tuzli i Slavonskoj Požegi, proveo je u Kontraobavještajnoj službi, koja je nastala od Trećeg odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda. U Splitu je 1954. godine, kao kapetan prve klase, preživio pokušaj atentata od strane proustaških ekstremista. Bilo je to njegovo ukupno sedmo ranjavanje, računajući šest tijekom rata.

1962. godine je promoviran u čin potpukovnika JNA, da bi na kraju vojne službe bio demobiliziran 1. ožujka 1968. godine s istim činom. Pored Mihajla i njegova sestra je bila sudionica Narodnooslobodilačke borbe. Umrla je 1945. godine. Njegova supruga Dobrila rođ. Petrović (1925.-1996.) bila je ilegalka u Novom Sadu toko Drugog svjetskog rata, a nakon rata je imala rang kapetana u JNA. Stric je poznatom jugoslavenskom historičaru poljskog porekla dr. sc. Mihaelu Sobolevskom.

Usprkos ratu i raspadu Jugoslavije, Mihajlo Soboljevski je do kraja života ostao na komunističkim i proletersko-internacionalističkim pozicijama. Umro je 1. juna 2015. godine nakon kraće i teže bolesti na VMA u Beogradu. Ispraćen je uz najviše vojne počasti 4. juna 2015. godine u Beogradu.