Četvrtak 13.12.2018.

I. kongres Antifašističke fronte žena Hrvatske

AFŽ (Antifašistička fronta žena) je jugoslavenska organizacija antifašistkinja utemeljena na Prvoj zemaljskoj konferenciji žena 6. prosinca 1942. godine u Bosanskom Petrovcu. Na naslovnici lista 'Žena u borbi' (9. prosinca 1942.), koji je izdavao Okružni antifašistički odbor žena za Liku, objavljen je dio govora druga Tita sa Konferencije AFŽ-a:

Žene se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fašističkog sistema, sistema srednjevjekovnog ropstva. One se bore danas rame uz rame s narodima Jugoslavije protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv njihovih izdajničkih domaćih slugu; to je sastavni dio velike borbe za svoju ravnopravnost koju su našim ženama, u granicama Jugoslavije, osporavali.

Revolucionarno iskustvo i društveni ugled partizanki doveli su do ostvarenja i dotad nepostojećeg općeg prava glasa za žene 11. kolovoza 1945. godine, a godinu kasnije i ustavom zagarantirane ravnopravnosti.

U Zagrebu je od 21. do 23. srpnja 1945. godine održan je I. kongres Antifašističke fronte žena Hrvatske.
Na kongresu je sagledan udio žena Hrvatske u NOB-i, njihovom radu u zbrinjavanju izbjeglica, ranjenika, djece, učešće u radu JNOF-e, narodne vlasti i sl. Prihvaćeni su novi zadaci u tek oslobođenoj i ratom opustošenoj zemlji.

Na Trgu Republike 21. srpnja 1945. godine okupljenima su se osim predsjednika hrvatskog Sabora Vladimira Nazora obratile i mnoge borkinje, predstavnice različitih federalnih jedinica. Donosimo vam transkript govora Kate Vuge s Banije.

U svom referatu drugarica Anka Berus govorila nam je o onome što smo preživjeli, što ćemo proživjeti i što ćemo još uraditi. Mi znademo, da nismo nikada imale ovakovu priliku da se skupimo na jednom ovakovom Zboru kao što je I. Kongres žena Hrvatske, na kojem su se okupile žene iz svih naših federalnih jedinica. Ovo je lijepi naš uspjeh i ovaj uspjeh kao i sve dosadašnje uspjehe moramo zahvaliti Komunističkoj partiji… Drugarice, mi za stare bivše protunarodne vlade nismo nikada poznavale jedna žena drugu u selu, a kamoli da poznamo žene iz naših susjednih krajeva, a danas poznamo i žene Sovjetskog Saveza, žene Amerike, Bugarske, žene Istre i žene iz svih naših federalnih jedinica.

To nam je omogućila slavna Komunistička partija. Naša slavna Komunistička partija okupila nas je u jedinstvenu frontu, i mi sada imamo našu jedinstvenu frontu i našu slavnu Komunističku partiju. Za vrijeme stare bivše protunarodne vlade polovina našeg naroda nije znala ni čitati ni pisati, a to protunarodna vlada nije dala, da se narod ne bi mogao prosvjetiti i da ne bi uvidio šta radi reakcija. Kad je među nas došla naša slavna Komunistička partija, mi učimo i čitati i pisati i vi znate, da je u pokrajini bilo naših drugova, koji su 18 i 20 godina čuvali tuđe blago, a danas im je omogućila slavna Komunistička partija da postanu rukovodioci bataljona vojske, da postanu poručnici itd. Tako je bilo i kod žena. Ja sam ušla u prvi razred 1913. i 1914. godine, kad je nastao rat, zatim sam čuvala goveda, pa sam zaboravila i ono što sam naučila, a danas ipak sam nešto naučila, a to mogu zahvaliti Komunističkoj partiji. 

Pred nama stoje veliki događaji, pred nama stoje izbori. Vi znate, da u bivšoj staroj Jugoslaviji, kad su provađani izbori, onda su agenti reakcije, Mačekovci i drugi obećavali nekom opanke, nekom čokanje da glasuju za njih, a nisu održavali sastanke da ljudima kažu za što će glasati, za kakvu budućnost i za koga. Za godinu dana oni su narodu i deset opanaka sa leđa skinuli. To je bilo zato, što naši ljudi nisu znali čitati ni pisati, nisu znali ništa o politici itd.. Pred nama stoje izbori, i sada znade svako dijete i svaka baba, o čemu će se glasati, jer naši narodi sami sebi sudbinu stvaraju. Ja vam obećajem u ime žena Banije, da ća žene Banije raditi kao što su do sada radile kroz ovu 4-godišnju borbu. Mi smo 4 godine išle onim putem, koji nam je pokazala slavna Komunistička partija i mi smo izvele najljepše što imamo — svoju ravnopravnost.

Autor: Nikola Mucavac 1945.
Autor: Ferdo Bisa
Slavoluk na Trgu Republike za vrijeme kongresa