Srijeda 19.12.2018.

Iški ustanak

Ustanak Maloižana 26. srpnja 1942. godine jedinstven je događaj ne samo u Zadarskom, već i na širem području u toku narodnooslobodilačkog rata. Masovni ustanak i napad na naoružane karabinjere na brodu „Sofija“ od golorukih Maloižana prva je značajna oružana akcija protiv okupatora na zadarskim otocima i prva partizanska akcija na našem moru, ne računajući neke ranije oružane akcije koje su izvršene s obale na neprijateljske brodove. To je bio podvig kad se ima u vidu da se sve odigralo na brodu i otoku u neposrednoj blizini jakog okupatorskog uporišta Zadra.

U nemogućnosti da se odmah prebace na kopno i uključe u partizanske jedinice. Maloiški ustanici su se prebacili na Dugi Otok i na njemu se kretali izvan naselja da bi ostali neprimijećeni. Slabo naoružani i to sa svega 9 pušaka, 2 pištolja i 9 ručnih bombi nisu smjeli stupiti u otvorenu borbu s neprijateljima. Talijanske okupacijske vlasti blokirale su cijeli Dugi Otok . U očekivanju racije 265 ustanika , bili su spremni odmah se prebaciti na kopno i uključe u partizanske jedinice. Odolijevajući blokadi velikog broja fašističkih vojnika , koja je trajala oko 40 dana , ustanici su živjeli u teškim uvjetima na ograničenom prostoru, bez hrane i vode. To su mogli izdržati samo ljudi velike hrabrosti , izdržljivosti i jasnog cilja. Početkom rujna 1942 godine ,uspjeli su se prebaciti na kopno u konvoju od 13 ribarskih brodica. U narodnooslobodilačkoj borbi protiv fašističke okupacije bio je to prvi u ratu partizanski konvoj na Jadranskom moru.

Ustanak na Malom Ižu snažno je odjeknuo ne samo među stanovništvom zadarskih otoka, već i na čitavom priobalnom pojasu sjeverne Dalmacije pa i šire.

Pored zastrašujućih represalija koje je fašistički okupator izvršio na Malom Ižu, strijeljanjem sedmorice Maloižana na Dugom Otoku u toku racije i Veloižana u Velom Ižu, te pored niza drugih represivnih mjera nad stanovništvom, ustanak je pozitivno djelovao na daljnji razvoj i jačanje narodnooslobodilačkog pokreta na zadarskom području. 

Mali Iž ima istaknuto mjesto u narodnooslobodilačkoj borbi, ne samo po jedinstvenom i hrabrom podvigu njegovih stanovnika 26. srpnja 1942. god. nego i po velikom broju aktivnih boraca u NOB-i , po velikim ljudskim i materijalnim žrtvama danim za slobodu domovine.

Od 1287 stanovnika Malog Iža , u NOB-i sudjelovalo je njih 415, a od toga je 146 žena. Poginulih i žrtava fašističkog terora ukupno je 204 od čega su 172 poginula u borbi, 30 su žrtve fašističkog terora. U bitkama na Sutjesci poginulo je 65 Maloižana- boraca proslavljene Druge dalmatinske brigade u kojoj su Maloižani imali svoj Maloiški bataljon. U koncentracijskim logorima ( na Molatu, Ošljaku i u Italiji) i zatvorima bila su 483 mještana.