Srijeda 19.12.2018.

Dan ustanka naroda Hrvatske

Dan ustanka naroda Hrvatske se slavi u spomen na oružanu pobunu protiv ustaških zločina nad Srbima u Lici koji je započeo napadom na žandarmeriju u Srbu 27. VII.1941. Radilo se o masovnom ustanku gerilskih jedinica i naroda kotara Donjeg Lapca pokrenutog od strane Komunističke partije Hrvatske. Početak tog ustanka se slavio od 1945. do 1990. kao republički praznik Dan ustanka naroda Hrvatske a obilježava se i danas proslavom Dana ustanka naroda Like u Srbu.

Pripreme KPH

22. VI. 1941., Marko Orešković, član Centralnih komiteta KPJ i KPH, prenio je ličkim komunistima partijsku direktivu da pokrenu pobunu protiv ustaških i okupatorskih vlasti. U to vrijeme u Lici je bilo 240 evidentiranih članova KP i vjerojatno dvostruko više aktivnih suradnika i članova SKOJ-a. U kotaru Donji Lapac članova KP i aktivnih suradnika nije bilo više od tridesetak, ali opće raspoloženje za otpor i pobunu, obzirom na opisane okolnosti, u tom je kraju bilo najzrelije. Malobrojni komunisti brzo su pridobivali brojne pristaše i aktivne sljedbenike s kojima su formirali borbene odrede po selima i zbjegovima. Po uputstvima Marka Oreškovića, zasnovanima na njegovu iskustvu iz Internacionalnih brigada u Španjolskom građanskom ratu, u četama i odredima odmah je uspostavljena institucija političkog komesara. Komandiri su bili ljudi s nešto vojničkog iskustvom, a njima ravnopravni politički komesari bili su isključivo komunisti ili njihovi pouzdani sljedbenici. Uoči ustanka odredi su već brojali oko 300 naoružanih i još više nenaoružanih boraca, a višestruko su narasli već u toku prva dva-tri ustanička dana.

Komandant združenog Štaba gerilskih odreda za Donji Lapac i okolinu bio je Gojko Polovina, odvjetnički pripravnik iz Gračaca, vrlo istaknuti lokalni komunist, odličan organizator, predratni sekretar Kotarskog komiteta KPH za kotar Gračac on je postao: “stvarni rukovodilac ustanka, komandant, komesar i predstavnik vlasti”. Članovi štaba u Donjem Lapcu i u Srbu bili su članovi KP Nikola Vidaković, Dušan Mileusnić, Đoko Jovanić i Milan Šijan, te bivši jugoslavenski oficir Stojan Matić koji je također ubrzo postao komunist. Marko Orešković već je u fazi priprema povezao gerilske štabove u Srbu i Donjem Lapcu s partijskim i vojničkim vodstvom u Bosanskoj krajini, pa je organizacija pripremanog ustanka i sam ustanak s obje strane Une bio koordiniran.

Ustanak

Ustanak je bio pobuna, borba za samoodržanje, osveta. Jugoslavenska historiografija je u njemu kasnije vidjela ustanak komunista i borbu za bolji svijet. Većina naroda reagirala je baš kako se stoljećima na graničnom i ratnom području Vojne krajine reagiralo. Ustanak u Srbu je počeo 27. VII. 1941. prema prethodnom planu, koordinirano s istovremenim ustankom u Drvaru i u Bosanskoj krajini. Štab gerilskih odreda za Srb i okolinu i formira 10 odreda koji se taktički postavljaju na razne kote oko Srba da bi što manje toga pošlo po zlu. Nekoliko žandara i par ustaša su se razbježali pred oko 150 ustanika i ustanici tako izvršavaju prvi zacrtani cilj, a odredi van Srba tuku još ustaška pojačanja kod Srbskog klanca i u Tiškovcu. Već istoga dana ustanak se proširio po selima Neteka, Suvaja, Dobroselu prema sjeveru i Gornji Srb, Osredak, Kunovac i Zavlaka prema jugu. U selu Neteka oko podneva došlo je do prve borbe. Ustanici iz Dugopolja i Zavlake rastjerali su oružnike i srušili željezničku prugu u Kaldrmi. Toga dana poginulo je svega nekoliko oružnika i ustaša i samo jedan ustanik. Drugoga dana iz Gračaca i Kulen Vakufa domobranske i ustaške postrojbe već su kretale smiriti ustaničko područje, ali ih ustanici dočekuju u vješto postavljenim zasjedama, suzbijaju ih i nanose im osjetne gubitke. U tim okršajima, drugoga dana, poginula su svega dva ustanika. Trećega dana ustanak se poput bujice već proširio po cijelom kotaru Donji Lapac. Posada iz Donjega Lapca povukla se uvečer 29. VII. u Boričevac i kotarsko središte je od 30. VII. već u ustaničkim rukama. U 3 sata ujutro 31. srpnja ustaška posada povlači se i iz Boričevca i gotovo svi žitelji tog mjesta, zajedno s hrvatskim izbjeglicama iz drugih sela, ukupno njih oko 2.000, povlači se s vojskom u Kulen Vakuf. Komunističko vodstvo odlučilo je da se čak po štetu ustanka, koji se morao munjevito odviti ako je htio postići maksimalni uspjeh, odgodi napad na Boričevac za dva ili tri dana kako bi hrvatsko civilno stanovništvo moglo pobjeći te da se na taj način izbjegne još veća tragedija. 2. VIII. ustanici ulaze i u Boričevac, a selo je usprkos svom naporu komandanta Gojka Polovine opljačkano i spaljeno.

Ustaška osveta nad civilima

Na izbijanje ustanka ustaše su odgovorile jedino kako su znale – novim akcijama čišćenja. Velika akcija čišćenja koja je pokrenuta u Lici susjednim krajevima, na području Banije i Korduna, uspjela je samo ondje razgranati ustanak. Srpsko stanovništvo se tjeralo u kut iz kojeg je jedini izlaz bio ustanak, odnosno oružana pobuna protiv fašističke države čiji je jedini cilj bio njihovo fizičko uništenje. Akcija čišćenja po Kordunu i Lici koja je trajala od 29. VII. do 8. VIII. i u to vrijeme je pobijeno preko 4.500 pravoslavnih civila.

Izvor: Ustanak u Srbu

Marko Orešković Krntija
Spomenik ustanku u Srbu
Spomenik ustanku u Srbu