Četvrtak 13.12.2018.

Proglas "Istarski narode"

Rezolucija i odluke Prvog zasjedanja ZAVNOH-a, održanog 14. lipnja 1943. na Plitvicama, u kojima se decidirano naglašavalo da je jedan od osnovnih zadataka i obaveza ZAVNOH-a borba za povratak svih od tuđina otetih hrvatskih pokrajina i njihovo priključenje matici zemlji, i to: Istre, Zadra, Rijeke, svih jadranskih otoka, anektiranog dijela Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, te Međimurja — bile su u Istri već dobro poznate.

Nakon toga stigla je i poruka vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita i njegov odlučan poziv Istranima i primorskim Slovencima:

»Zajedno s ostalim narodima Jugoslavije udarajte neprijatelja još jače, uništavajte njegovu vojsku, uništavajte saobraćajna sredstva, željezni- čke pruge, mostove i vojne objekte, ne dajte okupatoru mira ni počinka., Budite ustrajni i borite se isto tako kao vaši drugovi u Bosni i Hercegovi- ni i drugim krajevima.
Naprijed borci, komandiri i politički komesari jedinica NOV u Istri i Slovenskom primorju.«


Svakako da su spomenute odluke ZAVNOH-a i poziv Tita bili posebno ohrabrenje za rukovodeći kadar i za aktiviste NOP-a Istre. Ono je došlo do izražaja i u narednom proglasu Narodnooslobodilačke fronte, od 12. kolovoza 1943, koji je objavljen u čakavštini da bi narodu bio razumljiviji i bliži:

Istrijani!
Ča ne čujete da tuče zadnja ura!
Badoglio je samo priobuka košulju onoga breka!
Naši mrtvi išču osvetu! Naši živi išču slobodu!
U boj složno s našom hrvatskom, srpskom i slovenskom braćom! Nima već konfina među nami!
SVI U NARODNU VOJSKU! SAMO S PUŠKOM SE MORE DOBIT SLOBODA!

Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.o kojoj se u Istri doznalo kasno poslijepodne istoga dana, narod Istre počeo je skidati fašistička obilježja s javnih zgrada. Sljedećeg dana, 9. rujna započeo je opći ustanak naroda Istre i u tijeku nekoliko narednih dana razoružano je oko 8 600 talijanskih vojnika, kojima valja dodati jedinice karabinjera i fašista. Pod oružjem se našlo oko 10 000 Istrana, te je do 11. rujna oslobođen gotovo cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana. Ustanici s područja hrvatske Istre oslobađaju čak i Izolu i Kopar u slovenskom dijelu Istre, te izbijaju pred sam Trst.

U takvim je okolnostima 13. rujna 1943. započeo skup u Pazinu kojemu je na čelu bio Joakim Rakovac. 

Ljubo Drndić se ovako prisjeća trenutka kad je pročitao proglas Okružnog NOO-a za Istru:

Nakon toga me je Joakim Rakovac pozvao da pročitam tekst proglasa narodu Istre. Bio sam izuzetno uzbuđen. U početku drhtavim, a zatim sve sigurnijim glasom, uz prethodno, neophodno političko obja- šnjenje, počeo sam čitati prve retke proglasa:

DUH ISTRE OSTAO JE NEPOKOREN. MI NISMO HTJELI POSTATI POSLUŠNO ROBLJE . . . SVOJIM VLASTITIM SNAGAMA, NE ČEKAJUĆI DA IM DRUGI DONESU SLOBODU, ISTRANI SU USTALI, JURNULI NA KASARNE, UHVATILI ČVRSTO ORUŽJE U SVOJE RUKE, DA NJIME BRANE SVOJE PRAVO I SLOBODU. OTVORENA SU VRATA ZLOGLASNIH TAMNICA, I PUŠTENI NA SLOBODU DIČNI SINOVI NEPOKORENE ISTRE. NEĆEMO VIŠE NIKAD DOZVOLITI DA SE NAŠOM SUDBINOM DRUGI POIGRAVA.

Proglas zatim ulazi u bit stvari i nastavlja:

RODOLJUBI ISTRE!
PRVI PUT U NAŠOJ HISTORIJI UZIMA NAROD KORMILO U SVOJE RUKE.
ISTRA SE PRIKLJUČUJE MATICI ZEMLJI I PROGLAŠUJE UJEDINJENJE SA OSTALOM NAŠOM HRVATSKOM BRAĆOM.
STANIMO NA BRANIK NAŠE SLOBODE. NE DAJMO JE VIŠE NIKOME ZA ŽIVU GLAVU! MORAMO DA OSTANEMO SVOJI NA SVOME. BUDIMO DISCIPLINIRANI I SLUŠAJMO UPUTE NAŠE NARODNE VLASTI, NAŠIH NARODNOOSLOBODILAČKIH ODBORA.

Prolomio se buran pljesak i čuli su se snažni poklici domovini Hrvatskoj i ZAVNOH-u, Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije, Crvenoj armiji i savezničkim armijama.

Proglas su oduševljeno prihvatili svi prisutni, a zatim je zaključeno da se što hitnije tiska, i to u više tisuća primjeraka, izlijepi po gradovima i selima Istre i uputi ZAVNOH-u, CK Hrvatske i GŠ Hrvatske.
Budući da su Hrvatsku tiskaru u Pazinu fašisti već davno uništili, odlučeno je da ovlašteni predstavnik NOP-a Istre krene u Hrvatsko primorje i tamo osigura objavljivanje proglasa. Istodobno da članove tamošnjeg NOO-a i Okružnog komiteta, i drugove u Štabu XIII primorsko-goranske divizije detaljnije upozna s prilikama u Istri i zatraži najhitniju pomoć u vojnim kadrovima. Okružni NOO i partijsko rukovodstvo za Istru zadužili su me da izvršim taj zadatak, a ostali drugovi odmah su krenuli u područja svog djelovanja da bi narod upoznali s donijetim odlukama.

Izvor: Ljubo Drndić: ORUŽJE I SLOBODA ISTRE