Srijeda 19.12.2018.

Prvo oslobođenje Novog Marofa

U noći na 16. rujan 1943. 3. bataljun NO brigade "Braće Radić" napao je posadu Novog Marofa. Kalnički odred držao je položaj prema Ludbregu. Partizani su se posebno trudili zauzeti željezničku stanicu. Kako su je držali domobrani, oni su se brzo predali te je željeznica blokirana. Oružnici u Marofu pružali su jači otpor, no nakon nekoliko sati borbe predali su se i oni.

Rade Bulat, iz štaba 2. operativne zone, navodi da je zarobljen 71 domobran i 18 žandara. Zaplijenjena je arhiva kotara, dosta naoružanja i vojničke opreme – 6 puškomitraljeza, protuavionski mitraljezi, 100-ak pušaka, 35,000 metaka. Zgrada kotara je spaljena.

Posebno je značajno da su iz sanatorija u redove NOV-e prešle 3 liječnice (Herkov i Hellenbach) koje su se prebacile u tajnu partizansku bonicu Stupe na Kalniku. Iz apoteke se opskrbilo lijekovima. Postojeći događaji jako su zabrinuli župana Šimunića pa je u pismu Zagrebu naveo mogućnost napada na Varaždinske Toplice ili sam Varaždin. Iako je molio ministra da pomogne u pojačanju vojnih posada, nije se to dogodilo pa su samo 11 dana iza Novog Marofa napadnute i zauzete Varaždinske Toplice.

Sve do veljače 1944., kotar Marof bio je dio slobodnog teritorija nazivan Podravska Republika. Život u tim naseljima se nastavio u slobodnijem duhu, škole su normalno radile, odvijali su se tjedni sajmovi, ljudi su informirani o događanjima u Hrvatskoj i svijetu. I dio svećenstva surađivao je s partizanima. Ustaše su u nekoliko provala pokušali zaplašiti ljude, opljačkali bi imovinu i odvodili sumnjiva lica. Tijekom 1944. i 1945. bilo je još nekoliko teških okršaja kod Marofa i u topličkom kraju, sve dok početkom svibnja 1945. nije oslobođena cijela Hrvatska.

Izvor: Antifašisti Varaždinske županije