Narodni heroj Marija Bursać
s Kamenice
smrtno ranjena zauzimajući treći
bunker na Prkosima
umrla je s pjesmom na usnama 

Zacikaše puške tanke,
Osvetnice – partizanke,
Mitraljezi brzi kose,
Ručne bombe smrt donose.

I dok sve se trese, lomi,
Jurišaju bataljoni.
Krv se proli po poljani,
Probiše se partizani.

Dok Sutjeska voda teče,
Umrijeti Sava neće.
I u Drinu dok uvire,
Ne da Savi da umire 

U logoru boljševika

Kažu da je moja dika;

Tri mjeseca ima više,

Ne dolazi niti piše.

Na mjestu gdje su snage partizanskih odreda i Narodnooslobodilačke vojske prije 72 godine ušle u Zagreb, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba ponovo su zapaljeni Trnjanski kresovi. Za sve one koji su ih propustili i kao pozivnica za sljedeću godinu donosimo vam video snimke najljepših zborskih pjesama Zbora Xop i LeZbora te fotogaleriju.

 

Bosanska krajina jedno je od ratom najpogođenijih područja, u razdoblju od 1941. pa do konačnog oslobođenja, čak 60.000 njenih stanovnika internirano je u fašističke logore.
Potaknuta ovim stradanjima, na Kozari (slobodnoj partizanskoj teritoriji u blizini Prijedora) je skladana narodna pjesma o fašističkim logorima i narodnom otporu, s naglaskom na borbu žena

Najpoznatija i ujedno jedna od najuspjelijih pjesama o narodnooslobodilačkoj borbi u Sinjskoj krajini ona o akciji na Čilašu, poznata pod naslovom Poletilo jato vrana. Sažeta, sva u događanju, sarkastična i prkosna, pjesma je dala trajnost i širok opći smisao jednoj lokalnoj partizanskoj akciji iz godine 1942; sa svojih šest završnih prkosno podrugljivih stihova iskazala je značaj i gorčinu onoga narodnoga gnjeva koji je slomio ne samo talijansku kolonu na Čilašu nego i okupatorsku silu u cijeloj našoj zemlji. A ujedno je izrekla i onaj karakterističan odgovor Dalmacije na pokušaje osvajanja te pokrajine.

Iza nas je kopno, iza nas je Vis,
a pred nama Sinaj i šatora niz.
Nije ovo poraz, nije ovo bijeg,
To su djeca-starci, dalmatinski zbijeg.

Vjetar nosi pijesak, svi bi hranu-vode,
grme li to negdje topovi Slobode?
Nigdje u daljini ni travke ni žita,
al čuje se ime, ime druga Tita.

Partizanko, dragulj ti na uški 
Ne treperi; ne znaš velo tanko; 
Gruba halja priljubila k puški, 
I grli te samo pojas muški.
Ne treperi dragulj ti na uški, 
Partizanko!

Legla orla, vučje staze,
Silna brda, uske klance,
Partizanske čete gaze
Fašističke lomeć lance.

Idu dani, idu noći
Preko šuma, polja, rijeka:
"Kad će doći, kad će doći?"
Kliče narod iz daleka.

Zvezdo crvena rano oblaka
maramico krvi u noći zaključanoj
crnim ključevima gde su mrtvaci
sahranjeni jedni drugima pod čelom
smrti pomnožena sa hiljadu grobova
joj na kordunu oblaci su uzeli
cvet vatre iz njihovih ruku koje su
poslednjim pokretom podelile predeo
na dve tišine gde plaču ptice od pepela

P je za patriote
A za akcije koje slijede
R je za revoluciju, da svi jednako živimo
T je za Josipa Broza Tita, jer znamo tko smo
I je za ideju jednakost, koju u srcu nosimo
Z je za nas, za djecu, za obitelj, komad zemlje što nam je domovina
A je za antifašiste, mlade i predane, kojima
N znači nikad na koljena, ni pod koju cijenu!

Na kapama svih junaka, 
Sija zvijezda petokraka.

Blista ona usred boja, 
Petokraka zvijezda moja.

Od ustanka tebe nosim,
I tobom se ja ponosim.

Petokrako, mila zvijezdo,
Fašističko ništiš gnijezdo.

Tromo se vreme vuče
I ničeg novog nema,
Danas sve ko juče
Sutra se isto sprema.

Antifašistički vjesnik u koprodukciji s Ismetom Krcićem i statistima iz brazilskog benda Fresno lansirao remake hita SIVI SOKOLE.