Ponedjeljak 10.12.2018.

U logoru boljševika

narodna

Pjesma "U logoru boljševika" djelo je nepoznatog narodnog autora. Pjesma je pisana iz perspektive crnogorske partizanke koja se pridružuje narodnooslobodilačkom pokretu i odlazi u logor partizana na crnogorsku planinu Durmitor. Sadržaj ove i bezbrojnih drugih partizanskih pjesama čiji su autori i autorice direktno sudjelovali u antifašističkoj borbi dokazuje njenu jasnu političku usmjerenost. Generacije jugoslavenskih revolucionara i revolucionarki prije i u tijeku Drugog svjetskog rata smatrali su se nasljednicima boljševika i oslanjali su se na Oktobarsku revoluciju iz 1917. godine kao ključni događaj 20. stoljeća u kojemu su narodne mase odigrale ulogu političkog subjekta. Partizanska borba nije se odvijala u povijesnoj izolaciji već kao dio neprekidnog kontinuiteta borbe radničke klase i drugih potlačenih društvenih grupa (seljaci, žene, omladina itd.) na čijem čelu su se nalazili komunisti i njihove partije.

 

U logoru boljševika 
Kažu da je moja dika; 
 

Tri mjeseca ima više, 
Ne dolazi niti piše. 
 

Ja sam s njima juče bila 
Na planini Durmitoru. 
 

Sedela sam kraj logora 
I gledala boljševike, 
 

Partizane bez razlike. 
Što najljepše viđeh to je: 
 

Kod njih ima discipline 
I drugarski oni žive. 
 

Slušala sam čas čitanja, 
Lenjinova vaspitanja, 
 

I gledala drugaricu 
Kako zbori za pravicu. 
 

I još viđeh na barjaku: 
Srp i čekić, petokraku. 
 

Ispod toga dva tri slova, 
Ime druga Molotova. 
 

Iznad svega Staljin piše: 
Robovanja nema više! 
 

Sunce granu zora sinu, 
Ja odlećeh niz planinu. 
 

I ostavih boljševike, 
Staljinove udarnike.