Petak 26.4.2019.

Protest koji je pogodio u srž problema hrvatskog društva

Donosimo cijeli govor koji je Antifašistički vjesnik pripremio za Protest protiv političke represije

30. siječnja u 18 sati više političkih stranaka i progresivnih organizacija (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID), Mreža antifašistkinja Zagreba (MAZ), Radnička front (RF), Radnički portal, portal Slobodni filozofski, Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) te Antifašistički VJESNIK organizirale su i održale protest “Protiv političke represije”, uz veliko policijsko osiguranje. Povod protestu bila je medijska i policijska hajku protiv Filipa Drače koji je nedugo postavljen spomenik Franji Tuđmanu ukrasio srpom i čekićem.

Zahtjevi organizatorica i podržavateljica protesta bili su:

- da se smjesta obustave postojeća politička i policijska represija, hajka i linč,
- da nadležne institucije započnu s procesuiranjem i kažnjavanjem odgovornih za uništenje spomenika Narodno-oslobodilačke borbe,
- da Državno odvjetništvo smjesta odbaci optužnicu protiv Filipa Drače.

Kao Antifašistički VJESNIK smo se u našem govoru osvrnuli na nerazmjernost reakcije vladajućih na grafitiranje po spomeniku prvom hrvatskom predsjedniku u usporedbi na nedostatak reakcije u slučajevima devastacije i rušenja više od tri hiljade spomenika i spomen obilježja narodnooslobodilačkoj borbi i žrtvama fašizma koji se neprekidno dešavaju od 1990. godine.

Naš govor prenosimo u cijelosti:

“Polača, Čišla, Split, Kustošija, Bjelovar, Lučko, Makarska, Rijeka, Dubrava, Šibenik, Dugi rat, Trešnjevka, Kastav, Remete, Podsljeme, Lučko, Zavojane, Topusko, Knin, Opuzen, Košute, Kamenska.

Nepoznati počinitelj, nepoznati počinitelj, nepoznati počinitelj, nepoznati počinitelj, nepoznati počinitelj, nepoznati počinitelj, Gradska četvrt Podsljeme, A. Lj., hrvatski branitelj, nepoznati počinitelj, jak vjetar.

To su samo neke lokacije i službene informacije o počiniteljima vandalizama i odgovornima za uklanjanje spomenika Narodnooslobodilačkoj borbi i žrtvama fašizma u Hrvatskoj. U državi u Preambuli čijeg Ustava piše da se temelji „nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske iz 1941. u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske iz 1943.“ I ako nekada možda i nije bilo jasno, sada sumnji više nema: taj dio Preambule Ustava čovjek pred čijim spomenikom prosvjedujemo nije pisao da bi se nova država gradila na odlukama i politikama narodnog oslobođenja i partizanske borbe, nego kako bi taj povijesni dokument bio tek paravan "uljudbe" za stvaranje kontra-narativa, državotvornih mitova te za strahovite zločine nad narodom koji će uslijediti – kako ratne, tako i privredne!

Sjetimo se da je zgrada u kojoj je u Topuskom održano IV. zasjedanje ZAVNOH-a minirana 1991. Teren je očišćen 1992. po nalogu tadašnjeg predsjednika općine Vrginmost, a danas tamo možemo vidjeti samo pustu livadu.

Upravo za vrijeme Tuđmanova režima porušeno je, uklonjeno ili na neki način devastirano preko tri hiljade spomenika i spomen obilježja borkinjama i borcima protiv fašizma i žrtvama fašizma. Čitavi gradovi i općine, kao primjerice Osijek 1992. godine, temeljito su očišćeni od partizanskih spomenika. Tada nije postojala potreba da policija i mediji objave fotografiju neidentificiranog počinitelja kako bi se savjesno građanstvo pozvalo za pomoć pri identifikaciji. Policija je postupala sukladno odluci Branimira Glavaša o potrebi tobožnje restauracije spomenika. Cilj je dakako bila njihova trajna eliminacija, zatiranje antifašističkih tradicija Osijeka, gaženje kolektivnog sjećanja na radničke borbe, koje su se u tom gradu, kao i drugdje u Hrvatskoj vodile za progresivnim idejama Komunističke partije.

A kada iz Osijeka vlakom krenete prema Zagrebu, pa stanete u Slavonskom Brodu, iz vagona ćete stupiti na ulicu nazvanu po ustaškom doglavniku Mili Budaku. I Brod je devedesetih temeljito očišćen od podsjećanja na ustaške zločine, žrtve fašizma i borce za slobodu. Kada u Zagrebu siđete iz vlaka i okrenete pogled udesno, na platou između zgrade Glavnog kolodvora i zgrade Hrvatske pošte ugledat ćete crnu Katicu, lokomotivu koja je Židove vozila u logore, a koja je preko noći zamijenila Titovu lokomotivu. Bilo je to iste, 1992. godina, kada se desetak vojnika HV-a slavodobitno fotografiralo ispod devastirnog Spomenika pobjedi revolucije naroda Slavonije u Kamenskoj, 30-metarske skulpture s čeličnom armaturom, koji se “prevrnuo u jakom naletu vjetra”.

No spomenimo i ovo: iz glavnog grada Hrvatske uklonjeno je 55 % spomenika i spomen-obilježja antifašističkog predznaka, preimenovano je 87 % javnih institucija i 70 % ulica i trgova koji su nosili imena i prenosili sjećanje na heroje pokreta otpora, borce za slobodu i žrtve fašizma.

Što nam to sve znači u konkretnom slučaju progona Filipa Drače u medijima i javnosti? Što nam panična reakcija represivnog aparata na ukrašavanje spomenika prvom hrvatskom predsjedniku srpom i čekićem govori o stabilnosti vlasti?

Govori nam itekako mnogo jer takva reakcija ukazuje na činjenicu da danas iza paničnih reakcija vlasti ne leži više prijezir i mržnja, već prvenstveno strah. Aktualni režim ove simbole i potencijal društvenog sjećanja na razmjere stradanja i veličinu antifašizma na ovim prostorima danas vidi kao opasnost. Strah je to od ideja koje se simbolima i spomenicima posreduju, ideja jednakosti, ideja klasne svijesti i borbe, ideja solidarnosti, ideja pravednosti i uvjetima života i rada po mjeri čovjeka, i još puno više od toga. Stoga poručujemo da vidimo da vlasti pokušavaju ublažiti svoj strah nerazmjernim i represivnim progonom pojedinaca koji vjeruju u te ideje, ali da su one daleko veće i emancipatorske da bi ih se ikada moglo pokoriti. “

Uoči samog protesta uočene su skupine osoba koje su se došle izraziti svoje protivljenje protestu protiv političke represije te su po njegovom završetku neke od učesnika_ca bile i verbalno napadnute te su prozvane kao “Srbi” ili upitani “Šta se smiješ, pičko četnička?!”
Upravo reakcije poput takvih ukazuju na činjenicu koliko je sadržaj protesta pogodio u srž problema hrvatskoga društva te da se i ubuduće udruženim snagama moramo boriti kontra mraku, kontra sili!