19.01.1944
Deseti korpus zagrebački osnovan je na inicijativu Josipa Broza Tita naredbom Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. U svojoj depeši upućenoj 19. prosinca 1943. godine Glavnom štabu ističe: „Mišljenja sam da se formira štab i 10. korpus koji bi se zvao „Zagrebački". Osnivanje 10. korpusa kao najveće strategijske vojne snage u srcu Pavelićeve sluganske okupatorske ,,NDH" predstavlja veliko značenje za sjeverozapadnu Hrvatsku i grad Zagreb i govori o krahu ustaškog režima te o njegovoj još većoj opasnosti o Hitlerovoj vojnoj mašineriji.
U njegovom sastavu bili su pretežno radnici, seljaci, intelektualci, pretežno mladi od 16 do 25 godina, koji su ga popunjavali iz grada Zagreba i ostalih područja sjeverozapadne Hrvatske. Pri osnutku brojao je 6355 boraca, pri kraju rata 13.000, a kroz korpus je prošlo preko 20.000 boraca. Bilo je i preko 1.000 žena. Po nacionalnom sastavu preko 80% bilo je hrvatske nacionalnosti, a nešto manje od 20% sačinjavale su ga druge nacionalnosti - Srbi, Slovenci, Muslimani i drugi.
10. korpus zagrebački osnovan je kod dvorca Inkey u Rasinji (kotar Ludbreg) 19. siječnja 1944. godine. Iza tog čina stajao je već pređeni ratni put Zagrebačkog, Kalničkog, Zagorskog, Bilogorskog, Posavskog, Podravskog i Moslavačkog partizanskog odreda i brigada i divizija II. Operativne zone ovjenčane imenima: Braće Radića, Matije Gupca, Pavleka Miškine, kao simbolima vjekovne borbe protiv stranih zavojevača.
Korpus su činile 32. i 33. divizija, Zapadna (zagrebački, zagorski, kalnički) i Istočna grupa narodnooslobodilačkih odreda (bjelovarski, moslavački, posavski – od ožujka 1944.) i 3. diverzantski bataljun. Deseti zagrebački korpus pri formiranju imao je 6355 boraca. Formiranjem Korpusa rasformiran je Štab Druge operativne zone Glavnog štaba NOV-a i PO-a Hrvatske, a njene nadležnosti je preuzeo Štab korpusa. Korpus je djelovao u sjevernom dijelu Hrvatske (tzv. Zagrebačka oblast), na terenu između Ilove, Drave, Slovenije i Save.
Jedinice novog Zagrebačkog korpusa ovdje u Zagrebačkoj oblasti i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ovdje na strateškim vratima i prilazima centralnoj Europi svojim prisustvom i borbom označavale su totalni krah moći Hitlerove mašinerije već u jesen 1943. godine. Jake partizanske snage stajale su pred vratima Zagreba, Varaždina, Koprivnice, Varaždinskih toplica i teritorij po dubini bio je slobodan od okupatora.
U to vrijeme s preko 7.000 boraca, 10. korpus zagrebački angažirao je neprijateljske snage u jačini 40.000 dobro naoružanih i odmorenih vojnika. Briljantno izvršavajući svoj zadatak ometanja neprijateljskih komunikacija, kao i prisilne koncentracije i odvlačenja neprijateljskih snaga s drugih bojišta II. svjetskog rata.
Neprijatelj je pod svaku cijenu želio sačuvati teritorij i komunikacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a u svrhu neometanog snabdijevanja svojeg isturenog jugo-istočnog krila Armija, uz istovremeno korištenje gospodarskih potencijala ovog dijela okupirane Hrvatske teritorije. U svrhu koordinacije ratnih djelovanja pri Štabu korpusa djelovala je Saveznička vojna misija. Jedinice korpusa spasile su i mnoge savezničke pilote kojima je prijetilo zarobljavanje na oslobođenim i poluoslobođenim teritorijima. Djelovali su narodnooslobodilački odbori kao organi nove vlasti - školstvo, zdravstvo, gospodarske jedinice i veoma bogat kulturno-umjetnički život - jednom riječju već krajem 1943. godine bujao je novi život unutar Hitlerove tvrđave.
Za ovakav uspjeh najveća zasluga pripada bezgraničnoj požrtvovnosti i heroizmu boraca uz bezrezervnu podršku u narodu koji je svim sredstvima pomagao u organizaciji otpora i borbe. Tisuće organizacija narodnog fronta Komunističke partije, omladine, SKOJ-a i AFŽ-a neprekidno su djelovale na oslobođenom i okupiranom teritoriju. Samo u Zagrebu preko 50.000 građana bilo je obuhvaćeno ovim širokim narodnim otporom. Hranili su, liječili, skrivali, popunjavali redove boraca, prikupljali pomoć u materijalu, oružju, lijekovima, često puta pod cijenu svojih života i života svojih obitelji. Dokazima građanske hrabrosti nije bilo kraja unatoč čvrstim represivnim mjerama primjenjivanim do posljednjeg trenutka okupacije.
Djelovanje jedinica 10. zagrebačkog korpusa okrunjeno je završnim operacijama s 62-dnevnim Virovitičkim mostobranom i uspješnim prodorom grebenom Bilogore prema svome Zagrebu, gradu heroju, dajući pri tome podršku Glavnoj operativnoj grupi koja je prodirala prema Austrijskoj granici progoneći razbijene jedinice Hitlerovih i ujedinjenih četničkih i ustaških ostataka.
I na kraju mnogo je patnji i suza proliveno u ratu koji nam je bio naturen, koji nas je dijelio, i u kojemu su kao i uvijek pale i nevine žrtve čijoj se uspomeni kao ratnici s poštovanjem klanjamo.
10. zagrebački korpus dao je velik doprinos pobjedi nad fašizmom. U borbama je poginulo i ranjeno 7.780 boraca.
U svom borbenom djelovanju u toku NOB-e surađivao je s jedinicama 6. slavonskog korpusa, partizanskim jedinicama Slovenije i 7. banijskom divizijom.
Od 16. travnja 1945. Korpus je stavljen pod zapovjedništvo III. jugoslavenske armije. U vojnim akcijama prema Zagrebu nastupao je na lijevom krilu III. Armije, zatim je stavljen pod komandu Štaba I. armije, da bi s divizijama I. i II. armije 9. svibnja 1945. ušao u Zagreb.
Zapovjednik X. korpusa bio je Vladimir Matetić (kasnije Mate Jerković), komesar Ivan Šibl, pomoćnik Šime Balen, a načelnik je bio Josip Rukavina. Među ostalima, u zapovjedništvu X. korpusa bio je i šef Personalnog odsjeka Franjo Tuđman , kao i Većeslav Holjevac.
Izvor: Deseti korpus „Zagrebački" NOV I POJ
