U ovoj publikaciji se po prvi puta predstavlja opširnija biografija prvog diverzanta u okupiranoj Hrvatskoj nastala na temelju literature i dokumenata. Predstavljamo vam Albina Kovačića, podsusedskog omladinca, predratnog skojevca, komunista, hrabrog ilegalaca i snalažljivog diverzanta koji je prihvatio zadatak koji je povijest postavila pred mladiće i djevojke u okupiranom Zagrebu 1941. godine. Sa osamnaest godina priključio se oružanoj borbi, svjestan svih rizika i opasnosti, sudjelujući u pokretu čiji je cilj bilo osloboditi zemlju od fašizma i stvoriti bolje i pravednije društvo. U ilegalnim akcijama pokazao je hrabrost i požrtvovnost, pri uhićenju smirenost i snalažljivost, a kod mučenja snagu i ponos. Strijeljan je na Dotrščini u dvadesetoj godini života.

U ponedjeljak, 29.11.2021. godine u 18:00, na Botelu Marina, održat će se promocija knjige Antifašistički vodič za ljepši svijet.
Knjiga je djelo skupine autorica i autora sa prostora bivše Jugoslavije, među kojima je i nekoliko članova Antifašističkog vjesnika. Ona se bavi poviješću, teorijom i suvremenom praksom antifašizma. Knjiga odgovara na pitanje zašto je antifašizam i danas bitan i koji su njegovi praktični pojavni oblici u svijetu mnogo drugačijem od onog u kojem je nastao prije sto godina.

Na groblju u selu Mariji Gorici blizu Zaprešića postoji spomenik žrtvama fašističkog zločina masakriranima pred sam kraj rata -  24. travnja 1945. Na njemu su 43 imena među kojima je i šest djece mlađe od pet godina. Proteklih desetljeća su kolale razne pogrešne informacije o žrtvama i počiniteljima zločina. Mario Šimunković i Đorđe Mihovilović su istražujući arhivsku građu u Zagrebu, Zaprešiću, Mariji Gorici i Njemačkoj su došli do novih spoznaja o ovom masakru koje nam donose u knjizi "Masakr nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine - zločini luburićevaca u zaprešićkom kraju" u izdanju JUSP-Jasenovac.

Povodom komemoracije kod Spomenika u Perušiću 27.3.2021., kojom mještani, članovi i simpatizeri inicijative "Spomenik ostaje u parku" obilježavaju 77. obljetnicu ustaškog napada na antifašističko rukovodstvo perušićkog kotara 1944. godine, objavljujemo tekst pod nazivom "Napad ustaša na rukovodstvo NOB-e perušićkog kotara, u zaseocima Gornji Lulici i Škrljak, 26/27. ožujka 1944. godine". Autor teksta je sudionik događaja, Ivan Arbanas Vanja, koji donosi i fragmente sjećanja njegove suborkinje Mande Kokotović. Ovi tragični i herojski događaji iz Drugog svjetskog rata podsjećaju na težinu situacije, silinu otpora, ali i brojnost žrtava koje lokalne vlasti uporno žele umanjiti i obezvrijediti izmještanjem spomen-kosturnice iz središnjeg perušićkog parka.

U tom vremenu logornica Pina govorila je da je ustaška naredba takva da niti jedna Židovka ne smije ostati živa. Mi smo u našim redovima, to jest u radionicama, čuvale između sebe drugarice židovskog porijekla, prikazujući ih »arijevkama«. Posljednja koju smo tako prikrivali bila je omladinka židovskog porijekla Stela Polak, koja se u samom logoru razvila do prave skojevke. U kasnu jesen 1944. i ona je prozvana jedne večeri kada smo se vraćale iz vešeraja. Ona je čitavog toga dana slutila da će biti prozvana. Bila je neobično hrabra, nije plakala, već je sa smiješkom govorila: »Pa što je jedan život, moj život, prema milijunima mladih života, koji u svakoj minuti pogibaju na svim frontovima!« O njezinoj hrabroj pogibiji govorili su i sami ustaše, koji su bili prisutni likvidaciji. Izvikivala je parole, nije se dala mirno udariti maljem, već je bila nasilno zaklana. Ona je zaslužila da se njeno ime nikada ne zaboravi.

Knjiga "Staljinovi ubojice, Tito i Krleža", sudeći po imenu, naizgled potvrđuje pravilo tržišta prema kojem je bitno da je naslov knjige zanimljiviji od same knjige. Međutim, ovde to stvarno nije slučaj. Autor, novinar Boris Rašeta, na 250 uzbudljivih strana pokušava da rekonstruiše biografije Jugoslovena koji su bili obaveštajci u službi Sovjetskog Saveza - Mustafe Golubića, Pavla Bastajića i Ivana Srebrenjaka. Oni su "Staljinovi ubojice", a njihov odnos sa Titom i Krležom je predmet knjige. Problem knjige nije prvenstveno u biografijama ovih pojedinaca, nego u senzacionalističkom, na momente faktografski netačnom, i potpuno ideološkom prikazivanju istorije.

Povodom 76. obljetnice osnivanja Antifašističkog fronta žena prenosimo poglavlje o izdavačkoj djelatnosti Antifašističkog fronta žena u Hrvatskoj (1941.-1945.). Tekst i vizuali preuzeti su iz monografije pod nazivom »Naša štampa u borbi za slobodu i socijalizam«, objavljene u Zagrebu kao izdanje Ureda za informacije pri predsjedništvu vlade Narodne Republike Hrvatske 1948. godine.

Povodom 75. godišnjice smrti Ive Lole Ribara donosimo ulomke knjige člana britanske misije Williama Deakina - Embatteld Mountain. Deakin nam iz prve ruke donosi svoje dojmove o Ivi Loli, te opisuje planiranje misije koja je tragično završila pred Deakinovim očima.

U današnjem broju Jutarnjeg lista osvanula je dvostrana reklama o magazinu Povijest koji izlazi ovaj četvrtak. Oglas donosi veliku sliku Poglavnika u okršaju s Dražom te najavu članka o "Bitki na Lijevče polju". U najavi još piše: "Nakon deseteljeća šutnje rasvijetljavamo detalje o najvećoj bitki ustaša i četnika", "Kako su snage NDH razbile četnike, kojih je 7000 poginulo i više od 5000 zarobljeno".

Ukupne snage Pavla Đurišića su iznosile maksimalno 6000 četnika, pa ih nije moglo poginuti 7000 kako najavljuje Jutarnji. Vjerojatno se radi o par stotina poginulih četnika i to u borbama i s partizanima i ustašama, a poimenični popisi znaju za samo 53 poginula hercegovačka četnika i 48 crnogorskih. Čak i preuveličani izvještaji HOS-a govore samo o 331 poginula četnika, a ustaške izvore najbolje demantiraju njemački. Oko 150 zarobljenih četnika je naknadno ubijeno u Staroj Gradišci.

Ova publikacija daje pregled učešća gotovo 2.000 Jugoslavena i Jugoslavenki, koji_e su se priključili_e herojskoj borbi naroda Španjolske protiv fašizma u trenutku dok je Evropa klizila prema još jednom ratu. Obrađujući neobjavljene arhivske dokumente, intervjue, memoare i suvremenu štampu, ova publikacija pripovijeda o opasnom putovanju Jugoslavena_ki do frontova Španjolske, vojnim i političkim sukobima u koje su se uključivali_e, iskustvo logora u Francuskoj i, naposljetku, povratak u Jugoslaviju i učešće u Narodnooslobodilačkom ratu.

Može se reći da je Hitler tražio vlastiti Divlji zapad i da je u Untermenschenima Istočne Evrope i Sovjetskog Saveza otkrio Indijance koje u ime civilizacijskog nastupanja treba potisnuti što dalje i protjerati ih preko Urala. Ne radi se tu tek o prolaznom nagovještaju, već o do u detalje razrađenom programu o kojem se dugo razmišljalo. Furet upozorava na činjenicu da Hitler velike prostore koje se sprema osvojiti uspoređuje s »pustinjom«, ali ne kaže ni riječi o povijesti te metafore koja je istovjetna s poviješću kolonijalizma i, povrh svega, s ekspanzijom kolonijalnih imperija. 

Za Churchilla, boljševici su sinonim za »barbarstvo«, štoviše, optužuje ih da su »čovjeka civilizacije dvadesetog stoljeća iznova gurnuli prema barbarskim životnim uvjetima gore nego u kamenom dobu«. Otkad su se boljševici dokopali vlasti – piše Oswald Spengler – Rusija je odbacila »bijelu masku« da bi »nanovo postala velika azijatska ‘mongolska’ sila«, ponovno sastavni dio »čitavog obojenog stanovništva zemlje« koje »mrzi bijelo čovječanstvo«. Taj se motiv za vrijeme nacizma ponavlja upravo opsesivno...

Nedavno je u 77. godini preminuo talijanski marksistički teoretičar Domenico Losurdo. Tim povodom, ne samo kao znak sjećanja na njega, nego i s idejom da se čitatelji upoznaje barem s jednim dijelom njegovog velikog opusa, donosimo u tri nastavka izvatke iz njegove knjige "Historijski revizionizam. Problemi i mitovi". Knjiga je inače izašla prošle godine kod zagrebačke Prosvjete, a prevoditelji su Jasna Tkalec i Luka Bogdanić.

Svjedočanstvo Milka Riffera, Hrvata njemačkog podrijetla koji je u Jasenovcu završio zato što je bio u kontaktu s partizanima i dostavljao im razne materijale, a na kraju se uspio iz logora spasiti zahvaljujući dobrim vezama, najzornije demantira sve one koji pokušavaju revidirati povijest prikazujući Jasenovac kao radni logor u kojem su se prikazivale predstave i igrale nogometne utakmice…

Donosimo vam ulomak "Kako slaviti 8. mart" iz knjige Nade Cazi - "Društveni položaj žene: kako slaviti naše praznike – 8. mart – Međunarodni dan žena" izdane u Zagrebu 1974.

A posebno izdvajamo citat iz Otvorenog pisma u povodu 8. marta Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske:

"8. mart međunarodni je dan žena i pripada Revoluciji. Nitko nema prava da načinom na koji ga proslavlja, taj dan pretvara u lakrdiju, da ga prisvaja za svoja malograđanska iživljavanja koja nemaju nikakvu vezu s revolucionarnim smislom tog datuma, nit da mu daju značenje koji 8. mart ne može dobiti."

Povodom 170. obljetnice izlaska Manifesta Komunističke partije, teorijskog i praktičnog programa tadašnjeg Saveza komunista koji je svjetlo dana ugledao u Londonu 21. 2. 1848. poklanjamo vam strip Rodolfa Mancenara.

Prenosimo razgovor koji je novinarka Radmila Radojković 1986. godine vodila s Milom Bajalicom, novosadskom učiteljicom, učesnicom revolucionarnog međuratnog ženskog pokreta, komunistkinjom, partizankom, AFŽ-ovkom i poslijeratnom organizatoricom i rukovoditeljicom službi i organizacija za prosvjetna i socijalna pitanja. Osobito su dragocijena i zanimljiva njezina sjećanja vezana uz organizacijsku infrastrukturu međuratnog ženskog pokreta i usmjerenost članica KPJ prema radu sa ženama na selu, kao i njezino iskustvo Narodnooslobodilačke borbe. Jednako inspirativna jest i Milina oštra marksističko-feministička kritika položaja žene u samoupravnom socijalizmu poslijeratne Jugoslavije, u čijem je političkom životu aktivno sudjelovala. 

*** 

Sanduke za osuđene pripremio je šibenski pogrebnik Kamilo Kolombo, jedan od svjedoka strijeljanja. U prvoj grupi strijeljanih, reći će Kolombo 1945. godine, »upao mi je u oči jedan čovjek s trenčkotom preko ruke, u sivom odijelu. Taj čovjek je šepao, tako da su ga dva karabinijera vodila ispod ruke do ogradnih betonskih stupova za koje je svaki pojedini od trinaestorice bio vezan leđima okrenut odredu koji je pucao. Taj Splićanin, koji je šepao, skinuo je sa sebe i gornji kaput kad su ga do stupa doveli, te razgolitio grudi neka u njega prsimice pucaju, ali su ga karabinijeri silom okrenuli i vezali za stup«

Mreže NOP-a su u Zagrebu plele jedan paralelni sustav koji je inicijalno imao namjeru direktno se suprotstaviti državnom sustavu. Nakon što su uvidjele da je to sraz u kojem gotovo sigurno gube, organizacije NOP-a su se povukle u sjenu u namjeri da nastave plesti mrežu organizacija i ljudi koja bi pomagala partizanskim jedinicama koje su vodile taj direktan sraz sa ustaškim pokretom, njihovom državom i njihovim saveznicima.

Od 1944. godine sve jedinice NDH koje su bile matične na prostoru sjeverozapadne Hrvatske, a koje su prethodnih godina rata slane na druga krizna područja unutar NDH, do kraja rata više ne napuštaju taj prostor te se koncentriraju kako bi krajnjim naporima kontrirale partizanskim vojnim i političkim naporima. Tijekom 1944. godine prostor sjeverozapadne Hrvatske dobiva sve veću stratešku važnost za njemački Wehrmacht pa se tako i njihove jedinice sve više počinju tu koncentrirati. Od kraja 1943. godine represivni aparat NDH u Zagrebu je povećao i brutalizirao napore da se što efikasnije kontrira utjecaju NOP-a prije svega u Zagrebu, a onda i u njegovoj okolici.

Ulomak opisuje događaje i atmosferu u Zagrebu neposredno nakon oslobođenja:
"Oni su se bojali “komunista”. Sve smo pokušali da im dokažmo, da se nismo promijenili. Nekima je čak bilo žao da smo se vratili, a neki su nas i mrzili. Njihovi su izginuli u redovima ustaša, ili domobrana, ili su pred partizanskim jedinicama pobjegli s okupatorom. Nastojali smo da ih dodatno ne povrijedimo, nastojali smo objasniti im da nas se ne trebaju bojati, jer mi štitimo nevine... Naravno, onima kojima su izginula djeca, muževi, očevi, teško je objasniti da su ti njihovi najdraži ubijali, palili, žarili... Ne vjeruju! Ili vjeruju, ali krive nas, jer smo branili živote djece, ljudi i staraca “nevjernika”, Srba, Židova."

Pet autorskih tekstova ispisuju ideološki višestrane reprezentacije AFŽ-a, s jedne strane propitujući revolucionarne lomove, a s druge kontradikcije trenutka koji je označio historijski preokret za žene. U Zborniku, kojem je svoj doprinos dalo i pet bosanskohercegovačkih vizualnih umjetnica, pronalazimo ilustracije ključnih tema Arhiva, kao što su politička, ilegalna i borbena djelovanja jugoslavenskih žena neposredno pred, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. 

U parku kraj nekadašnje Tvornice pamučne industrije 1956. godine poginut je spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, u sklopu kojega je uređen i park za mještane. Arhitekt Fedor Wenzler osmislio je arhitektonski, a kipar Belizar Bahorić kiparski dio memorijala. Zanimljiv je podatak da su njegovu izgradnju, osim Saveza boraca NOR, financirali radnici Pamučne industrije Duga Resa.

U sklopu istraživanja projekta Kartografija otpora izašla je publikacija povjesničara Gorana Korova o Radu Komunističke partije Jugoslavije u Zagrebu od 1931. do 1941. godine. Saznajete kako je partija stekla iskustvo ne samo za oružani otpor na ulicama grada u vidu diverzija i atentata, nego i za prikupljanje svih materijalnih potrepština preko Narodne pomoći, koje su zatim upućivane pripadnicima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Preko tih ilegalnih kanala, velik broj građana Zagreba spasio se od progona ustaških vlasti, ali i sigurno dospijevao do partizanskih redova.

Za sretniju i borbeniju Novu godinu dijelimo s vama "Biblioteku Legende",koja je nastala predanim radom drugova i drugarica iz MAMA Zagreb u sklopu projekta Memory of the World. Biblioteka nudi 34 odabrana naslova o revolucionarima i borcima, skenirane, digitalizirane, dostupne svakome. 

Pogledajte snimku predstavljanja knjige "Kazna i zločin: snage kolaboracije u Srbiji. Odgovornost za ratne zločine (1941-1944) i vojni gubici (1944-1945)" Milana Radanovića, održanog 12. veljače u knjižnici Bogdana Ogrizovića. Pored autora, na promociji su, referirajući se na sadržaj knjige i teme historiografije, revizionizma, odmazde i amnestije, govorili urednik knjige Krunoslav Stojaković te povjesničari Dragan Markovina i Hrvoje Klasić. "Radanovićeva knjiga predstavlja primjer argumentirane polemike sa revizionističkom historiografijom u Srbiji jer otvoreno ukazuje na ignoriranja historijskih činjenica, plasiranja poluinformacija i dezinformacija, mistificiranja historijskog konteksta i donošenja neznanstvenih zaključaka od strane revizionističkih povjesničara koji obrađuju razdoblje Drugog svjetskog rata."