Zato kad propali centristički političar s Holokaustom uspoređuje izbacivanje sebe i svojih kolega iz jednako propale stranke koja je za proteklih trideset godina izdala sve koje je trebala štititi, to je relativizacija jednog od najmasovnijih zločina u povijesti čovječanstva. Kada mediji tu relativizaciju nekritički primaju i prenose, onda je to grubo kršenje etičkih standarda u novinarstvu.

General U: "To je srpska mitologija i to je mit, mit iz Jasenovca. Jasenovac nije bio koncentracioni logor, egzekucioni logor, on nije ni na popisu ni jednog egzekucionog logora. To nije kao Aušvic ili kao neki Dahau gdje su masovno ubijali ljude. Jasenovac je bio radni logor s tvornicama ali ne daju to na televiziju... Kroz Jasenovac je prošlo 16.000 ljudi, neko je umro tamo, neko je strijeljan jer je bježo, al to su bile tvornice. Jer u Jugoslaviji su poslije bile otvarane tvornice iz Jasenovca... Kako Jasenovac može biti egzekucioni logor a u isto vrijeme imaš preko 2000 Židova u ustašama i trideset i nešto generala Židova od sto generala u hrvatskoj vojsci..."

Blagost vlasti prema šovinističkim ispadima mržnje samo govori u prilog tezi da režimi postjugoslavenskih republika navijače gledaju kao svoje jurišnike zadužene za nametanje retrogradne nacional-šovinističke ideologije. Dok se navijačke organizacije drže tog zadatka, država će im gledati kroz prste.

Institucije - medijske, kazališne i druge - imaju svoju misiju, društvenu ulogu, mandat i odgovornost. Iz toga proizlaze i mjerila kojima ocjenjujemo njihov rad. Kada svoju misiju i mandat iznevjere, nastaje društvena šteta koja se teško popravlja. A želimo li uopće imati šansu da je popravimo - u konkretnom slučaju, da nacionalistički otrov prestane trovati naše društvo - moramo tražiti od onih koji su bili nositelji trovanja da postanu nositelji sjećanja na trovanje. Moramo tražiti da javno priznaju što su radili i inzistirati na tome da je to što su svjesno činili bilo pogrešno. Ovom društvu ne trebaju protokolarne i deklarativne isprike. Ovom društvu trebaju priznanja krivnje i preuzimanja odgovornosti. To je lekcija koju od Mire Furlan i njezinog "slučaja" naše institucije moraju naučiti. 

Nakon što je godinama bio na udaru čekića i grafita anti-antifašista, neonacista i ustaša, posljednji antifašistički spomenik u centru Zadra na kraju je uklonio zadarski gradonačelnik Branko Dukić iz redova HDZ-a, poslušavši tako čekićanje fašističkih huligana i vandala. Združeni ulični fašisti i vlastodršci uklonili su time i posljednji spomen na one koji su grad oslobodili, pripojili matici zemlji, očistili od ruševina, obnovili i sagradili moderan Zadar.

Jučerašnji dernek na Kustošiji ne može biti sveden pod navijački folklor ili folklorno ustaševanje – jer izvješene su bile i dvije zastave HOS-a, a neki od boysa nosili su majice s insignijama Wermachta. Riječ je bila, jasno i nedvosmisleno, o terorističkoj prijetnji – o slanju poruke da na teritoriju ove navijačke skupine postoje poželjni i nepoželjni te da ona neće prezati ni od čega da nepoželjne sa svoje teritorije istjera.

Vuk Drašković došao je u Zagreb promovirati knjigu o kralju Aleksandru, o kojem priča s neskrivenom fascinacijom, i predstaviti tešku dramu monarhističke države koja se borila za "integralno jugoslavenstvo" i protiv "terorističkih" komunista. Iako je Draškovićeva rekonstrukcija o kralju Aleksandru i monarhiji tek plod njegove razuzdane fantazije koja sa historijskom stvarnošču nema nikakve veze, on ih svejedno nudi kao istinu

Uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Mundijalu u Rusiji ne samo da je izazvao opću euforiju, nego je potpuno promijenio percepciju nogometa kao i bilo čega do tada važnog u zemlji. Iz iznenađujućeg rezultata u iznenađujući rezultat, zaboravljala se sudska presuda protiv Zdravka Mamića i njegovih suradnika, zaboravljao se nadolazeći sudski proces protiv kapetana reprezentacije Luke Modrića zbog lažnog svjedočenja. Kao i Modrić prije nešto više od godinu dana, javnost se prestala sjećati svog kriminala koji godinama okružuje hrvatski nogomet.

Kürzlich wurden die sozialen Netzwerke von Links zu einer neuen Kampagne des australischen Unternehmens Valley Eyewear überflutet. Das Unternehmen, das spezialisiert ist auf die Herstellung und den Verkauf von Brillen, entschloss sich dazu, bedeutende Summen an Zeit und Geld in Marketingzwecke zu investieren und reiste zu diesem Zweck aus Australien in das Gebiet des ehemaligen Jugoslawien. Dort angekommen, wurden Modeshootings an etlichen Denkmälern und Gedenkstätten aufgenommen, die den antifaschistischen Schlachten und Opfern des faschistischen Terrors während des Zweiten Weltkriegs gewidmet sind

Social media was recently inundated with links to Australian company Valley Eyewear’s new fashion campaign. The company, which specializes in the design and sale of couture eyewear, has decided to invest considerable time and money in travelling all the way from Australia to parts of Former Yugoslavia to shoot an ‘exclusive’ promotional fashion campaign at the locations of several monuments and memorial sites dedicated to anti-fascist battles and to victims of fascism during WWII.

Društvene mreže odnedavno su preplavljene linkovima na novu modnu kampanju australske tvrtke Valley Eyewear. Tvrtka koja je specijalizirana za proizvodnju i prodaju naočala u promidžbene je svrhe odlučila uložiti znatna sredstva te doputovati čak iz Australije kako bi snimanje svoje ekskluzivne modne kampanje odradila na lokacijima nekolicine spomenika i spomen-kompleksa posvećenih masovnim stradanjima i antifašističkim bitkama u Drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije.

Redakcija Antifašističkog vjesnika poziva vas na suradnju u proizvođenju antifašističkog medijskog sadržaja. Zato vas pozivamo u zajedničku borbu!

Možda nemamo snagu da konfrontiramo fašizam na ulicama i trgovima, ali imamo priliku, resurse i obavezu da čuvamo sjećanje na partizanske heroje, da bilježimo oskvrnuća spomenika, da izvještavamo o fašističkim istupima političara, svećenika i drugih javnih ličnosti. Ako prionemo tom poslu, stvorit ćemo mrežu antifašista u Jugoslaviji, sigurno mjesto stjecanja iskustva i pružanja uzajamne pomoći. Drugarice i drugovi iz provincije, znamo da se osjećate usamljenima i odlučni smo da vam pružimo ruku. Niste sami, ima i drugih kao vi! Javite nam se sa vašim prilozima, borimo se zajedno!

Tri dana po kapitulaciji Jugoslavije, Adolf Hitler je proslavio svoj 52. rođendan. Tada mu je uručen i prigodni rođendanski poklon, jedini ratni trofej iz raskomadane Jugoslavije. Poklon je stigao iz okupiranog Sarajva, kako su ustaše preimenovale okupirani grad Sarajevo. Vojnici Wehrmachta skinuli su spomen-ploču Gavrilu Principu i odnijeli je Hitleru kao simbolični poklon. Ovih dana svjedoci smo sablasne paralele - talog društva koji se opet visoko podigao, po uzoru na svoje nacističke idole, dariva se uklonjenim spomen pločama, misleći da će time "ispraviti" činjenicu da su 1945. njihovi idoli poraženi, potučeni i zasluženo bačeni u zaborav. 

Reakcije medija i takozvanih »javnih ličnosti« na ikonografiju prekjučerašnjeg prosvjeda protiv preimenovanja zagrebačkog Trga maršala Tita otkrile su nam da primjena teze o dvama totalitarizma može biti i urnebesno smiješna. Jer kako nego smiješnim okarakterizirati prozivanje prosvjednikâ na skupu naslovljenom »Antifašizam je moj izbor« zbog zastava vodećih antifašističkih snaga Drugog svjetskog rata – Sovjetskog saveza i Crvene armije.

The controversial Croatian pro-fascist singer Marko Perković Thompson, who proudly posed between two portraits of the Croatian WWII fascist leaders Ante Pavelić (the head of the so-called “Independent State of Croatia”, a puppet state of The Third Reich) and Jure Francetić (the commander of the so-called Black Legion) has demanded from the Government of the Republic of Croatia and the Croatian President Kolinda Grabar-Kitarović to protect his "right to work in the EU member countries".

Današnji datum 1944. godine u 106 godina dugoj Hajdukovoj povijesti ističe se kao jedan od najbitnijih dana. Tog 29. travnja 14 igrača i članova upravnog odbora prešlo je na slobodnu partizansku teritoriju i pridružilo se Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Ustaška nadzorna služba prethodnog dana je pohapsila 21 člana njihovih obitelji čime se željelo zaplašiti i onemogućiti ostale splitske sportaše da učine isti korak. Osam dana kasnije klub je na Visu obnovljen kao nogometni tim NOVJ, tri godine nakon zabrane djelatnosti u okupiranom Splitu. 

U Sedlarovu odgovoru među hrpom laži i dodatnom širenju mržnje prema antifašistima i manjinama morali smo primjetiti korištenje još jednog falsifikata. Ovaj put radi se o Churchillovu lažnom citatu kojeg on nikada nije rekao ni napisao, al je omiljen među desničarima poput Sedlara koje ne zanima istina.

Nakon odluke Odbora za javna priznanja, 19. travnja bi se u Gradskoj skupštini trebala donijeti odluka o tome da Jakov Sedlar dobije Nagradu grada Zagreba u kategoriji filma i kazališta. Odbor je većinom glasova odabrao redatelja kojeg je prošle godine obilježila afera s monstruoznim falsifikatom od filma "Jasenovac - Istina".

Do sada je odluka Gradske skupštine nakon odluke Odbora bila tek puka formalnost. No pozivamo sve kojima je stalo do pijeteta prema žrtvama ustaškog režima, čiji ćemo proboj i posljednji krik za slobodom komemorirati 22. travnja da potpišu peticiju, podjele je i glasno kažu DOSTA fašističkom povijesnom revizionizmu.

Svakodnevno smo u mainstream medijima u prime time terminima bombardirani stotinama tisuća leševa starih preko sedamdeset godina. U posljednjoj rundi natjecali su se megasrbin Ivica Dačić i megapopularna Željka Markić. U ovom slučaju Dačić je poželio dodatnih 200.000 ubijenih Srba, a Željka je razbila sve rekorde u Blajburškoj mitomaniji uz potporu nove zvijezde "alternativnih činjenica".
 

In memoriam Marku Ashtonu, pokretaču grupe Lesbians and Gays Support the Miners i generalnom sekretaru Saveza komunističke omladine Velike Britanije, preminulom 11. 2. 1987. godine, podsjećamo na historijsku koaliciju radničkog pokreta i seksualnih manjina koja je osigurala da prava seksualnih manjina uđu u mainstream politički diskurs. Danas, kada su i radnici i seksualne manjine na udaru desnice koja je potpuno ovladala državnim aparatom, vrijeme je za ponovnozbijanje redova i zajedničku borbu.

Recimo to odmah jasno, sinoć se u Zagrebu dogodio teroristički napad. Njegove funkcije, kako se zasad čini, primarno su dvije: prvo da privremeno prebaci fokus sa krize desničarske vlasti na druge teme, a onda i da zaplaši sve koji nisu podobni postojećem desničarskom poretku te da pošalje poruku da u Hrvatskoj nitko tko nije spreman zakleti se na nož, bombu i samokres nije siguran.

Predstavnici MOSTa ugostili su slovenskog publicista Romana Leljaka da se s njime konzultiraju u vezi zakonskog prijedloga o „otvaranju“ građe Hrvatskog državnog arhiva nastale u razdoblju do 22. prosinca 1990. godine. Leljak pritom dolazi savjetovati hrvatsku zakonodavnu vlast kao „ekspert“ za „zločine komunističkog sustava“. S obzirom na profil stručnjaka kakvog dovode da se savjetuju o zakonskim izmjenama, nije teško predvidjeti u kojem smjeru se očekuje da buduće „argumentirane rasprave“ teku. Proizvodnja dezinformacija i notornih laži Leljakov je dugogodišnji modus operandi. Leljak je hrvatskim desničarima drag sugovornik zato što svojim kontrafaktičkim tvrdnjama podupire nacionalistički mit o „komunističkom klanju nedužnih Hrvata“ u neposrednom poraću Drugog svjetskog rata.

Nije neka novost da svakodnevno svjedočimo kako politički trenutak nije nimalo naklonjen lijevim progresivnim snagama u državama na nekdašnjem jugoslavenskom prostoru. Stvarnost je zadnjih godina obilježena agresivnom provalom nacionalističkih i konzervativnih snaga pa je svaki aktivni džep otpora važan moment okupljanja i suprotstavljanja takvoj stvarnosti. Jedno takvo mjesto je i Otvoreni univerzitet u Sarajevu što se održao 4. i 5. novembra petu godinu zaredom. 

Za sutra (subota, 24. rujna 2016. godine, u 17 sati) najavljena je u isusovačkoj Bazilici srca Isusovog u Zagrebu misa zadušnica za »35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH«, osuđenih za ratne zločine na smrtnu kaznu i pogubljenih početkom jeseni 1945. godine.

Uvidom u arhivsku građu doznajemo da su »hrvatski mučenici« čijeg će se »stradanja« njihovi poštovatelji »bolno sjetiti« pripadnici vojnog vrha tzv. Nezavisne Države Hrvatske, direktno odgovorni za kolaboraciju s nacističkim okupatorom, istrebljivanje stanovništva, ubojstva žena i djece, održavanje okupacijskog sustava i upravljanje koncentracijskim logorima.

Nikola Štedul bio je član ustaške terorističke organizacije Hrvatski državotvorni pokret, i na njega je izveden neuspješan atentat. Nakon uvođenja višestranačkog sistema u Hrvatskoj 1990. godine, HDP se registrirao kao ekstremna nacionalistička stranka. Neki od njegovih najistaknutijih članova bili su osuđeni ratni zločinci, Tihomir Orešković i Mirko Norac, dok je fašist (po vlastitom iskazu) Mladen Schwartz bio stranački ideolog.

Nikola Štendul je i autor divnog ustašofilskog romana "Križar ili Duh slobode" koji je ovako opisan: "tema romana je oružana borba križara (ili škripara) - ustaške gerile koja nije priznavala poraz NDH - protiv novog jugoslavenskog poretka. U romanu su križari prikazani kao dobri likovi, a loši likovi su Titovi vojnici i milicajci. Radnja je puna akcijskih prizora, ocrtan je socijalni ambijent tadašnje Hrvatske i poslijeratne Hercegovine..."

Monstruoznost subotnjeg skupa kojim je ultrakonzervativno krilo hrvatske desnice, pod krinkom zaštite života, započelo otvorenu političku kampanju protiv rodne ravnopravnosti i reproduktivnih prava žena, dobiva sve nevjerojatnije dimenzije. Naime, doznalo se da je u koloni ultrakonzervativaca marširao i Dario Kordić, ratni zločinac pravomoćno osuđen za zločin protiv čovječnosti -- svirepo ubojstvo preko stotinu civila u selu Ahmići u Srednjoj Bosni, počinjeno od strane jedinica Hrvatskog vijeća obrane u ranu zoru 16. aprila 1993. godine.