Sinoćnji suzavac bačen na zagrebački klub u kojemu se održavao LGTBIQ+ party može iznenaditi samo potpuno neupućene. Nakon što je jučer parlamentarni glasnogovornik ekstremne desnice Željko Glasnović objasnio da vojni rok treba uvesti zato što su hrvatski mladići feminizirani, napad na LGBTIQ+ populaciju sasvim je logičan. No malo tko je mogao pretpostaviti da će od nove ustaške mudrosti do prvog fizičkog napada proteći manje od 24 sata.
Recimo to odmah jasno, sinoć se u Zagrebu dogodio teroristički napad. Njegove funkcije, kako se zasad čini, primarno su dvije: prvo da privremeno prebaci fokus sa krize desničarske vlasti na druge teme, a onda i da zaplaši sve koji nisu podobni postojećem desničarskom poretku te da pošalje poruku da u Hrvatskoj nitko tko nije spreman zakleti se na nož, bombu i samokres nije siguran.
Kao što smo jučer izvijestili, na skupu na kojem je Glasnović izrekao svoju mudrost paradirali su ustašofili s ustaškim i SS-ovskim znamenjem na beretkama. Iako je to znamenje bilo vidljivo istaknuto te je zabilježeno i u mainstream medijima, bilo kakva policijska intervencija prema ovim besprizornicima izostala je.
Sinoćnji suzavac nije bačen slučajno. On pripada u kontinuitet napada na manjine u posljednjih četvrt stoljeća. Od zlostavljanja Srba devedesetih do vaninstitucionalnih i institucionalnih napada na seksualne manjine posljednjih godina vodi „tanka ustašoidna linija“ službene politike hrvatskih vlasti. Karamarkovo zazivanje Kevine jame, Hassanbegovićev desant na neprofitne medije i Stierovo uzimanje homofoba Ladislava Ilčića za savjetnika samo su najnoviji primjeri toga.
Veza između ustašoidnosti i homofobije najočitija je na primjeru udruge U ime obitelji Željke Markić, koja nakon što je osigurala da u Ustav uđe heteronormativna definicija braka, sada vodi kampanje za rehabilitaciju ustaških zločinaca.
Zato, koliko god patetično moglo zazvučati, danas smo svi LGBTIQ+ zajednica, a sutra svi možemo očekivati suzavce, kolce i lance. Ideja da će napadi stati na našim drugaricama i drugovima manjinske seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta danas je opasna koliko je devedesetih bila opasna pomisao da će sistemsko nasilje stati na sugrađanima i sugrađankama manjinskih nacionalnih identiteta. Stoga je jedina primjerena reakcija reafirmacija tradicionalnih obiteljskih vrijednosti našeg naroda. Sjetimo se: naše bake i djedovi s fašistima nisu razgovarali, nego su se protiv njih borili!
