Ivo Kruljac nas je počastio još jednom slam poezijom ovaj put antiratne tematike.

Naš pjesnik Ivor Kruljac poslao nam je još jednu pjesmu inspiriran člancima "O opismenjavanju i prosvjećivanju". Nepismenost velikog broja stanovnika Jugoslavije bila je prvorazredni problem koji je KPJ nastojala riješiti. Pismenost je trebala postati dostupna svim slojevima društva i svim dobno-spolnim skupinama. Htjelo se modernizirati sve dijelove društva i gospodarstva. Modernizacija se provodila i širenjem pismenosti te je ona trebala postati jedan od temelja razvoja nove socijalističke Jugoslavije. Na teritorijima koji su tijekom Drugog svjetskog rata bili pod partizanskom kontrolom, od prvih ratnih operacija radilo se na pokretanju školskog sustava i raznih tečajeva za odrasle. Partija je tijekom rata isticala da svaki partizanski borac na fronti i iza nje treba uz pušku imati dodatnu ratnu opremu za razliku od svojih neprijatelja, a to su papir i olovka ili knjiga (zbirka pripovijedaka ili pjesama).

Pa eto onda nek mu je današnji
dan na spomen,
dok ga vjesnik otpora konačno
slavi, s ovim mu stihovima kao omen,
dok mu nema groba po igri obiteljskog
nasljedstva šalje se uzajamno poruka
preko vremena s poveznicom preko linije roda,
smrt fašizmu a narodu
sloboda!

Komunistička partija Jugoslavije je 1931. godine objavila epsku pjesmu u desetercu. Anonimni autor, potpisan samo kao “Crveni guslar” posvetio ju je kralju Aleksandru Prvom Karađorđeviću, ili kako su ga komunisti zvali, Aleksandru Posljednjem.

U listopadu 1944. godine jedan bataljon Kalničkog partizanskog odreda, sastavljen od većine boraca Međimuraca, uputio se u oveći pohod Međimurju s ciljem da uništi mađarske žandarmerijske stanice i izvrši druge diverzije, pa tako mađarskim okupatorima pokaže da im u Međimurju nije mjesto. 29. listopada su se našli u Poturenu gdje je održan narodni miting i prvi put odpjevana slavna partizanska pjesma "Šume, šume"

Kada se bes
Iz njihovih lisičijih srca
Popeo na njihova lica
Kada su shvatili
Da pred njima stoji narod
A ne dete
Izvadili su kame
I bajonete
I na čelu ti urezali
Petokraku zvezdu
Ako te upitamo
Da li te bolelo Slavo
Ti ćeš nam odćutati da nije
Zvezdu si takvu
Crvenu
Nosio i ranije
I dok se mučitelj cerio
Vitlao nožem
Zubima škrgutao
Ti si ćutao

Ive Čaće je bio stolar, pisac, pjesnik i slikar rodom iz Vodica. Član KPJ od tridesetih godina prošlog stoljeća. Uhapšen od Talijana u lipnju 1941. i sproveden u šibenski zatvor, a odatle u Italiju gdje je zadržan do 9.9.1943. godine. Povratkom iz talijanskih logora priključuje se partizanima. Postaje član kulturno-umjetničkog odjela ZAVNOH-a i sudjeluje u organizaciji i radu I. Kongresa kulturnih radnika Hrvatske u Topuskom. Donosimo vam njegovu pjesmu Povratak koja je objavljena u Vjesniku 1.1.1945. te govori o njegovu osobnom iskustvu, povratku zarobljenika iz prekomorskih fašističkih logora.

Iz jedne od zbirki kordunaških pjesama donosimo šest pjesama koje govore o stradanju, borbi i osveti. Kao i u pjesmama iz drugih krajeva Hrvatske, naglašava se borbeno partizansko bratstvo Srba i Hrvata te mržnja prema ustašama i njihovom »poglavniku« Anti Paveliću. Naposljetku, jedna od pjesama koje donosimo govori o tome kako je narod Korduna ustaškog zločinca Juru Francetića zatukao motikama, od posljedica čega je zločinac i umro.

Taj osmjeh mi stegne srce,
i ne znam da l' da plačem il' da pjevam,
il' to možda u zanosu ovom,
ja prosto, prosto snijevam.

Zbirka pjesama Ratujemo i pišemo je nastala na samom ratištu tokom 1943. i 1944. godine a autori su borci IX. dalmatinske udarne divizije. Iskreni su to stihovi posvećeni narodnooslobodilačkoj borbi, rodnom zavičaju, drugovima i maršalu Titu. Popraćeni su crtežima stoga smo se odlučili predstaviti vam ih u orginalnom izdanju. Uživajte u ovom rijetkom izdanju i vrijednom komadiću naše antifašističke povijesti.

... A trinaeste, mračne i kišovite noći, nekoliko desetina krajiških proletera, opkoljenih kod bolnice u planini, pođoše na poslednji juriš protiv deset puta jačeg neprijatelja i junački padoše u neravnoj borbi...

Animirani film Tifusari iz 1963 je eksperimentalna "slikovnica" Vatroslava Mimice nastala po motivima poeme Jure Kaštelana, pun je zanimljivih rješenja, začudnih minijatura i impresivnih crteža Aleksandra Marksa.

Grmeč…
Bolnica otstupa žurno…
Na čuki – bitka prava:
to Brane štiti ranjene borce
i Švabe zadržava.

Juriš po juriš…
Ranjeni Brane
uporno glavu diže,
nišani mirno:
planina ječi
i zrno zrno stiže.

U ranu zoru stigosmo i mi.
Mraz je stezao ljuti.
Po snijegu Švabe bezbrojne leže,
na čuki – mitraljez ćuti.

Dvanaesta je majka Slavonije
još je nitko pobijedio nije

Djeco naša, gora vaša lista
ne boj'te se dok je komunista
Papuk šumi, oblaci se njišu
to Slavonci istoriju pišu

Koliko je, joj koliko je
na Kozari lista

Još je više, joj još je više
mladih komunista

Drug je Tito, oj drug je Tito
izda naređenje

Svi u borbu, oj svi u borbu
za oslobođenje
 

I svi auti, kamioni,
Motocikli i kotači
Ne pomažu, jer ih goni
Naša noga, takmac jači.

Nabrekle su na njoj žile,
Miške su ko repa krupne -
Al fašisti mišji cvile,
Kad ih ona čvrsto lupne.

Ona preko Prenja gazi,
I Ljubinu prekorači -
Bježi četnik po toj stazi,
Da ga hod naš ne zakvači.

"Deset, petnaest, bezbroj sati
Partizanska hoda noga.
Partizani neće stati -
Baš su vrazi sa tri roga!"

Slobodo, sada Klancem Smrti gaziš,
A kljuse ti je ranjavo, i pada.
Koščatu ruku daj nam, pa ćeš tada
Od naše krvi da se preobraziš.

Ti nisi žena, snaga ti je muška,
Ne pjevaš pjesme, al i ne naričeš:
Ti grmiš, vrištiš, proklinješ i ričeš,
Ko naša bomba, mitraljez i puška.

Puži, Slobodo, ne treba da letiš,
Nek tvoje kosti pokrivaju krpe,
Al jednom iznad naše mrtve hrpe
Životom ćeš se Smrti da osvetiš.

Branko Miljković, Princ poezije, napisao je Jugoslaviji jednu od najljepših pjesama:

Obala jednome Moru
Zvezda na Poluostrvu
Rt Dobre Volje
Oivičena beskrajem

O Igmane, legendo bijela
pamtiš li kolonu prvih proletera
O Igmane, legendo bijela
pamtiš li kolonu prvih proletera

Mladi partizan, pjesnik Jure Kaštelan, ispjevao je 1942. pjesmu o vjekovnoj težnji Poljičana za slobodom, koja produbljuje prkos prema tuđinu i poziva u partizanske redove. Pjesma je prešla granice mosorskog područja. Dalmatinske brigade prenijele su je u Bosnu i Crnu Goru, pjevala se na Neretvi i Sutjesci i u svim partizanskim jedinicama širom naše zemlje.

O brate! Pljuni na život taj!
Sa braćom svojom, a mukom vašom,
srušite ovaj svet
i stvorite novi –
bratski!

Gorki su, sinko, plodovi,
čemer je ono procvao.
Umjesto zlatne pšenice
korov je tamo niknuo!

Seljak polje stvarao,
hajduk svijetom harao:
Oteo kmetu zemljicu,
zgazio njegovu pravicu!

Narodni heroj Marija Bursać
s Kamenice
smrtno ranjena zauzimajući treći
bunker na Prkosima
umrla je s pjesmom na usnama 

Zacikaše puške tanke,
Osvetnice – partizanke,
Mitraljezi brzi kose,
Ručne bombe smrt donose.

I dok sve se trese, lomi,
Jurišaju bataljoni.
Krv se proli po poljani,
Probiše se partizani.

Dok Sutjeska voda teče,
Umrijeti Sava neće.
I u Drinu dok uvire,
Ne da Savi da umire 

U logoru boljševika

Kažu da je moja dika;

Tri mjeseca ima više,

Ne dolazi niti piše.

Na mjestu gdje su snage partizanskih odreda i Narodnooslobodilačke vojske prije 72 godine ušle u Zagreb, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba ponovo su zapaljeni Trnjanski kresovi. Za sve one koji su ih propustili i kao pozivnica za sljedeću godinu donosimo vam video snimke najljepših zborskih pjesama Zbora Xop i LeZbora te fotogaleriju.

 

Bosanska krajina jedno je od ratom najpogođenijih područja, u razdoblju od 1941. pa do konačnog oslobođenja, čak 60.000 njenih stanovnika internirano je u fašističke logore.
Potaknuta ovim stradanjima, na Kozari (slobodnoj partizanskoj teritoriji u blizini Prijedora) je skladana narodna pjesma o fašističkim logorima i narodnom otporu, s naglaskom na borbu žena

Najpoznatija i ujedno jedna od najuspjelijih pjesama o narodnooslobodilačkoj borbi u Sinjskoj krajini ona o akciji na Čilašu, poznata pod naslovom Poletilo jato vrana. Sažeta, sva u događanju, sarkastična i prkosna, pjesma je dala trajnost i širok opći smisao jednoj lokalnoj partizanskoj akciji iz godine 1942; sa svojih šest završnih prkosno podrugljivih stihova iskazala je značaj i gorčinu onoga narodnoga gnjeva koji je slomio ne samo talijansku kolonu na Čilašu nego i okupatorsku silu u cijeloj našoj zemlji. A ujedno je izrekla i onaj karakterističan odgovor Dalmacije na pokušaje osvajanja te pokrajine.

Iza nas je kopno, iza nas je Vis,
a pred nama Sinaj i šatora niz.
Nije ovo poraz, nije ovo bijeg,
To su djeca-starci, dalmatinski zbijeg.

Vjetar nosi pijesak, svi bi hranu-vode,
grme li to negdje topovi Slobode?
Nigdje u daljini ni travke ni žita,
al čuje se ime, ime druga Tita.

Partizanko, dragulj ti na uški 
Ne treperi; ne znaš velo tanko; 
Gruba halja priljubila k puški, 
I grli te samo pojas muški.
Ne treperi dragulj ti na uški, 
Partizanko!

Legla orla, vučje staze,
Silna brda, uske klance,
Partizanske čete gaze
Fašističke lomeć lance.

Idu dani, idu noći
Preko šuma, polja, rijeka:
"Kad će doći, kad će doći?"
Kliče narod iz daleka.

Zvezdo crvena rano oblaka
maramico krvi u noći zaključanoj
crnim ključevima gde su mrtvaci
sahranjeni jedni drugima pod čelom
smrti pomnožena sa hiljadu grobova
joj na kordunu oblaci su uzeli
cvet vatre iz njihovih ruku koje su
poslednjim pokretom podelile predeo
na dve tišine gde plaču ptice od pepela

P je za patriote
A za akcije koje slijede
R je za revoluciju, da svi jednako živimo
T je za Josipa Broza Tita, jer znamo tko smo
I je za ideju jednakost, koju u srcu nosimo
Z je za nas, za djecu, za obitelj, komad zemlje što nam je domovina
A je za antifašiste, mlade i predane, kojima
N znači nikad na koljena, ni pod koju cijenu!

Na kapama svih junaka, 
Sija zvijezda petokraka.

Blista ona usred boja, 
Petokraka zvijezda moja.

Od ustanka tebe nosim,
I tobom se ja ponosim.

Petokrako, mila zvijezdo,
Fašističko ništiš gnijezdo.

Tromo se vreme vuče
I ničeg novog nema,
Danas sve ko juče
Sutra se isto sprema.

Antifašistički vjesnik u koprodukciji s Ismetom Krcićem i statistima iz brazilskog benda Fresno lansirao remake hita SIVI SOKOLE.