Kordun, regija nastala u sklopu austro-ugarske vojne granice, oduvijek je bio bogat usmenom književnošću i drugim vidovima folklornog stvaralaštva. U periodu od osnivanja KPH 1938. godine i njezinog organiziranja na kordunskom prostoru, pa kroz Narodnooslobodilački rat, to je stvaralaštvo imalo i bitnu političku ulogu. Ono je pripovijedalo o stradanju naroda Korduna i strahovitim ustaškim zločinima. Međutim je artikuliralo i politički program, najprije komunista, a onda i Narodnooslobodilačkog pokreta.
Iz jedne od zbirki kordunaških pjesama donosimo šest pjesama koje govore o stradanju, borbi i osveti. Kao i u pjesmama iz drugih krajeva Hrvatske, naglašava se borbeno partizansko bratstvo Srba i Hrvata te mržnja prema ustašama i njihovom »poglavniku« Anti Paveliću. Naposljetku, jedna od pjesama koje donosimo govori o tome kako je narod Korduna ustaškog zločinca Juru Francetića zatukao motikama, od posljedica čega je zločinac i umro.
Svaka Titu nacija je mila
Drug je Tito zadobio rata
Jer ne dijeli Srba i Hrvata.
Svaka njemu nacija je mila,
Ponosi se, njegova su krila.
Partizani od naroda sviju
Zajednički crven barjak viju
I na njemu zvijezda petokraka,
Imaće je skoro zemlja svaka.
Druže Tito, sav te narod štiti,
Fašizam ćeš tako pobijediti!
Volim svakog ko ustaše bije
Partizana volim kao brata,
Kako Srba tako i Hrvata:
Volim svakog ko ustaše bije,
Jer bez toga slobode nam nije.
S Kordunašima nije lako ratovati
Kako živim, 'oćeš čuti,
Kad me pitaš, kazaću ti:
Kuća mi je izgorela,
Kolibu sam napravio;
Ambar mi je izgorio,
Zemunicu sam stvorio;
Kad sam konje izgubio,
Ja sam krave upregnuo;
Kad zagrmi ofenziva,
Planina nas onda skriva;
Sinovi mi pušku nose,
Snašice mi travu kose,
A unuci vodu nose.
Čet'ri kralja preživio,
Od starosti posivio,
A da nijesam ostario
I Antu bi izdurao.
Komandante, laže svako
Ko god kaže da je sa mnom
Ratovati tako lako!
Mi biramo narodne odbore
Mi biramo narodne odbore
Jer nećemo žandarske odore.
Mi biramo naše predsjednike
Jer nećemo sreske načelnike.
Gospoda nam više neće krasti
Kad narodne izabrasmo vlasti.
Narod prijeti Paveliću
Kad je Ante Kordun pohodio,
Dve hiljade nejači pobio,
Pa Hitleru ide da se hvali
Partizane kako s' ubijali,
Orden prima što mu Hitler dao
Za junaštvo kad je djecu klao.
Paveliću, zla ti mati,
Naš se narod ne da klati.
Paveliću tuđa slugo,
Pašovati nećeš dugo.
Oj, da mi je i da mogu
Paveliću prebit' nogu.
Pa da čuje Hitler ludi
Da partizan pravo sudi.
Pavelić je uv'o svoju pravu;
Napravio od šverca državu.
U Zagrebu ponestalo masti,
sve je Ante oblizao kante.
Paveliću, bijesno pseto,
Nestaće te ovo ljeto!
Na Kordunu Francetić je pao
Na Kordunu Francetić je pao,
Paveliću, je li ti ga žao?
Francetiću, jesi l' za to znao
Kad si djecu na Kordunu klao,
Opustio sela na Kordunu,
Da će narod ustati na bunu,
Da će narod djecu osvetiti
I ti ovdje glavu izgubiti?
Francetiću, tu ti je svršetak,
Crni ti je osvanuo petak;
Partizani biju topovima,
Pozadina bije motikama.
Što se ono niz Močila praši?
To Francetić na krmači jaši.
Na Kordunu od motike pade,
A Legija pusta mu ostade.
Crni Ante i Crna legijo,
Jure vam je ovo zaslužio:
Liku, Kordun krvi je zalio,
Pa se u toj krvi udavio!
Izvor: Stanko Opačić - Ćanica (sakupio i uredio), *Narodne pjesme Korduna* (Zagreb: Prosvjeta, 1971)
