Subota 20.8.2022.

Pozdrav pradjedi Gaji Miliću

Ivor Kruljac

Predstavljamo vam još jedan prilog iz vaše i naše rubrike "Partizan iz moga kraja" u kojoj nam vi šaljete vaše tekstove, priloge i fotografije o antifašističkoj borbi. Jako smo sretni da po prvi put imamo i pjesmu u ovoj rubrici! 

Naš čitatelj Ivor Kruljac je pjesnik iz Zagreba. Napisao je pjesmu o svome pradjedu Gaji Miliću koji je poginuo kao borac NOB-a na području Korduna. Htio je na ovaj način odati počast jednom od tisuće palih boraca. Pročitajte je i prisjetite se svih njih, koji su ostali bez groba i crtice u povijesnim knjigama.
 

Pozdrav pradjedi Gaji Miliću

 

Nikad svojeg pradjeda

nisam upoznao,

to možda nije stvar prevelikog iznenađenja i beda

ali nije ga znao ni moj deda

što je o njemu samo kroz priče

doznao,

da je pradjed Gajo Milić

otišao u partizane,

kad su fašisti podivljali

uzeo je oružje pripremljen

da u obranu Korduna stane,

prije je bio seljak u vrijeme

kad su svi nesmetano

uzgajali konoplju,

a pridružio se NOB-u usprkos mecima

i prijetnji ugnjetavača vješalima ili na drvu kobno postavljenom

konopu,

puno detalja nikome nije poznato

što je točno bilo,

no u spašavanju svoje

obitelji ostaviti moju prabaku

s troje djece

vjerujem da mu nije bilo

milo,

je li skinuo kojeg okupatora

ili je odmah dobio metak, nagazio

minu?

Nije bio vođa pa povjesničari

nisu uspjeli rasvijetliti njegovu

ulogu, važnost i visinu,

ne znam koliko je prošao šuma

ali znam da je bila jedna gora,

ona Petrova, nazvana po kralju

Svačiću zbog njegova

tamošnjeg umora,

i tamo je spomenik

kordunaškim NOB-ovcima,

danas zapušten, pokraden,

uništen bez da je itko htio pomoći

makar samo čišćenjem, brigom, a kamoli kakvim

novcima,

spomenik partizanima, pa i mom pradjedu

stradalim na dobroj strani u

antifašističkoj borbi,

te me na kraju dana misao tuge

tužnoćom drobi,

tuga zbog toga što fašizam

nije nestao kao ideja koja je vrlo

loša,

zbog koje pradjed Gajo

da je spriječi nije nikad

vidio što se dalje

dogodilo s obitelji

koja je puno užasa prošla,

a pritom nitko ne zna kada

je izgubio život,

na koji dan njemu u čast i spomen popiti

travaricu dok na povijesnim

slikama bezimenih partizana ne mogu

pronaći njegovu

ličnost,

zna se kada je stradao

Kraš, Badel i Končar,

ali ne i Gajo što je isto

za antifašizam izgorio kao cigareta

davši slobodi svoj žar,

pa eto onda nek mu je današnji

dan na spomen,

dok ga vjesnik otpora konačno

slavi, s ovim mu stihovima kao omen,

dok mu nema groba po igri obiteljskog

nasljedstva šalje se uzajamno poruka

preko vremena s poveznicom preko linije roda,

smrt fašizmu a narodu

sloboda!