01.10.1946
Prvog listopada 1946. objavljena je presuda: 12 od 22 optuženih osuđeno je na smrt vješanjem, sedmorica su morala u zatvor za ratne zločince, trojica su oslobođena. To nije bio samo završetak jednog velikog procesa u kojem je pregledano 2630 dokumenata i saslušano 270 svjedoka – sve je snimljeno na 27.000 metara magnetofonske trake i 7000 gramofonskih ploča. Bila je to i pravna premijera – presudu je izrekao jedan međunarodni vojni sud.
Nikada prije toga se despoti nisu suočili sa činjenicom da i iznad njih postoji - pravo. Hitlerova vrhuška se pred licem pravde našla baš u Nürnergu, gradu kongresa i propagandnih parada nacista. Ne zato što je izgubila rat, već zato što ga je započela. Pravno gledano, ovaj proces je bio nešto novo. Bez suglasnosti saveznika oko usklađivanja različitih pravnih sustava pobjedničkih sila, Nürnerg ne bi bio moguć.
To znači da je proces trebalo pravno utemeljiti, a na tome se radilo u Londonu – godinu dana prije njegovog početka. 8. kolovoza 1945, pobjedničke sile su potpisale Londonsku povelju. Bio je to ugovor o načinu na koji će biti vođen Nirnberški proces. Šestotjedno savjetovanje je, kako prenose njegovi sudionici, bio kaotično, a i forma je morala biti zadovoljena, pa se sjedilo za kvadratnim stolom da bi svaka od četiri pobjedničke sile imala delegaciju s istim brojem članova.
Proces
Bio je to pothvat bez jamstva uspjeha. Još za vrijeme saslušanja Hermann Göring, glavni zapovjednik zračnih snaga i najpoznatiji nacista na optuženičkoj klupi, proglasio se pravno nedodirljivim: „Sve što se događalo u našoj zemlji ni najmanje vas se ne tiče". On je rekao da se prema optužnici ne smatra krivim - daljnje izjašnjavanje mu sud nije dozvolio. Hans Frank, nacistički guverner u Poljskoj, iznio je bit pravne dileme kada je rekao da se „hitlerizam" ne može sankcionirati legalnim, pravnim sredstvima: „Hitler se sam postavio izvan svakog pravnog poretka". Takve izjave su čak i kod Winstona Churchilla izazvale sumnje u smisao Nirnberškog procesa. Zato je preporučio da se uhvaćene nacisti „strijelja bez ikakvog prebacivanja u nadležnost viših instanci".
Optuženi su se osjećali sigurnima i to ne samo u pravnom smislu. Kroz sve njihove iskaze se poput crvene niti provlači pokušaj relativizacije vlastite krivnje – oni su je negirali i istovremeno se krili iza Hitlera, kao što je to kasnije napisao Johann Schätzler, tadašnji pomoćnik branitelja Hitlerovog zamjenika Rudolfa Hessa. Ta početna strategija je, međutim, tokom procesa izgubila svu snagu nakon što je iz svjedočenja preživjelih postalo jasno koliko je čudovišna bila nacistička mašinerija za uništavanje ljudi.
Suočavanje s događajima je ostavilo traga. Albert Speer, Hitlerov ministar za naoružavanje, odlučio je surađivati i napisao je pismo glavnom tužitelju. Hans Frank, koji je za vrijeme rata divljao u Poljskoj, u zatvorskoj ćeliji je postao vjernik i dao se krstiti, Rudolf Hess je tvrdio da gubi pamćenje. Samo je Göring do samog kraja dosljedno ostao ohol i neuviđavan, da bi na kraju izvršio samoubojstvo i tako izbjegao vješanje.
Presuda
Od 24 osuđenika troje je oslobođeno: Hitlerov vicekancelar Franz von Papen, ministar gospodarstva Dr. Hjalmar Schacht i nacistički novinar Hans Fritzsche. Najblažu kaznu (10 godina) dobio je veliki admiral Karl Dönitz. Petnaest godina dobio je ministar vanjskih poslova Konstantin von Neurath, a dvadeset vođa Hitlerjugenda Baldur von Schirach i ministar naoružanja Albert Speer (glavni arhitekt Reicha).
Doživotne zatvore dobili su veliki admiral Erich Raeder, zamjenik Führera Rudolf Hess i predsjednik Reichsbanke Walther Funk. Ostalih 12 osuđeno je na smrt, među njima Reichsmarschall Hermann Göring, Hitlerov osobni tajnik Martin Bormann, šef diplomacije Joachim von Ribbentrop, feldmaršal Wilhelm Keitel (vrhovni zapovjednik njemačke vojske) i SS-Obergruppenführer Ernst Kaltenbrunner (najviši pripadnik SS-a koji je preživio kraj rata). Jedan od osuđenika ubio se još prije početka suđenja, a jedan nije bio zdravstveno sposoban za suđenje (industrijalac Gustav Krupp).
Video
16. listopada izvršene su smrtne kazne vješanjem.
Izvori:
DW - Nürnberg 1946. - u ime međunarodnog prava
Povijest.hr - Donesene presude na Nürnberškom procesu (1946.)
