04.10.1944
4. listopada 1944., u središtu Svetog Ivana Zeline ustaške su vlasti javno objesile 29 ljudi. Među njima bile su i tri žene. Pod lažnim opravdanjima gradonačelnik Zeline je 2021. godine uklonio spomenik koji je obilježavao ovaj zločin. Na njemu je pisalo da je posvećen rodoljubima "KOJE SU USTAŠKI KRVNICI VJEŠALI KAO TAOCE NA TRGU U ZELINI 4. LISTOPADA 1944."
Bio je 4. listopada 1944., srijeda, oko pola osam ujutro. Na središnji trg u Svetom Ivanu Zelini stigao je automobil s taocima i ustašama Dovedeno je 29 ljudi koje su ustaške vlasti označile kao pripadnike ili suradnike Narodnooslobodilačkog pokreta.
Pred očima stanovnika mjesta počelo je javno vješanje.
Prema kasnijem svjedočenju Mirka Gluhaka, tadašnjeg obavještajca Zagrebačkog partizanskog odreda, stanovnici koji su se zatekli na trgu morali su promatrati pogubljenja. Ljudi su jedan po jedan izvođeni iz automobila, postavljani na stolicu, a potom vješani o stabla kestena u središnjem parku. Tijela su, prema istom svjedočenju, ostala visjeti cijeli dan.
Samo nekoliko tjedana ranije, u noći 7. na 8. rujna 1944., partizanske su snage napale ustaško-domobransko uporište u Svetom Ivanu Zelini. U napadu su ubijeni lokalni ustaški dužnosnici Velimir Piljak, Ivan Belušić i Šimun Šimunec, a prema ustaškim izvorima bilo je i drugih žrtava te paljenja i pljačke objekata.
U službenoj obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova NDH, objavljenoj nekoliko dana nakon vješanja, navedeno je da je 4. listopada u Svetom Ivanu Zelini izvršena „odmazda kaznom smrću vješanjem“ nad 29 osoba. Ljudi nisu tajno pogubljeni u zatvoru ili na nekom udaljenom stratištu. Vješanje je provedeno u samom središtu Zeline, pred stanovništvom. Takva su javna pogubljenja imala i funkciju zastrašivanja. Cilj nije bio samo ukloniti ljude koje je vlast smatrala neprijateljima nego i pokazati stanovništvu što čeka one koji surađuju s NOP-om ili se suprotstave vlastima NDH.
Svjedok Mirko Gluhak ovako se prisjeća tog zločina:
Bilo je jutro, srijeda 4. listopada, oko pola osam sati a evo na trg u Sv. Ivan Zelinu stigne automobil natovaren sa ljudima i nekim ustašama. Svi građani koji su se momentalno nalazili u centru mjesta morali su stati i gledati odvratan čin vješanja. Jedan po jedan čovjek odnosno žena izlazili su iz automobila i pristupili na stolicu, uže je bilo odmah svezano za kestenje i omotano dotičnom oko vrata te izvršen sam čin vješanja.
Divne li ironije, u parku kojeg je banda uredila i natpisom nazvala »Poglavnikov perivoj« vise ljudi. Da, to je poglavnikov perivoj, onakav kakvoga je on uredio po cijeloj državi. Mještani Sv. Ivan Zeline, ponavljamo, većina, zgražala se nad tim činom a domaći ustaše, primjerice Antolek, sav je od veselja cvao.
Ti su ljudi visjeli cijeli dan, navečer su skinuti i otpremljeni prema groblju, gdje još uvijek sada leže u jednom kutu jer ih nitko nije zakopao. Strašno zaudaraju, a ustaše ne mare ništa
Evo i popisa obješenih ljudi kao i njihove optužnice iz tadašnje ustaške dokumentacije:
1. MARGETIĆ STJEPAN, rođen 1902. u Budinšćini, sin Vinka i Jalže rođ. Mareković, što je dragovoljno stupio u partizane i istima ustupio prostorije za održavanje političkih sastanaka, prisilno odvodio seljake u partizanske redove, prikupljao podatke o kretanju hrvatskih oružanih snaga, te prilikom napada na željezničku postaju u Budinšćini ubio 3 željeznička službenika.
2. LJUBIĆ ŽELJKO, rođen 1918. u Maloj Gori, sin Mirka i Marije rođ. Bosnar, što je kao tajnik Kotarskog NOO-a održavao promičbene sastanke po raznim mjestima te djelatno sudjelovao u umorstvima izvršenim nad seljacima i radnicima.
3. MATIĆ IVANOM, rođenim 1921. u Liskovači, sin Jakova i Slavke rođ. Krol, što je dragovoljno stupio u partizane i dulje vrijeme sudjelovao u partizanskim pljačkaškim podhvatima, te prisilno odvodio seljake u partizane.
4. TANDAR KRIŽAN, rođen 1916. u Zavelinu, sin Ivana i Ruže rođ. Srdarušić, što je dragovoljno stupio u partizanske redove, te zajedno sa Matić Ivanom obukavši se u odoru ustaškog vojničara s oružjem u ruci obilazio seljačke kuće pa seljake prisiljavao na davanje hrane i odjeće i novca koje je predavao partizanima.
5. PUCKO IVAN, rođ. 1910. u Jakovlju, sin Blaža i France rođ. Kokot što je preko godinu dana u partizanima sudjelovao kod ubijanja hrvatskog življa po Zagorju, te prisilno odvodio seljake u partizanske redove.
6. GRAČAN IVAN, rođ. 1919. u Dugoj Resi, sin Jurja i Katarine rođ. Kostelić što je dragovoljno stupio u odmetničke redove, obnašao dužnost partizanskog teklića i istima nabavljao Ijekarničko tvorivo.
7. CVETKOVIĆ JANKO, rođ. 1913 u Gornjem Vrapču, sin Pavla i Jane, rođ. Gorenec, što je dragovoljno stupio u partizanske redove, odpremao oružje i streljivo partizanima, te prisiljavao seljake u partizane.
8. HAFNER VIKTOR, rođ. 1898. u Zagrebu, sin Vatroslava i Hermine rođ. Henrich, što je kao član odbora fonda sakupljao za CP te prisiljavao seljake i radnike da stupe u partizanske redove.
9. ILIJANIĆ ANA, rođ. 1918. u Krašiću, kćerka pokojnog Alfonza i Bare rođ. Ćuk, što je kao član AFŽ-a prikupljala novac, hranu i odjeću u partizane te organizirala 3. rajonski komitet.
10. MOĆNIK IVAN, rođ. 1923. u Mariboru, sin Petra i Olge rođ. Ferluga, što je preko dvije godine sudjelovao u partizanskim nasilničkim podhvatima, prikupljao priloge za CP i prisilno odvodio seljake u partizane.
11. NOVAK BLAŽ, rođ. 1914. u Bedencu, sin Grge i Eve rođ. Vresk, što je dok je bio u službi kao redarstveni izvidnik nabavljao oružje i streljivo za odmetnike, te u svom stanu održavao komunističke sastanke.
12. RAČIĆ ĐURO, rođ. 1899. u Borčecu sin Mije i Ane, rođ. Balog, što je bio član NOO-a u kojemu je vršio dužnost blagajnika, primio i raspačavao komunističke letke i brošure te održavao partizanske sastanke.
13. PLATENIK AUGUST, rođen 1912. u Biškupcima, sin Karla i Viktorije rođene Bauer, što je kao pročelnik II rajona NOO-a održavao partizanske sastanke, prisiljavao građane radnika i seljake da davaju novac, hranu i odjeću za odmetnike te prisilno odvodio seljake i radnike u partizane.
14. VEČERIN STJEPAN rođ. 1909. u Veleševcu, sin Mate i Bare rođ. Katulić, što je sudjelovao kod rušenja pruge između postaje Lekenik i Turopolja, opskrbljivao partizane sa eksplozivom, te kao djelatni partizan preko godinu dana sudjelovao u nasilničkim činovima partizana.
15. DOMITROVIĆ DRAGUTIN, rođ. 1918. u Stenjevcu sin Josipa i Bare rođ. Posek, što je bio predsjednik NOO, raspačavao komunističko tvorivo, sudjelovao u napadajima na željezničku postaju te prisilno odvodio željezničko osoblje u partizane.
16. KEFEČEK ĐURO, rođen 1924. u Sobočanima, sin Mirka i Ljubice rođ. Štefanek, što je kao pripadnik Moslavačke brigade sudjelovao u partizanskim nasiljima po Moslavini i prisiljavao narod na davanje hrane i odjeće za NOO.
17. BOŽIĆ STJEPAN, rođen 1918. u Mikolancu, sin Franje i Julijane rođ. Peček, što je pobjegao iz domobranstva u partizane kod kojih je bio teklić, sudjelovao pri rušenju pruge i umorstvima izvršenim nad zarobljenim pripadnicima naših oružanih snaga.
18. VINKLER SOFIJA, rođena 1906. u Pregradi, kći Andrije i Ane rođene Đimun, što je u svom stanu održavala komunističke sastanke, prikupljala priloge za CP prisilno odvela Kurašić Đuru i Milih Ivana u partizane koji su naknadno ubijeni,
19. BEŠEC STJEPAN, rođen 1904. u Marinkovcu, sin Josipa i Marije rođ. Sinković, što je za vrijeme partizanske strahovlade u Koprivnici sudjelovao kod umorstva tamošnjih Hrvata koje na zvijerski način mučio.
20. JUS ADALBERT, rođen 1925. u Strmcu, sin Adalberta i Karoline rođ. Tepeš, što je dobivši poziv da nastupi u djelatni rok u domobranstvu otišao u partizanske redove, sudjelovao u partizanskim nasiljima, te prisiljavao seljake na davanje hrane, odjeće i novca za NOV.
21. HOHNJEC ANTUN, rođ. 1920. u Miljanima sin Mirka i Marije rođ. Hohnjec, što je kao predsjednik NOO-a organizirao Mjesne odbore i Općinske komitete SKOJ-a te održavao tajne komunističke sastanke.
22. POLAŠEK JOŽA, rođ. 1912. u Novom Čiču, sin Ivana i Bare rođene Lasica, što je sakupljao priloge za CP, bio član KPJ te prisilno odvodio seljake u odmetničke redove.
23. ČANKOVIĆ STJEPAN, rođen 1909. u Mlinskoj sin Dimitra i Eve rođ. Mračić, što je kao pročelnik odbora fonda davao i sakupljao priloge za CP, te prisiljavao seljake da pristupe u partizanske redove i NOO-e.
24. ŠOIĆ MIRA, rođena 1922. u Samoboru, kćerka Stjepana i Josipe, rođ. Caselman, koja je zbog komunističke djelatnosti bila osuđena na zatočenje u sabirnom logoru u trajanju od dvije godine, koju je kaznu izdržala, ali je opet po povratku iz logora stupila u vezu sa partizanima te nabavljala oružje i opremu za NOV.
Mira Šoić iz Samobora je bila članica SKOJ-a, zatočenica logora Stara Gradiška, Iz logora je ponovno prebačena u Zagreb na ponovno suđenje gdje je osuđena na smrt vješanjem.
25. CESAREC ALOJZ, rođen 1913. u Pustodolu, sin Ane, što je obavještavao odmetnike o kretanju oružanih snaga, sakupljao priloge za CP, u svome stanu održavao komunističke sastanke, te ubio oružnika Palamet Božu.
26. GREGUREK FRANJO, rođen 1898. u Jarku, sin Josipa i Kate rođ. Hujs, što je kao predsjednik NOO-a održavao u svojem stanu komunističke sastanke, raspačavao komunističke letke i brošure, te prisiljavao seljake da pristupe u NOV.
27. SLOKAR FRANJO, rođen 1897. u Ajdovšćini, sin Izidora i Marije rođ. Batić, što je bio odbornik NOO-a, održavao sastanke i raspačavao partizansko tvorivo, što je opskrbljivao djelatne partizane sa hranom i odjećom.
28. HORVATJANKO rođen 1902. u Središtu, sin Vjekoslava i Josipe rođene Podrinjak, što je bio član NOO-a, primao partizanske tekliće sa terena, putem njih opskrbljivao priloge za CP te kao vojni izvjestitelj radnika u Zajezdi, prisiljavao rudare da pristupe u odmetničke NOO-e.
29. BLAŽINOVIĆ ALOJZ, rođen 1909. u Kučilovini, sin Pavla i Eve rođene Blažinović, što je dragovoljno stupio u odmetničke redove, održavao komunističke sastanke, naplaćivao trošarinu za vino i živežne namirnice, te sakupljeni novac predavao odmetničkim NOO-ima.
