05.10.2026
Jesen 1944. godine obilježila je sve veća panika ustaškog režima. Tijekom rujna i listopada 1944. Narodnooslobodilačka vojska je proširila oslobođeno područje nedaleko od Zagreba. 9. rujna oslobođena je Požega, 13. rujna Daruvar, 15. rujna Pakrac a upravo 5. listopada oslobođena je Virovitica. Kao odgovor na vojne poraze njemačke i ustaške snage pojačale su teror nad civilnim stanovništvom i zatvorenicima.
Zaprešić, zbog svog položaja kao željezničko čvorište, bio je meta partizanskih diverzija koje su uništavale pruge, usporavale transporte trupa i nanosile gubitke nacifašističkim snagama. Kako bi suzbio otpor režim je koristio političke zatvorenike kao taoce za odmazde. U zoru 5. listopada 1944. godine, iz ustaškog zatvora na Savskoj cesti u Zagrebu (gdje su zatvorenici tjednima bili podvrgnuti teškim torturama) izvedena je skupina od deset antifašista. Pod jakom stražom dovezeni su u Zaprešić, gdje su javno obješeni zbog miniranja pruge.
Donosimo vam kratke biografije talaca koji su obješeni taj dan u Zaprešiću na mjestu gdje je minirana pruga 5. listopada 1944. Nitko nije zaboravljen, ništa nije zaboravljeno.
Dumić Ivan, Mirka
Rođen je 1913. godine u Prikraju, danas u sastavu općine Brckovljani. Po zanimanju je bio željeznički službenik.
Bio je odbornik NOO-a. Surađivao je s diverzantima i donosio im je eksploziv.
Ferenčak Stjepan, Ivana
Rođen je 29. rujna 1903. godine u Stančiću, danas u sastavu općine Brckovljani, u obitelji Ivana Ferenčaka i Jage r. Bednjanec. Bio je oženjen s Jagom Ferenčak, a imali su sina Ivana.
Po zanimanju je bio radnik, a radio je u Državnim željeznicama u Zagrebu. Bio je simpatizer KPJ, a aktivno je i organizirano radio za NOP. Prenosio je letke i poštu.
Uhićen je 26. lipnja 1944. godine i odveden je u zatvor u Zagrebu u Savskoj cesti.
Gadžo (Petra) Marko, Zdenko, Adolf
Rođen je 13. prosinca 1918. godine u Lokvičiću kod Imotskog. Bio je strojobravar u tvornici Siemens (danas Končar).
Bio je član KPJ od 1943. godine, a od kraja te godine i član komiteta I rajona MK KPH Zagreb zajedno s Ružom Crnković i Ivanom Jankom. Bio je na čelu prvog aktiva koji je imao četiri člana. Aktiv je obuhvaćao tvornicu Siemens gdje je bilo zaposleno 120 radnika, a od kojih je obuhvaćeno 36 antifašista preko dva NOO-a. U jednom izvještaju opisan je kao „novi član, okretan, požrtvovan, ali mlad partijac“.
Od siječnja 1944. godine bio je član Mjesnog komiteta KPH Zagreb. Bio je zadužen za I i II rajon, za mobilizaciju i tehniku.
Kod jednog člana Rajonskog komiteta je nađena njegova legitimacija i nakon toga je uhićen krajem svibnja 1944. godine i odveden je u zatvor u Zagrebu u Savskoj cesti. Bio je predložen od strane CK KPJ za zamjenu za neprijateljske vojnike.
Kavurić (Ivana) Zvonimir, Zvonko, pseudonim Ferdo
Rođen je 28. prosinca 1901. godine u Zagrebu u Primorskoj ulici u obitelji Ivana, stolarskog majstora i majke Andreje. Imao je tri brata: Đuku, Stjepana i Ivicu, te sestru Ivku. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, gdje je maturirao 1919. godine. Tehnički fakultet pohađao je u Pragu, gdje je diplomirao i postao inženjer arhitekture 1927. godine. Od 1927. do 1928. godine služio je đački vojni rok u jugoslavenskoj mornarici u Tivtu. Godine 1928. otišao je u Pariz, gdje je radio kod znamenitog arhitekta Le Corbusiera. Kasnije je prešao u konstruktivni biro Schwartzt-Haumont gdje je radio kao samostalan projektant konstruktor - statističar sve do 1932. godine.
Sa Carmen r. Stefanutti oženio se 1929. godine, a imali su kćeri Ninu i Nives. Od travnja 1932. godine sve do smrti živio je i radio u Zagrebu kao inženjer u Gradskom građevnom uredu i radio je na stručnom polju i brzo postao poznat kao javni radnik, pretstavnik napredne inteligencije Zagreba, borac za napredak čovječanstva i žestoki protivnik fašizma.
U stručnom pogledu dao ogroman prilog tehničkom napretku, najprije kao konstruktor statističar na području armiranog betona, gdje je u pogledu vitkosti i smjelosti konstrukcija označio prekretnicu dotadašnje inženjerske prakse. Sudjelovao je s uspjehom na brojnim arhitektonskim natječajima kao projektant u suradnji sa nekolicinom zagrebačkih arhitekata. Projektirao je među ostalima kupolu Meštrovićevog paviljona u Zagrebu i zgradu Banovine u Splitu. Kavurić jedan od ključnih sukreatora Cvjetnog naselja te je u njemu i sam živio. Djelovao je i u likovnoj grupi "Zemlja".
Svoj politički rad i borbu protiv fašizma nastavio je još više kroz vrijeme rata na radu oko okupljanja svih naprednih elemenata u borbi protiv fašizma, ustaške i ostale fašističke okupacije. Pristupio je Narodnooslobodilačkom pokretu 1941. godine, a bio je prvi sekretar Narodnooslobodilačkog odbora grada Zagreba. Na jednom tajnom sastanku 2. lipnja 1944. godine uhićen je i zatvoren po ustaškoj policiji, mučen po raznim zatvorima u Zagrebu. Unatoč mučenju, koje je trajalo mjesecima, ustaše nisu uspjele dobiti bilo kakvo priznanje. Bio je predložen od strane CK KPJ za zamjenu za neprijateljske vojnike.
Privremeno je smješten u bolnicu na liječenje, no odande su ga ustaše iznenada odvele 5. listopada 1944. i istog dana je obješen u odmazdi u Zaprešiću na mjestu gdje je minirana pruga. U Zaprešiću je bio i pokopan.
Lucić (Đure) Mato
Rođen je 1911. godine u Gračecu, danas u sastavu općine Brckovljani. Po zanimanju je bio strojobravar. Radio je u Državnim željeznicama na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Bio je oženjen s Josipom Lucić. Bio je suradnik NOP-a. Uhićen je 18. svibnja 1944. godine u svojoj kući i odveden je u zatvor u Dugom selu, a zatim u zatvor u Đorđićevoj ulici. U istrazi je terećen da je minirao prugu i rušio telegrafske stupove. Odveden je na prijeki sud na kojem je rasprava bila 18. kolovoza 1944. godine, ali nije kažnjen nego je odveden je u zatvor u Savskoj cesti gdje je određen za taoca.
Lučić (Jurja) Stjepan
Rođen je 5. kolovoza 1897. godine u Gračecu, danas u sastavu općine Brckovljani, u obitelji Jurja Lučića i Jane r. Haramustek. Po zanimanju je bio željezničar. Radio je u Državnim željeznicama na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Bio je suradnik NOP-a. Uhićen je 23. svibnja 1944. godine i odveden je u zatvor u Savskoj cesti u Zagrebu.
Lucić (Stjepana) Vid
Rođen je 1925. godine u Gračecu, danas u sastavu općine Brckovljani u obitelji Stjepana i Josipe Lucić. Po zanimanju je bio zemljoradnik.
U NOV je stupio 1943. godine. Bio je borac Brigade Matija Gubec. Iz partizana je došao kod kuće na nekoliko dana. Deset njemačkih vojnika opkolilo je 10. svibnja 1944. godine njegovu kuću nakon čega je uhićen. Odveden je najprije u zatvor u selu, zatim u zatvor u Dugom Selu, a na kraju u zatvor u Zagreb. U policiji je nad njim provođena istraga nakon čega je odveden na prijeki sud na kojem je rasprava bila 18. kolovoza 1944. godine, ali nije kažnjen nego je određen za taoca.
Mihelčić (Pavla) Dragutin
Rođen je 1902. godine u Božjakovini. Po zanimanju je bio željezničar. Živio je u Andrilovcu.
Mišerić (Jakoba) Josip
Rođen je 1924. godine u Gornjoj Poljani.
Šoštarić (Milana) Stjepan
Rođen je 1921. godine u Dubrovčaku. Po zanimanju je bio zemljoradnik. Bio je neoženjen.
