U Mućkoj republici formirana Treća dalmatinska brigada

Na slobodnom partizanskom teritoriju u Dalmatinskoj zagori, koji je u narodu bio poznat kao Mućka republika, 12. studenog 1942. godine osnovana je Treća dalmatinska brigada. Tih dana u okolici Muća skupljali su se borci iz svih dijelova Dalmacije, a u općoj graji miješali su se različiti govori i narječja, od čakavice primoraca do različitih naglasaka Dalmatinske zagore. Sama brigada postrojena je na sjevernom rubu sela Bračević, na jednoj većoj livadi omeđenoj hrastovom šumom. Bila je to mjera opreza u slučaju nailaska talijanske avijacije.

Brigada je formirana od manjih partizanskih bataljuna, prije svega Mosećko-svilajskog koji je bio najveći, zatim Mosorskog bataljuna te Rogozničke partizanske čete. Tada je brigada brojala oko 560 boraca, a bila je organizirana u 3 bataljuna. Kao četvrti, naknadno se pridružio i kninski bataljun.

Za prvog komandanta brigade postavljen je Branko Dude, narodni heroj. Dude je bio tvornički radnik iz Solina, koji je prije rata živio u Beogradu. Poslije ulaska Nijemaca u Beograd i kapitulacije Jugoslavije Dude se vratio u svoj rodni kraj i pridružio pokretu otpora. Zamjenik komandanta brigade bio je Stanko Parmać, učitelj iz Opuzena, te narodni heroj (Parmać je široko poznat po jednom poslijeratnom projektu - melioraciji doline Neretve). Prvi politički komesar brigade bio je Imoćanin Mate Ujević, narodni heroj, a njega je ubrzo zamijenio student filozofije iz Šibenika, Miro Višić - također narodni heroj. I zamjenik političkog komesara, brodogradilišni radnik Ante Roje iz Splita proglašen je za narodnog heroja, što samo svjedoči o golemoj važnosti i junaštvu Treće dalmatinske brigade.

U početku brigada djeluje u četverokutu Knin-Sinj-Šibenik-Split. Neke od značajnijih ranih akcija su zasjeda na cesti Omiš-Split kod Podstrane prilikom koje je ubijeno 40 talijanskih crnokošuljaša i 2 oficira, te napad na blindirani vlak na pruzi Split-Knin kod Labina. Značajni uspjesi postignuti su u borbama s četnicima i Talijanima u Cetinskoj krajini nakon čega se brigada orijentira prema Kninu.

Početkom veljače 1943. Treća dalmatinska brigada ulazi u sastav Devete dalmatinske divizije koja je formirana u Imotskom. Tada brigada broji preko 700 boraca. Slijede akcije u zapadnoj Hercegovini gdje se brigada žestoko sukobljava s ustašama. Početkom ožujka 1943. brigada prima zapovijed štaba Devete divizije da krene prema Neretvi kako bi spriječila neprijateljski prodor i osigurala prijenos ranjenika na lijevu obalu rijeke. Uslijedio je usiljeni marš ka Neretvi, pri čemu se brigada suočila s brojnim preprekama. Trebalo je prijeći planinski masiv Čvrsnice koja je u to doba bila prekrivena snijegom. Osim toga u okolici je bilo četnika i Talijana, s kojima dolazi do teških sukoba. Unatoč svim poteškoćama borci Treće brigade naposljetku dospijevaju do Neretve gdje prenose ranjenike preko improviziranog mosta. Daljnja ruta nije bila ništa jednostavnija, što zbog visokog snijega, teško prohodnog terena, ali i talijanske artiljerije koja nemilice puca na borce i ranjenike. Unatoč gubicima zadatak je izvršen. Treća brigada (i druge jedince Devete divizije) stižu do Nevesinjskog polja gdje slijedi kratki odmor, a vrlo brzo oslobođeno je i Nevesinje. Ranjenici su proslijeđeni drugim jedinicama koji ih odvoze prema Centralnoj bolnici. Bitka na Neretvi bila je završena.

Borbe s četnicima i Talijanima oko Nevesinja se nastavljaju, a treći neprijatelj koji je harao u svim jedinicama Devete divizije bio je tifus. Na pomolu je bila i peta neprijateljska ofenziva - bitka na Sutjesci. Od svih jedinica Devete divizije samo je Treća dalmatinska brigada ušla u ofenzivu. Naime, zbog velikih gubitaka Deveta dalmatinska divizija je rasformirana sredinom travnja 1943. Samostalna Treća brigada popunjena je borcima iz ostalih brigada, te odlazi prema Sandžaku kako bi ušla u sastav Prve proleterske divizije. Brigadom tada komandira Vojin Popović (prethodno komandant Pete brigade), a Branko Dude njegov je zamjenik.

Sredinom svibnja 1943. započinje Peta neprijateljska ofenziva. Zadatak Treće brigade bio je spriječiti prodor neprijatelja te zaštiti pravac kojim se kretala Centralna bolnica. Zajedno sa snagama Sedme banijske divizije, svojim drugovima s Neretve, brigada zaposjeda položaje na rijeci Ćehotini gdje se sukobljava s jakim njemačkim snagama. Redovi su dodatno prorijeđeni zbog tifusa i iznemoglosti boraca. Brigada se prebacuje na lijevu obalu rijeke Tare, gdje se sastaje s komandom Prve proleterske divizije (Koča Popović), a zatim prelazi preko Durmitora i rijeke Pive. Cilj je bio probiti se preko Zelengore natrag u Bosnu. Kako je neprijatelj sužavao obruč, težište borbe prebacilo se prema Sutjesci. U jeku najžešćih borbi, 6. lipnja 1943. Treća dalmatinska brigada je zbog velikih gubitaka rasformirana, a s njenim borcima popunjene su druge brigade i divizije.

Novi život Treća dalmatinska brigada dobila je 8. rujna 1943., upravo na dan kapitulacije fašističke Italije. Tada je brigada obnovljena u okolici Vrlike, a u njen sastav ušla je grupa bataljuna iz Dalmacije (biokovski, mosorski, splitski, sinjski) s oko 950 boraca. Obnovljena brigada nije bila vezana uz Mućku republiku, ali je njen prvi komandant bio Mućanin Ivo Purišić. Njega je kasnije zamijenio Josip Babin iz Kaštela, te naposljetku narodni heroj Mate Staničić iz Šibenika. Brigada je ušla u sastav također obnovljene Devete dalmatinske divizije.

U početku brigada sudjeluje u obrani netom oslobođenog Splita, ali se jedinice ipak moraju povući pred njemačkim neprijateljem. Borbe se nastavljaju u okolici Imotskog, Livna, Bosanskog Grahova i Knina. Nakon njemačkog desanta na Drvar u svibnju 1944. s ciljem uništavanja Vrhovnog štaba, dio brigade odlazi u pomoć. Zbog niza uspješnih akcija, a posebno uspjeha u drvarskoj operaciji, brigada je proglašena udarnom. Poslije njemačkog neuspjeha kod Drvara inicijativa polagano pripada narodnooslobodilačkoj vojsci. Uslijedili su možda i najslavniji dani Treće brigade, jer su oslobođeni brojni okupirani teritoriji i gradovi. Brigada sudjeluje u oslobađanju Livna i Imotskog. Do studenog 1944. Dalmacija je, osim Knina, oslobođena od okupatora. Deveta dalmatinska divizija, uključujući Treću brigadu, sudjeluje u završnoj fazi kninske operacije. I Deveta divizija proglašena je udarnom. Krajem 1944. u Trećoj brigadi je preko 1700 boraca. U veljači 1945. oslobođen je Mostar, čemu pridonosi i Treća brigada. U završnim borbama za oslobođenje zemlje, brigada djeluje kao pomorsko-desantna jedinica. Sudjeluje u oslobađanju Paga, Raba, Cresa i Lošinja. Nakon desanta na Istru krajem travnja 1945. snage se orijentiraju prema Trstu. Jedna zanimljiva epizoda prilikom oslobađanja Trsta su borbe s grupom Đujićevih četnika koji su odbjegli nakon kninske operacije. Četnici su se utvrdili u tršćanskoj tvornici Elba, ali su ih Dalmatinci brzo savladali. U oslobođenom Trstu Treća dalmatinska brigada dočekala je i kraj rata.

Osim ranije spomenutih, još nekoliko boraca Treće dalmatinske brigade proglašeno je narodnim herojima.

Stevo Opačić rođen je u Golubiću pored Knina, te je jedan od 3 narodna heroja istog imena i prezimena (druga dvojica su rođena u Plavnom i Biovičinom selu blizu Knina). Stevo je poginuo u Hercegovini na Maliču tijekom Četvrte neprijateljske ofenzive.

Narodni heroj Jošo Durbaba rođen je u Kovačiću kraj Knina. Bio je u posebnom neprijateljstvu s četnicima popa Đujića, koji je rođen u istom selu. U Trećoj brigadi vodi četvrti “kninski” bataljun. Umro je 2012. u Beogradu.

Narodni heroj Ante Bilobrk Žila iz Brštanova (blizu Muća) sudjelovao je u brojnim akcijama brigade (napad na crnokošuljaše i blindirani vlak, Neretva, Sutjeska). Prilikom napada na Vlasenicu teško je ranjen, te se ubio kako ne bi živ pao neprijatelju u ruke.

Valja napomenuti da su se u brigadi kratko borili i narodni heroji Ljubo Truta iz Zlarina te Srećko Reić Petica iz Splita.

Dakle, uz Ujevića, Reića i Trutu čiji je ratni put uže vezan uz druge brigade, borci Treće dalmatinske brigade proglašeni narodnim herojima su: Branko Dude, Stanko Parmać, Ante Roje, Jošo Durbaba, Mate Staničić, Miro Višić, Stevo Opačić i Ante Bilobrk Žila. Posljednja 3 nisu preživjela rat.

Povodom 15. godišnjice bitke na Sutjesci, Josip Broz Tito je čitavoj Trećoj dalmatinskoj brigadi dodijelio Orden narodnog heroja.

Literatura:
Grgurević: U Zlopolju (1971)
Egić: Dva rođenja Devete dalmatinske divizije (1977)
Delić-Gilić-Grubišić: Mućka Republika (1983)