07.11.1944
Franc Rozman Stane (27.3.1911. — 7.11.1944.), sudionik španjolskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Njegova porodica je živjela u selu Spodnje Pirniče blizu Ljubljane, gdje je Franc proveo svoje djetinjstvo. Po završetku osnovne škole, radio je kod seljaka kao sluga i čobanin. Otac mu je u Prvom svjetskom ratu 1914. nestao na ruskom frontu. Pošto su mu se sestre udale, sud je Francu i njegovom mlađem bratu odredio staratelje. Jedan od Francovih staratelja je bio Valentin Rožanc, komunista, a kasnije narodni heroj, koji je imao uticaja na mladog Franca.
Nakon talijanske invazije na Etiopiju 1935. godine Franc se pokušao pridružiti Etiopskim jedinicama koje su se borile protiv talijanskog agresora. Ali nije uspio.
U jesen 1936. među prvima je otišao u Francusku, a odatle u Španjolsku, gdje je sudjelovao u obrani Madrida u studenom iste godine. Te godine je postao i član Komunističke partije Španjolske, a član KPJ tri godine kasnije. U proljeće 1937. završio je podoficirski kurs, a ovladao je i ruskim i španjolskim jezikom, pa je radio kao prevoditelj za sovjetske instruktore. Kasnije je zavšio i oficirski kurs u Albaseteu i postao poručnik i komandir čete bataljona „Dimitrov“, u 15. internacionalnoj brigadi. Vremenom je unaprijeđen u čin kapetana i postavljen za komandanta bataljona. U periodu od 1939. do 1941. bio je u francuskim logorima, da bi u travnju 1941. otišao raditi u Njemačku u okolici Leipziga kao pekar. Na ljeto iste godine je pobjegao najprije u Zagreb, a potom u Ljubljanu.
Početkom rujna 1941., određen je za komandanta Prvog štajerskog bataljona, kojim je komandirao u mnogim akcijama, i u pokretu prema Brežicama, u listopadu i studenom kada su partizanske jedinice pokušale spriječiti masovnu deportaciju slovenskog stanovništva. Kad se bataljon podijelio na manje grupe zbog zime, Franc je došao u Ljubljanu, gdje je postavljen za komandanta Drugog štajerskog bataljona. Njime je komandirao u pokušaju bataljona da se probije u njemačku okupacijsku zonu, u prosincu 1941. godine, a poslije u povratku logorovao je na brdu Pogled, kod Ljubljane, gdje je obučavao borce.
U proljeće, bataljon je prerastao u Prvu štajersku partizansku brigadu. Franc Rozman je komandirao u mnogim borbama, u svibnju i lipnju 1942. godine, između ostalih kod Jančja i Mujave. U lipnju dijelovi brigade odlaze preko Notranjske i Gorenjske za Štajersku, gdje se probijaju početkom rujna, poslije teških borbi i danonoćnih marševa.
Dolaskom u Štajersku, organizirane su nove partizanske jedinice, a na početku 1943. godine, poslije reorganizacije, Rozman je imenovan za komandanta Četvrte operativne zone. Dana 14. srpnja 1943. godine postaje komandant Glavnog štaba NOV i PO Slovenije, kada je naredbom od 1. svibnja 1943. godine, unaprijeđen u čin general-majora. Iduće godine, 1. rujna, unaprijeđen je u čin general-lajtanta NOVJ.
Kad je 7. studenog 1944. godine, zajedno s grupom viših oficira, isprobavao novi britanski padobranski minobacač, kod Petrove Vaši, jedna mina je eksplodirala u samoj cijevi, i smrtno ga ranila. Istog dana je umro u bolnici Kanižarnica, kod Črnomelja. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja u Ljubljani.
Odlukom Predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), a na prijedlog Glavnog štaba NOV i PO Slovenije proglašen je za narodnog heroja, svega par dana poslije pogibije - 11. studenog 1944. godine.
Po njemu je bio nazvan raketni čamac klase Osa Jugoslavenske ratne mornarice. Centralna banka Slovenije je 2011. godine, povodom stogodišnjice njegovog rođenja, pustila u opticaj milijun kovanica od dva eura sa likom Franca Rozmana Staneta.
