10.02.1945
Desetog veljače 1945. ustaše su javno objesile 30 antifašistkinja i antifašista u Remetincu, na mjestu budućeg Naselja februarskih žrtava, koje je 90-tih preimenovano u Remetinečki gaj. Bilo je to jedno od četiri masovna javna vješanja u veljači 1945. kojim su ustaše pokušavale terorom zadržati vlast u Zagrebu. Vješanja u veljači 1945. su obavljena 3., 10., 13. i 22. veljače na tadašnjim prilazima u Zagreb: Žitnjaku, Remetincu, Vrapču.
Janko Rakuš
Jedna od poznatijih "Februarskih žrtava" obješena u Remetincu je bio glumac Janko Rakuša angažiran u HNK u Zagrebu od 1934. Kao osvjedočeni antifašist i marksist bio je od prvih dana NDH aktivist NOP-a. Prvi put je uhapšen 1. travnja 1942., uoči proslave prve godišnjice NDH u kazalištu kada je uhapšen i član tehnike Tomo Fadljević da ne bi provocirali nezgodna događanja na proslavi “jubileja”. Uhapsio ih je Gestapo i isljeđivao četiri dana i četiri noći. Po kasnijem iskazu Fadljevića, nisu uspjeli izmamiti od Rakuše nikakvo priznanje, pa su ga zbog pomanjkanja dokaza pustili. Drugo hapšenje bilo je u prosincu 1944. godine, kada je njegovo zdravlje bilo već opasno narušeno. Mučio ga je čir na želucu i žuč, tako da mu je na jednoj od posljednjih predstava liječnik u pauzi morao dati injekciju da izdrži do kraja. Pod mučenjem nije spomenuo nikoga iz kazališta, što je i njima davalo snage da izdrže – posvjedočio je Rakušin kolega i suborac Ante Boglić, koji je Rakušu potkraj prosinca 1944. sreo u zatvoru na Savskoj cesti. Ubrzo je odjeknula vijest da je na popisu za smrtnu kaznu, zajedno s Dujšinom. Tajnik kazališta Pere Dulčić je zajedno s ravnateljem i tajnikom Drame Tomislavom Tanhoferom i Emilom Karasekom sastavio dopis za Budaka i Pavelića za Dujšinov spas te su ga uspjeli spasiti. Dulčića je nazvao u njegov stan Budak i kratko mu poručio: “Spasili smo Dujšina, za Rakušu nitko iz kazališta i nije urgirao pa je obješen." Navodno je Budak dodao i ovo: “Što se Slovenac prtlja u naše hrvatske poslove!” Obješen je na banderu kod Savkoga mosta 10. veljače 1945, a njegov kolega, glumac Joso Martinčević (djed glumice Dore Lipovčan) došao je u kazalište izbezumljen rekavši kako je na putu vidio kolegu koji visi obješen na banderu, ukrali su s njega mrtvoga čak i kaput. Posljednji nastup imao je 17. prosinca 1944., u komediji K. Mesarića Gospodsko dijete. Dana 21. XII. 1945. sahranjen je u zajedničku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju.
Obavijest MUP-a o vješanju
Obitelji bi obično o smrti svojih najmilijh saznale dan, dva nakon pogubljenja iz štampe. Prenosimo jedan takav članak iz ustaškog glasnika "Hrvatskog naroda" koji donosi obavijest o vješanju 30 ljudi pod naslovom: Eksplozije paklenih strojeva izazvale štete i ranile 13 gradjana. Javna vješanja su se redovito "pravdala" osvetom nad nevinim žrtvama zbog diverzantskih akcija partizana. U ovom slučaju nabrojano je 5 diverzija od 20. siječnja do 9. veljače na nedefiniranim lokacijama tj. "jednom poduzeću, jednoj gostionici, jednom putničkom samovozu, jednoj tvornici".
Kako bi sačuvali u sjećanju ove žrtve ustaškog terora nabrojat ćemo sve obješene uz njihove presude Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost:
Josip Saulik, rođen 1896. u Zagrebu, član KPJ i odbornik NOO, održavao tajne komunističke sastanke i davao i prikupljao novčane priloge za "Crvenu pomoć".
Mato Radonić, rođen 1906. u Dolu na Hvaru, član KPJ i NOP, organizirao diverzantske skupine te im nabavljao i dostavljao eksploziv, održavao tajne komunističke sastanke, prikupljao novčane priloge za NOV, te prebacivao ljude u partizane.
Miroslav Raos, rođen 1920. u Vrgorcu, član NOO, prikupljao i davao novčane priloge za "Crvenu pomoć", održavao tajne komunističke sastanke te prebacivao ljude u partizane.
Marija Glasenhardt, rođena 1906. u Jastrebarskom, članica i odbornica NOO, prikupljala i davala novčane priloge za "Crvenu pomoć", te obavještavala partizane o kretanju HOS-a.
Janko Rakuša, rođen 1901.u Mihailovcima kod Ptuja, član NOP, održavao tajne komunističke sastanke, prikupljao novčane priloge za NOV, sastavljao i dijelio komunističku propagandu.
Milorad Smokvina, rođen 1896. u Sušaku, član NOO, pozivao narod u partizane, davao novčane priloge za "Crvenu pomoć".
Vjekoslav Tomić, rođen 1893. u Donjem Miholjcu, član NOO, u svom stanu održavao tajne komunističke sastanke, organizirao NOO i NOV, prikupljao i davao novčane priloge za "Crvenu pomoć".
Nedjeljko Burić, rođen 1914. u Sušaku, član KPJ i pročelnik Mjesnog komiteta, partizanima dostavljao podatke o kretanju HOS-a i njihovih saveznika.
Ćiril Mastrović, rođen 1901. u Ninu, član NOP, partizanima dostavljao podatke o kretanju HOS-a, dijelio komunističku propagandu, te pozivao narod u partizane.
Dragica Čanić, rođena 1900. u Velikoj Ostrni, u svom stanu održavala tajne komunističke sastanke, prikupljala i davala novčane priloge za "Crvenu pomoć".
Petar Zrelec, rođen 1910. u Hrvatskoj Kostajnici, član NOP i odbornik "Sreskog komiteta", partizanski "izvještajac", davao i prikupljao novčane priloge za NOV.
Nikola Lončar, rođen 1904. u Zemunu, odbornik NOO, partizanima dostavljalo sanitetski materijal, obuću, odjeću i živežne namirnice, davao novčane priloge za NOV, održavao tajne komunističke sastanke.
Svetozan Vučenović, rođen 1897. u Banja Luci, član KPJ, odbornik "Mjesnog komiteta", skupljao novac, odjeću, obuću i živežne namirnice za partizane, u svom stanu održavao tajne komunističke sastanke, dijelio i sastavljao komunističku propagandu partizana, dostavljao eksploziv.
Anka Pšenička, rođena 1903. u Buberfeldu, članica NOO, sekretarica AFŽ-a, održavala tajne komunističke sastanke, dijelila komunističku propagandu, prikupljala novčane priloge za "Crvenu pomoć"-
Alojz Pregelj, rođen 1908. u Litiji, član NOO i MK, održavao tajne komunističke sastanke, partizanima dostavljao podatke o kretanju HOS-a i saveznika im, davao novčane priloge za "Narodnu pomoć".
Josipa Vardijan, rođena 1907. u Vilschu, članica NOO, blagajnica AFŽ-a, dijelila komunističku propagandu, prikupljala novčane priloge za partizane.
Ladislav Štritof, rođen 1901. u Zagrebu, član NOO, davao novčane priloge za partizane, partizanski "obavještajac".
Ivan Mesarić, rođen 1901. u Kuršancu, partizanski teklić, davao novčane priloge za "Crvenu pomoć", dijelio komunističku propagandu.
Miroslav Mrkša, rođen 1909. u Karlovcu, pozivao narod i NOO i NOV, davao novčane priloge za "Crvenu pomoć", nabavljao i dostavljao partizanima sanitetski materijal, partizanima dostavljao podatke o kretanju HOS-a.
Mato Novosel, rođen 1903. u Mikanovcima, član KPJ, skupljao hranu, odjeću, obuću i novčane priloge za partizane, sastavljao komunističku propagandu.
Nikola Šnitko, rođen 1914. u Slavonskoj Požegi, partizan, član NOO, dostavljao eksploziv za rušenje željezničkih pruga i mostova, regrutirao radnike u partizanske redove.
Davor Klarić, rođen 1920. u Tivadu, član KPJ i NOO, partizanski teklić, održavao tajne komunističke sastanke, partizanima dostavljao podatke o kretanju HOS-a.
Boris Mlinarić, rođen 1920. u Varaždinu, član i odbornik NOO i MK, partizanima dostavljao nacrte i podatke o kretanju, smještaju i brojčanom stanju HOS-a i njihovih saveznika.
Božidar Kurepa, rođen 1922. u Majskim Poljanama, član KPJ i NOO, partizanski "izvještajac", pozivao narod da pristupi u partizane i NOO, prikupljao novčane priloge i sanitetski materijal za partizane.
Branko Jurčić, rođen 1921. u Sušaku, osuđivan zbog komunističke djelatnosti. Nakon povratka na slobodu ponovno pristupio NOO, pročelnik parizanskog izvještajnog ureda, pozivao narod da pristupi u partizanske NOO, partizanskim diverzantima dostavljao eksploziv.
Ivan ing. Maleković, rođen 1911. u Osijeku, član NOO i MK, partizanima dostavljao nacrte i podatke o nastambama, kretanju i brojnom stanju HOS-a, sastavljao komunističku propagandu.
Vladimir dr. Ubel, rođen 1916. u Zagrebu, član NOO, organizirao NOO i odbore AFŽ-a, održavao tajne komunističke sastanke, partizanima dostavljao nacrte i ostale podatke.
MIljenko Parazajda, rođen 1908. u Bedeniku, partizan, predsjednik NOO, dobavljao oružje i streljivo za partizane, regrutirao hrvatske seljake i radnike u partizane i NOO.
Dušan Miošić , rođen 1910. u Vajugi-Kladovo, preko dvije godine u partizanima.
Milan Rujah, rođen 1921. u Srbu, partizan, postavljao mine na pruge i mostove, pilio i uništavao brzojavne vodove i stupove.
Spomenik
Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma u Naselju februarskih žrtava (današnjem Remetinečkom gaju) podignut je ispred zgrade Općine 29.11.1952. godine. Izgradnju spomenika, godinama prije izgradnje Naselja februarskih žrtava, inicirale su organizacije Saveza boraca Blata, Gaja, Kajzerice, Sv. Klare i Remetinca. Spomenik je visok 4 metra i napravljen je od sljemenskog kamena.
Iako je naselje 1990-ih godina preimenovano u Remetinečki gaj, utješno je da na mramornoj ploči i dalje stoji popis žrtava kao podsjetnik na ovaj tragičan događaj.
Izvor: Snježana Banović: Glas protiv zaborava – 70 godina od ubojstva Janka Rakuše
