13.02.1945
Treće javno vješanje antifašista u veljači 1945. u okupiranom Zagrebu ustaše su obavile na zapadnom ulazu u Zagreb, na lokaciji znanoj kao Piškorov šljivik, danas Piškorov Brijeg u Vrapču. Smaknuto još 20 talaca, od toga dvije žene, najmlađi talac je imao 22 godine najstariji 44 godine. Na istoj lokaciji je devet dana kasnije obješeno još 10 talaca.
Bilo je to jedno od četiri masovna javna vješanja u veljači 1945. kojim su ustaše pokušavale terorom zadržati vlast u Zagrebu. Vješanja u veljači 1945. su obavljena 3., 10., 13. i 22. veljače na tadašnjim prilazima u Zagreb: Žitnjaku, Remetincu, Vrapču.
Narodnooslobodilački pokret u Zagrebu i okolici u to vrijeme radi svakodnevne diverzije kako bi omeo opskrbu i povlačenje nacistički snaga. Uništava se željeznička infrastruktura, al ne više samo na zabačenim mostovima i prugama već i u samom centru Zagreba. Pa su tako u par dana uništene tri lokomotive i to 10. veljače na Zapadnom kolodvoru, 12. veljače na željezničkom nasipu kraj Savske ceste i 13. veljače na Kustošiji. S obzirom da su okupatori i njihove sluge bili pod rasulom i nisu više imali kontrolu ni nad Zagrebom jedini odgovor za kojeg su znali je odmazde nad taocima i još više terora. Stoga je 13. veljače smaknuto još 20 talaca, od toga dvije žene, najmlađi talac je imao 21 godinu najstariji 44 godine.
U ustaškog glasniku "Hrvatskom narodu", izdanje 16.2.1945. pronalazimo članak "Kažnjena dvadesetorica uglavljenih odmetnika i komunista" u kojem se spominju diverzije, presuda i "zločini" talaca. Odmazda i zločin su naravno po zakonima zločinačke tvorevine pa se spominje da je "izvršena odmazda kaznom smrću vješanjem na osnovu amandmana 1.,2. i 3. Zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog čina sabotaže proti javnom redu i sigurnosti od 30. listopada 1943."
Popis žrtava
Donosimo popis žrtava i njihove kratke biografije koje se mogu naći u Hrvatskom državnom arhivu među gradivom Projekta Dotrščina, a četiri posljednja druga na popisu nalazimo samo u članku "Hrvatskog naroda".
DRAGUTIN ANTUN BALIĆ, Mihovila
r. 29. 3. 1917. u Omišu. Činovnik u 1. odjelu Radionice državnih željeznica, danas "Janko Gredelj". Član URRSJ-a i nogometnog kluba "Željezničar", antifašista. Prema "Hrvatskom narodu", organizator NOO-a i AFŽ-a, partizanski obavještajac i kurir/veza u Ivanjoj Reki. Uhapšen je 19.1.1945.
TOMO BURMUNDŽIJA, Miloša
r. 1902. u Donjem Lapcu. Prema "Hrvatskom narodu" obješen zbog dvije godine u partizanima.
FRANJO CERINSKI, Jage
r. 14. 9.1909. u Husincu (Zlatar). Radnik u Gradskom vodovodu Zagreb. Član URSSJ i KPJ od 1943. Prema presudi: odbornik NOO, prebacivao ljude u partizane, prikupljao Crvenu pomoć i organizirao diverzantske grupe.
VIKTOR FOŠNARIĆ, Franje
r. 24. 6. 1924. u Zagrebu. Strojobravar u Radionici državnih željeznica. Član URSSJ. Od 1942. suradnik NOP-a. Prema presudi: član NOO; organizator diverzantskih grupa, dostavljao partizanima municiju i oružje, održavao komunističke sastanke, prikupljao Crvena pomoć i bio obavještajac. Uhapšen je 17.1. 1945.
FRANJO GORJUP, Ivana
r. 15. 9. 1909. u Brežicama. Radnik u tvornici cipela "Astra" u Zagrebu. Član naprednog društva "Prijatelji prirode". Član KPJ od 1940. Sekretar tvorničkog NOO-a. Sekretar rajonskog komiteta, krajem 1944. član Mjesnog komiteta KPH Zagreb. Godine 1944. je zadužen u 3. RK KPH za Zagreb za prebacivanje osoba u partizane. Uhapšen je 10. 1. 1945.
DRAGUTIN HORVAT, Josipa
r. 1914. u Zagrebu. Radnik i član KPJ. Suradnik NOP-a od 1941. Zatvoren je zbog komunističke djelatnosti i osuđen na doživotni zatvor. Iz kaznionice pobjegao i bio u NOV. U partizanima ga zarobile ustaše.
MIJO JURKES, Mije
r. 7. 1. 1921. u Dugom Selu, zemljoradnik. Član KPJ. U kolovozu 1941. postao pripadnik Zagrebačkog odreda. Politički komesar i poručnik NOV. Zarobili su ga domobrani 31. 12. 1944. kod Božjakovine. Mučen je u Božjakovini i u zatvorima u Zagrebu (Đorđićeva, Savska i opet Đorđićeva)
GIZELA LUŠ, Andrije
r. 1914. u Strahulincu (Čakovec). Krojačica u Zagrebu. Simpatizer KPJ. Blagajnica AFŽ i NOO. U njenom stanu su održavani komunistički sastanci, prikupljala Crvenu pomoć i bila obavještajka. Uhapšena je 17. 1. 1945. i zatvorena u Petrinjskoj i Savskoj.
ZVONIMIR LUŠ, Josipa
r. 1908. u Zagrebu. Brijački pomoćnik. Simpatizer KPJ. Prema presudi je bio rukovodilac "komunističke ustanove", u svom stanu je održavao komunističke sastanke, agitirao za NOO i odlazak u NOV, prikupljao oružje i municiju. Bio je predsjednik NOO-a. Uhvaćen je 15. 1. 1945. i zatvoren u Savskoj cesti.
DUŠAN MATEŠIĆ, Save
r. 25. 5. 1911. u Bakru. Pomorac te željeznički činovnik u Zagrebu. Član URSSJ i KPJ od 1942. Suradnik NOP-a, član NOO-a, prebacivao osobe, prikupljao municiju i sanitetski materijal. Uhvaćen 17. 1. 1945 i zatvoren u Đorđićevoj i Savskoj.
DRAGICA PAVLOVIĆ, Mile
r. 1914. u Oreškom Brdu. Radnica u Tvornici kandita, Zagreb. Prema optužnici članica KPJ od 1941., član NOO-a i odbornica AFŽ, održavala komunističke sastanke, bila obavještajac, prikupljala pomoć.
JOSIP PIŠKOR, Ivana
r. 1900. u Vrapču, zemljoradnik. Simpatizer KPJ. Od 1942. suradnik NOP-a Predsjednik Općinskog NOO-a Vrapče.
Izvor: Na sudbonosnom raskršću - Vrapče u NOB
JOSIP SVETLIĆ, Franje
r. 17. 12. 1914. u Prečniku (Trst). Klesar u Zagrebu. Član URSSJ i simpatizer KPJ. Suradnik NOP-a od 1941. Član Mobilizacijskog odbora Osvobodilne fronte u Zagrebu. Uhapšen 13. 1. 1945. na sastanku i zatvoren na Savskoj cesti.
MARKO ŠAVRIĆ, Marka
r. 25. 2. 1912. u Artiću (Brežice). Stolarski pomoćnik zaposlen u Gradskom vodovodu. Suradnik NOP-a od 1941. Sudjelovao u organiziranju raznih odbora i u diverzijama. Trebao je održati sastanak s Franjom Gorjupom na Zrinjevcu al je uhapšen. Zatvoren je i mučen u Đorđićevoj, a 6. 2. 1945. je prebačen u Savsku cestu gdje je isto mučen.
TOŠO TOMIĆ, Ivana
r. 18. 2. 1920. u Kulpinu (Novi Sad). Postolarski radnik u tvornici cipela "Astra". Član URSSJ i KPJ. Član NOO u "Astri". Prema presudi je preko tri godine radio na organizaciji odbora, ćelija i diverzantskih grupa te sudjelovao u diverzijama. Uhapšen je 10. 2. 1945.
VIKTOR WEBER, Josipa
r. 1914. u Zagrebu. Mehaničar zaposlen kao monter u Gradskom vodovodu. Član URSSJ od 1935. Člank KPJ od 1943. Od 1941. radio na prebacivanju drugova u NOV, sakupljanju oružja i sanitetskog materijala. Član tvorničkog NOO-a, organizirao NOO-e i AFŽ, te je bio član diverzantske grupe. Uhapšen 10. 1. 1945.
FRANJO BEDEKOVIĆ, Valentov
r. 1909. u Galovcu. Prema "Hrvatskom narodu" bio je član KPJ i NOO. Obnašao je dužnost pročelnika za NOO "Dubrovnik", agitirao za pristupanje NOB-u i skupljao Crvenu pomoć
JOVAN ZLATKO GRAHONJA, Milanov
r. 1909. u Bosanskoj Dubici. Prema "Hrvatskom narodu" kriv je što je davao Crvenu pomoć, održavao tajne komunističke sastanke, distribuirao komunistički agitprop te agitirao za doniranje novca i hrane za partizane
STJEPAN WEIDNER, Stjepanov
r. 1901. u Ribnici. Prema "Hrvatskom narodu" kriv je što je bio član KPJ i NOO, davao Crvenu pomoć, agitirao među narodom da prisupe u NOP.
ALBERT SEVER, Albertov
r. 1918. u Ljubljani. Prema "Hrvatskom narodu" kriv je što bio u partizanima i osobno ubio 18 domobrana i jednog dočasnika.
Izvor: Na sudbonosnom raskršću - Vrapče u NOB
Spomenik
1959. godine podignut je ovaj jednostavan, no izuzetan spomenik koji sjećanje na tragičan događaj nije prizivao očekivanim naturalizmom, već jednostavnošću metalne rešetke s 30 vertikalnih šipki koje simboliziraju strijeljane u dva navrata na ovoj lokaciji. Spomenik je ujedno bio i spomen kosturnica.
Na kosturnici je stajala spomen ploča, sa sljedećim natpisom:
OD 1941.-1945. GOD. NAŠI NARODI VODILI SU KRVAVU BORBU PROTIV MNOGOSTRUKO NADMOĆNIJEG NEPRIJATELJA I DALI OGROMNE ŽRTVE ZA STVAR SLOBODE I SOCIJALIZMA. U NADČOVJEČANSKOJ BORBI VIDNO MJESTO ZAUZELO JE VRAPČE ČIJI SU SINOVI I KĆERI GINULI ŠIROM JUGOSLAVIJE DAJUĆI SVOJE ŽIVOTE ZA SLOBODU I BOLJU BUDUĆNOST NOVIH POKOLJENJA.
U ZNAK SJEĆANJA I ZAHVALNOSTI SVIMA SVOJIM PALIM BORCIMA I ŽRTVAMA FAŠISTIČKOG TERORA KAO I 30-ORICI VJEŠANIH RODOLJUBA NA OVOM MJESTU NAROD VRAPČA PODIŽE OVAJ SPOMENIK U JUBILARNOJ 40 GODIŠNJICI KPJ-E I SKOJ-A
INICIJATIVU ZA POSTAVLJANJE SPOMENIKA DAO JE NAROD VRAPČA
Doprinos borbi i otpor mnogih zagrebačkih kvartova danas je u velikoj mjeri zaboravljen, a sjećanje na slavne događaje i istaknute pojedince izblijedio je kroz godine ili je pak namjerno potisnuto i izbrisano.
Spomenik je ranih 1990-ih godina većim dijelom uništen, a umjesto simboličkih rešetaka postavljeno je raspelo i spomen-ploča s natpisom „U spomen svim žrtvama za slobodu i opstojnost hrvatskog naroda“. Ovakva formulacija prešućuje spomenuti ustaški zločin brišući ga iz kolektivnog sjećanja.
Današnje stanje, raspelo i nova spomen ploča, kojim se potpuno briše sjećanje na ustaške zločine
