01.04.1943
1. travnja 1943. godine talijanski fašisti okružili su bodljikavom žicom mjesto Zaton kod Šibenika te ga tako pretvorili u logor. Nisu dozvolili nikome izlazak iz njega, štoviše u Zaton su prebacili i 450 beskućnika iz susjednog mjesta Raslina nakon što su im cijelo selo zapalili. Za vrijeme šestomjesečne blokade u Zatonu je od gladi umrlo 58 njegovih stanovnika, uglavnom djeca, žene i starci.
Zatonski teren postao je važna točka tijekom NOB-a. U zborniku “Spomenici revolucije” navodi se da su otamo odlazile prve grupe boraca iz Dalmacije u Liku, kao i da je područje služilo za transport opreme i oružja u unutrašnjost. Zaton je 1941. godine imao 1700 stanovnika, a kraj rata dočekao je s oko 1000 mještana. Na spomeniku u središtu sela uklesana su imena 193 poginula borca, 112 mještana i mještanki koji su streljani ili umrli u zatvorima i logorima te 58 koji su umrli od gladi tijekom šestomjesečne blokade.
Prvotna namjera okupatora bila je spaliti Zaton - sudbina koja je zadesila susjedno selo Raslinu. Na koncu su odlučili Zaton pretvoriti u logor za Zatonjane i stanovništvo okolnih mjesta. O tome piše tadašnji župnik Ive Bareša u knjizi “Kronika župe Zaton od 1322. do 1992.”:
31.3.1943. – Bili su u selu: načelnik Općine Dr. Nicolleti, tajnik Fašija Alacevich i neki viši talijanski oficiri. Oni - na mjesto odluke o spaljivanju sela, kako je prije bilo odlučeno - donesoše odluku o blokiranju sela, tj. o pretvaranju sela u koncentracijski logor za sve Zatonjane i stanovnike okolnih sela.
Prvoga dana travnja, bilježi župnik, Talijani su objavili da se napuštanje sela kažnjava smrću:
1.4.1943. – Na vrlo mnogo mjesta u selu bio je izvješen sljedeći tiskani oglas:
1) Počam od dana 1. aprila 1943 - XXI, pak do daljnje naredbe, zabranu slobodnog kretanja u mjestu Zaton (općina Šibenik) početi u 17 sati, i svršiti će u 7 sati.
2) Zabranjuje se civilnim licima izlazak i ulazak u gore spomenuto selo bilo u koje doba dana i bilo s mora, pak također zabranjuje se kretanje ili zadržavanje u blizini mrežnog sigurnosnog pojasa Zaton.
3) Tko prekrši gornje naredbe biće odmah strijeljan.
4) Svako lice koje bude u vrijeme zabrane slobodnog kretanja pronađeno van svog doma biće odmah uhapšeno i predano na daljni zakonski postupak. Ono lice koje se ne bi na pozive zaustavilo - ili bi pokušalo suprotstaviti se ili pobjeći - biće odmah strijeljano.
5) Paša stoke biće određena putem posebne odredbe vlasti javne bezbjednosti.
Perfekt, general Gasparo Barbera
Oglas formata 50x40 bio je tiskan u Zadru samo na hrvatskom jeziku.
Događaji toga dana zabilježeni su i u knjizi “Primorska četa”, koju je napisao Vitomir Gradiška prema pripovijedanju komandira te čete, Drage Živkovića iz Zatona.
Neprijatelj je 1. travnja 1943. godine zaveo blokadu sela Zatona. Policijski sat bio je uveden od 5 sati navečer do 7 sati ujutro. Civilnom stanovništvu bilo je zabranjeno izlaziti iz sela i ulaziti u nj. U dozvoljeno vrijeme po danu bilo je Zatonjanima zabranjeno da se kreću ili zadržavaju blizu sigurnosnog pojasa bodljikave žice i betonskih utvrda. Prekršitelji te naredbe bili su kažnjavani smrću.
Opisuje dane, kao i zločine koji su uslijedili. 2. travnja 1943. iz Vodica je u raciju krenuo čitav tamošnji garnizon: “1. četa skvadrističkog bataljona ‘Toscano’, 4. kistanjska antikomunistička banda, odred karabinijera i finanaca. Vodiči su bili Joso Crljenak i Viktor Vlahov”.
Viktor Vlahov se 3. travnja 1943. godine s Talijanima i bandom prebacio na zatonski teren. Tim trupama koje je Vlahov doveo iz Vodica, priključili su se banditi 5. obrovačke antikomunističke bande pod komanodm Milorada Stegnajića, koja je bila stacionirana u Zatonu, i jedna četa fašista pa je zatonski teren toga dana bio temeljito pročešljan i tu je provaljeno nekoliko skloništa.
U jednom skloništu koje je Vlahov dobro znao, pronađeno je pet žena i jedan muškarac. Žene su bile strijeljane, dok je muškarac (Šime Lokas pok. Roka iz Rasline) bio pošteđen uz uvjet da vodi neprijatelja po terenu. Među strijeljanim ženama bila je Ana Ševerdija, član Mjesnog odbora AFŽ-a Zatona i Jeka Samardžić, rukovodilac omladine iz Čiste Male.
Istoga dana poslije podne Vlahov je s trupama iz racije upao u Zaton, gdje je cjelokupno stanovništvo sela bilo izvedeno iz kuće i dovedeno na obalu. Tada je Vlahovu bila data mogućnost da iz mase sakupljenog naroda izdvaja osobe koje je viđao u posjeti četi kad bio ona stigla na zatonski teren. On je tada pokazao prstom na četiri žene, i to: Dumu Čogu, Lucu Martinović, Antulu Živković i Mladinku Jurleka. Vlahov se s trupama na zatonskom terenu zadržao i sutradan, 4. travnja 1943. godine. Toga dana su fašisti poveli sa sobom iz Zatona i one uhvaćene žene koje je pokazao Vlahov pa su ih poslije strašnog mučenja na kraju koljem pretukli i tako mrtve ostavili na terenu.
Sljedećeg dana, 5. travnja 1943. godine, piše Gradiška, Viktor Vlahov je, vodeći fašiste i bandu, otišao iz Zatona prema Srimi.
Paljenje Rasline 16. travnja 1943.
Situacija u Zatonu dodatno je otežana kada su fašisti zapalili sve kuće u susjednom selu.
Raslinu su, piše Vitomir Gradiška u bilješkama na kraju knjige, “definitivno požarom uništili fašisti skvadrističkog bataljona ‘Toscano’ te pripadnici 1. biogradske i 7. čišćanske antikomunističke bande 16. travnja 1943.”
Povukavši svoj garnizon iz Rasline, neprijatelj je, u očitom pomanjkanju snaga da to selo na Prokljanskom jezeru preko kojeg se svake noći održavala veza sa srednjom Dalmacijom drži pod svojom kontrolom, odlučio da to selo sravni sa zemljom.
I Bareša navodi da je Raslina spaljena 16. travnja te je “istog dana dovedeno u Zaton 450 raslinskih beskućnika. Sa sobom su donijeli ono što su mogli nositi”. Župnik u kronici opisuje i bijedu u kojoj se živjelo tijekom travnja i svibnja.
Svijet se hranio samo zeljem. Čoga Mika starica od 80 godina bila je ubita od vojnika iz puške kad je odmakla malo od sela u potrazi za zeljem. Kroz ta dva mjeseca u selu je umrlo od gladi petero staraca.
Neuspjeh okupatora
Fašisti zatvaranjem nisu postigli cilj, Zatonjani i dalje odlaze u partizane, pa Talijani stanovništvo teroriziraju masovnim streljanjem.
U zborniku “Spomenici revolucije” Općinskog odbora SUBNOR-a Šibenik piše:
Represalije, blokada, zatvor i strijeljanja nisu mogla slomiti slobodarski duh stanovnika Zatona. U bijesu i nemoći talijanski okupator je uhapsio 18 rodoljuba (12 žena i 6 muškaraca), uglavnom starijih godišta, od kojih su 16 iz zatona i 2 iz Bilica. Nakon zvjerskog mučenja talijanski fašisti su ih strijeljali 13. lipnja 1943. na mjesnom groblju i bacili u grobove, mnoge među njima i polužive.
Na mjestu pogibije, na mjesnom groblju u Zatonu, mještani su im podigli spomenik.
Izvori:
Spomenici revolucije, SUBNOR Šibenik, 1980
Kronika župe Zaton od 1322. do 1992., Bareša don Ive, Šibenik, 1996.
Primorska četa, Vitomir Gradiška, Šibenik, 1969.
AUTORICA: Ivana Živković
