12.06.1942
Albin Kovačić je bio podsusedski omladinac, predratni skojevac, komunist, hrabri ilegalac i snalažljivi diverzant. Sa osamnaest godina priključio se oružanoj borbi, svjestan svih rizika i opasnosti, sudjelujući u pokretu čiji je cilj bilo osloboditi zemlju od fašizma i stvoriti bolje i pravednije društvo. U ilegalnim akcijama pokazao je hrabrost i požrtvovnost, pri uhićenju smirenost i snalažljivost, a kod mučenja snagu i ponos. Strijeljan je na Dotrščini u dvadesetoj godini života.
Albin Kovačić rođen je 15. prosinca 1922. godine u Podsusedu u siromašnoj obitelji Josipa i Ane rođene Majerić. Albinov otac doselio se u Podsused iz Trstenika kraj Marije Gorice. U podsusedsku partijsku organizaciju Albin je primljen 1941. godine već s 18 godina. Početkom 1941. godine izabran je za sekretara novoosnovanog općinskog komiteta SKOJ-a za Zaprešić i Brdovečko prigorje.
Za vrijeme Aprilskog rata Jugoslavenska vojska je imala plan prilikom povlačenja minirati most preko Save u Podsusedu. Bilo je postavljeno čak 10-15 tona eksploziva no zbog brze kapitulacije to nikad nije izvedeno. Njemačke su jedinice pobacale eksploziv u vodu a nekoliko tona eksploziva - trotila ostalo je ispod vode u pilonima mosta preko Save u Podsusedu.
Komunisti su donijeli odluku da se krene u izvlačenje eksploziva ispod mosta na Savi kod Podsuseda. Uz pomoć Franje Stanišaka i Duška Rubinića taj je eksploziv postepeno vađen više od mjesec dana ispod mosta na kojemu je stajala straža. Uspjeli su izvršiti taj zadatak jer su se upisali u veslački klub pa su imali pravo trenirati i zadržavati se ispod mosta gdje je bio eksploziv. Čamcem su ga odvozili do ušća rijeke Krapine, a odande je raspoređen na određena mjesta. Albin je ronio u Savu i vadio kocke trotila iz rijeke ispod mosta i kasnije ih predavao Marku Beliniću. Preko 2.000 kilograma eksploziva iznijeli su i sakrili u nekoliko skloništa u Kustošiji, da im kasnije posluži za razne diverzije. U jesen 1941. godine veći dio tog eksploziva prenijet je na Žumberak, a korišten je navodno i za miniranje poštanske telefonske centrale u Zagrebu, kao i za druge diverzije na zapadnom dijelu Zagreba.
Udarna grupa Albina Kovačića u kojoj su još bili Franjo Stanišak, Zvonko Rogina i Dragutin Goljački je u početku raspačavala letke u kojima Partija poziva na ustanak, i izvodila sitne ali raznovrsne akcije. Raznosili su se leci i ispisivale parole kojima se poziva narod u borbu protiv okupatora.
Prva diverzantska akcija koju je izveo Albin, na čelu trojice članova Partije i grupe skojevaca, bila je ujedno i prva diverzantska akcija u Hrvatskoj čime je u povijest ušao kao prvi diverzant. U ranim jutarnjim satima oko 4:50 sati grupa je u Podsusedu kod Tvornice cementa pucala na brzojavne veze iz pušaka i uništila dvadeset porculanskih izolatora i žica. Postaja Podsused – Tvornica, Hrvatskih državnih željeznica, prijavila je istog dana Ravnateljstvu hrvatskih državnih željeznica u Zagrebu da je presječeno 20 brzojavnih žica između željezničke stanice Podsused i Vrapče.
Politički efekt te akcije bio je mnogo veći od materijalne štete. NDH je tek osnovana, a u samom Zagrebu komunisti su izvodili sabotaže i sjekli telegrafsko telefonske linije. Vijest o tome brzo se širila Podsusedom,
Kustošijom pa i ostatkom Zagreba. Bila je to jedna od prvih akcija o kojoj je saznala masa građana; njen eho širio se u bližoj i daljoj okolici. Idućeg dana u Tvornici cementa u Podsusedu Albin je postavio je minu u peć za sušenje cementa. Peć je djelomično razorena, a šteta je bila veoma velika.
Albinova udarna grupa je 30. srpnja minirala prugu između Stenjevca i Podsuseda, sipala je pijesak u ležajeve
osovina vagona i vršila druge manje akcije.
Najmilija uzrečica, kojom se Albin služio, bila je: „U ratu smo s fašizmom, u oružanoj borbi, koju smo prihvatili i koju ćemo voditi do oslobođenja“. Nije to bila samo uzrečica, već njegovo geslo, kojeg se uvijek pridržavao. Tek što je izvršio, bilo sam ili uz pomoć drugih omladinaca, jednu akciju, izmislio je novu.
Albin je istovremeno postao član još jedne udarne grupe za relaciju Podsused—Brdovec. Ta grupa minirala je u nedjelju 27. srpnja željeznički most na rijeci Krapini u Zaprešiću. Zbog neiskustva, most nije porušen, samo su izvijene tračnice. No s obzirom na neposrednu blizinu grada, odjek ove akcije bio je velik.
Nova akcija koju je izmislio početkom rujna – bila je i najveća. Tvornica cementa u Podsusedu – „Croatia“ radila je isključivo za Nijemce koji su trebali mnogo cementa za izgradnju bunkera. Kako je Albin poznavao tvornicu cementa, na partijskom sastanku odlučeno je da se tvornica onesposobi za daljnji rad. Dogovorio se s nekim radnicima da mu omoguće prilazak do glavnih postrojenja.
Albin je 12. rujna pripremio eksploziv i došuljao se do vagoneta koji su dopremali sirovi materijal u peći. Legao je u vagonet i neopažen stigao zajedno sa eksplozivom u glavni dio tvornice. Postavio je eksploziv u glavni pogonski kotao, namjestio upaljač i brzo se udaljio. Uspio je neopaženo izaći iz tvornice, jer je dobro poznavao svako mjesto. Nedugo zatim začula se eksplozija.
Nakon diverzije ukupno je uhićeno je dvadeset ljudi, većinom radnika iz te tvornice, a osim njih uhićeno je još šest drugarica i drugova iz Podsuseda, koji su bili od ranije kompromitirani. Dok su drugovi bili zatvoreni u Kotarskom sudu, Albin im je nosio hranu. Među uhićenima nalazila se Marica Jurinac, jedina koja je znala za Albinovu sabotažu, sa zaprepaštenjem je promatrala njegovu drsku hrabrost.
Niti za to vrijeme velika novčana nagrada (iznos od 20.000 kuna odgovarao je protuvrijednosti od 358,42 grama zlata.), niti strah od smrtne kazne nisu doveli do izdaje.
Poslije jedne sitne akcije, početkom prosinca 1941. godine došlo je do brojnih uhićenja. Tako je 6. prosinca uhićen s jednom grupom i Albin Kovačić. Počela su preslušavanja u zatvoru na Savskoj cesti, gdje je bio zatvoren. Mučili su ga, ali Albin nije ništa priznao. Nitko od njegovih drugova nije bio uhićen što znači da se junački držao i nije odao nikoga. Ono što su ustaški agenti pronašli kod njega bilo je i više nego kompromitirajuće – unakažena Pavelićeva slika, meci i kreda – dovoljno da ustaše shvate da u svojim rukama imaju važnog ilegalca.
Mučenje je bez uspjeha trajalo više od mjesec dana sve dok nije došlo do novih uhićenja. Za vrijeme istrage, Albin je prebačen u zatvor u Petrinjskoj ulici.
Albin ni jednom riječju nije rekao ustaškim agentima više od onog što su prije saznali, niti je teretio nikoga od drugova koji su bili uhićeni niti one koji su legalno radili u svojim sredinama. Iz povelikog popisa osoba s kojima je Albin surađivao na ilegalnim akcijama i diverzijama ne spominje se niti jedno ime. Ustaše su bili svjesni da im, osim onoga što su znali, Albin osim prkosnih izjava nije dao ništa. Zato je slijedio novi krug mučenja.
Drugo mučenje je opet izdržao. Ustaše su ga omotali papirom i živa palili. Period mučenja trajao je do lipnja. Ustaše su bjesnili što nisu mogli od njega ništa doznati. On je šutio sve do svoje smrti. Dana 12. lipnja 1942. godine na Dotrščini je odlukom dr. Ivana Vidnjevića, predsjednika Pokretnog prijekog suda, zajedno s osam omladinaca strijeljan Albin Kovačić.
U Podsusedu je nakon Albinove pogibije razvoj pokreta malo utihnuo jer su ustaše počeli vršiti veliki teror nad narodom, ali se u toku 1942. ponovno uspjelo prodrijeti u Podsused i tamo postaviti nove organizacije NOP-a , a u Tvornici cementa je formirana grupa od 4 simpatizera.
Već iduće godine u Podsusedu je bilo 367 simpatizera NOB-e. Njegovi drugovi, članovi SKOJ-a nastavili su borbu. Prva grupa omladinaca prebačena je 1942. godine u XIII proletersku brigadu, a zatim i u druge vojne jedinice narodnooslobodilačke vojske gdje su se borili za konačno oslobođenje domovine. Njegovo djelo nastavili su i diverzanti Trećeg diverzantskog odreda koji su na području Podsuseda izveli više od deset diverzija u toku rata sa prouzročenom štetom od više milijuna kuna.
Neposredno nakon rata, 6. lipnja 1945. godine predsjednik Prijekoga suda, koji je osudio Albina na smrt, dr. Ivan Vidnjević je zajedno s grupom visokih ustaških dužnosnika osuđen na smrt vješanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine “zbog veleizdaje i ratnih zločina”.
Izvor: Biografija Albina Kovačića, autor Mario Šimunković
