Petak 2.12.2022.

Rođen Branko Čuk - trnjanski skojevac

Branko Čuk rođen je 19. rujna 1927. godine u Zagrebu u obitelji Stjepana i Ivke Čuk. Bio je torbarski naučnik i član SKOJ-a. Uhićen je kao sedamnaestogodišnji mladić 17. prosinca 1944. godine neposredno nakon dizanja u zrak bunkera u Trnjanskoj i Varaždinskoj cesti u Zagrebu.

Ustaše su ga odveli na redarstvo PTS-a (Poglavnikov tjelesni sdrug) u Runjaninovu ulicu. Kod preslušavanja su ga mrcvarili i pretukli. Nakon četiri dana i noći provedenih u mukama i batinama prebačen je u zatvor u Đorđićevoj ulici gdje su ustaše nastavili sa sadističkim mučenjem i mrcvarenjem. Po završetku preslušavanja odveden je natrag u zatvor u Runjaninovu ulicu, a nakon toga izveden je pred ratni sud. Potom je odveden u Maksimir u zatvor. Iz zatvora je češće dolazio pred suca istražitelja pred kojim je govorio da nije kriv i da je morao koješta priznati pod strašnim prijetnjama i batinama, ali sudac to nije htio prihvatiti pa ga je poslije toga izmlatio. Na kraju je 29. siječnja 1945. godine osuđen na doživotnu robiju.

Odveden je u logor Lepoglavu. U logoru je propadao iz dana u dan jer su zatočenici uz težak rad imali lošu i slabu prehranu. Jednog dana krajem ožujka, prije Uskrsa, sreo je ustaškog zastavnika i zločinca Mirka Runjaša. Branko ga je pozdravio s kapom na glavi i s rukama u džepovima što je bilo sudbonosno za njega. Runjaš je kao ris skočio na Branka i počeo ga tući nogama kao podivljala zvijer. Branko je htio pobjeći od Runjaša, ali je Runjaš još više počeo urlikati. Branko je morao prestati trčati jer nije imao kuda pobjeći. Runjaš se bacio na Branka i tukao ga ne obazirući se na jauke i zapomaganje. Runjaš ga je ostavio polumrtvog da umre u mukama. Nakon toga Branko se još tri dana vukao po logoru, a zatim je iznemogao legao na pod u ćeliju i umirao u mukama. Ništa nije jeo, a samo je tražio vode. Zubi su mu pocrnili, oči upale, a iz utrobe mu je strašno zaudaralo. Tako je polagano umirao četrnaest dana i umro 14. travnja 1945. godine sa nepunih osamnaest godina.

Izvor:
(izv. i lit.: Hrvatski državni arhiv (HDA), fond 511, Projekt Dotršćina: Zagrepčani - revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941.-1945., 511-2-1-1-11, Zagrepčani - revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941. - 1945. (dosje) – HDA, fond 1723, GK SKH, kut. 388 – Sa zagrebačkog omladinskog fronta (1952). Zagreb: Izdanje Gradskog komiteta Narodne omladine Hrvatske, str. 69-70. – Radanović, M. (2019). Zločini 3. bojne 1. ustaškog obrambenog zdruga na području Stare Gradiške i Bosanske Gradiške krajem 1943. i početkom 1944.. Tragovi, 2 (1), str. 185-186.)