19.09.1943
Uz narodnog heroja Stipana “Stevu” Filipovića, još jedan Hrvat iz Dalmacije položio je život i ostavio neizbrisiv trag u narodnooslobodilačkoj borbi Srbije. Branko Perišić Badža. Nakon teškog djetinjstva i odrastanja u splitskom sirotištu, životni put odveo ga je u Kruševac, a početkom rata prometnuo se legendarnog borca Rasinskog partizanskog odreda.
Branko Perišić Badža rodio se 11.8.1923. u Šibeniku. Njegov otac Marko Perišić bio je siromašni radnik-pekar iz sela Brištani u Miljevcima koji je radio i oženio se u Šibeniku. Majka Jelica (rođ. Ljubić) potječe iz šibenskog sela Brnjica. 1925. obitelj je preselila u Split. Okrutnošću sudbine Branko i njegova sestra Nevenka rano su ostali bez oba roditelja. Odrasli su u sirotištu u Splitu, u nekadašnjem domu salezijanaca koji je djelovao u zgradi gdje je danas smještena osnovna škola Manuš. Kao odličan učenik Branko je 1935. dobio stipendiju za vojno-zanatsku školu Obilićevo u Kruševcu u Srbiji. Tamo se školuje za kemičara, a nakon završenog studija ostaje raditi u Obilićevu sve do 1940., kad je istjeran “zbog komunizma”. 17-godišnji mladić zbilja je 1940. postao članom KPJ. Tada se posljednji put vratio u Split, tražeći posao, a kako ga nije našao, ponovno je otišao u Kruševac te se zaposlio u tvornici sapuna.
Nakon kapitulacije Jugoslavije kao partijski i skojevski rukovodilac, mladi Badža organizira omladinu u Kruševcu te radi na pripremama za formiranje Rasinskog partizanskog odreda. U kolovozu 1941., nakon što je policija opkolila njegov stan otišao je u partizane. Kao borac Rasinskog odreda te komandir njegove omladinske čete brzo je postao legendom kruševačkog kraja. Bio je poznat po mnogobrojnim diverzantskim akcijama protiv Nijemaca, primjerice rušenjima vlakova na pruzi Beograd-Niš, bombaškim napadima na njemačke kamione itd. U siječnju 1943. upao je u Kruševac, u kojem je bilo oko 2000 okupatorskih vojnika, te u centru grada likvidirao nekoliko gestapovaca i ljotićevaca. Osim akcija i diverzija koje je često sam osmišljao, bio je i jedan od najboljih rasinskih puškomitraljezaca. O njemu se pjevalo: “Bre junaka mitraljesca Badže, iz sinjega mora dojezdio, Rasinu je našu osvojio...” Četnici koji su na početku ustanka u ograničenoj mjeri djelovali protiv Nijemaca, vrlo brzo su postali akteri kontrarevolucije i defakto suradnici okupatora. Tako je u borbama na planini Jastrebac (južno of Kruševca), na lokaciji kod Crne Čuke 19.9.1943. od četničkog metka smrtno stradao Branko Perišić Badža. Imao je svega 20 godina.
Narodnim herojem proglašen je 1951. Badžini posmrti ostaci pronađeni su 1959. te su preneseni u kosturnicu u centru Kruševca, koja se u to vrijeme nalazila na trgu koji i danas nosi ime “park Kosturnica”. 1965. završen je spomenički kompleks Slobodište, djelo poznatog arhitekta Bogdana Bogdanovića. Tamo su prenesene kosti 42 rasinska partizana, među njima i Badže, te su sahranjene su pod zemljanim humkom u centralnom dijelu spomen-parka. Na Jastrepcu, gdje je Badža poginuo, podignuta je spomen-česma. Ime "Branko Perišić" nosila je omladinska radna brigada Kruševca, ali i velika industrija pekarskih proizvoda u Kruševcu (kruševačka tvornica već je desetak godina u stečaju). Na zelenoj površini blizu tvornice, kod ulaza u centralni dio Kruševca, ostala je sačuvana Badžina bista.
U Dalmaciji je ime Branka Perišića Badže ostalo relativno slabo poznato, što je djelomično ispravljeno 1980-ih kad je podignuto nekoliko spomen-obilježja te izdana Badžina romansirana biografija (“Jastrebački partizan”, Split, 1988). Afirmacija Badžinog imena u Dalmaciji je sasvim sigurno i zasluga njegove sestre, Splićanke Nevenke Magaš. Nju su fašisti uhapsili u Splitu 1941., te je prošla više zatvora i logor u sjevernoj Italiji, a u logoru je upoznala svog budućeg supruga. Oslobođena je nakon kapitulacije Italije, te se vratila u Split, neuspješno tražeći ikakvu vijest o bratu Branku. Sve dok jednog dana nije došlo pismo njegovih suboraca, kako je poginuo na nekakvoj Crnoj Čuki…
Bista Branka Perišića Badže prvo je podignuta 1983. u Drnišu, na starom gradskom trgu gdje je postavljeno ukupno 7 bista istaknutih revolucionara drniškog porijekla. Sve biste je izradio akademski kipar Mate Čvrljak. Potom je 1985. na šibenskoj rivi također otkrivena Badžina bista, u parku gdje su se od ranije nalazile biste triju šibenskih narodnih heroja. Nažalost, sve šibenske i drniške biste, uključujući i dvije Badžine, uklonjene su 1990-ih.
