S ovim intervjuom Antifa fanzina s nekoliko članova Antifašističke akcije Zadar započinjemo suradnju s tom besplatnom publikacijom koja je u rujnu 2017. predstavila osmi broj. Prenosit ćemo najzanimljivije članke iz prethodnih brojeva.
Kako je došlo do osnivanja Antifašističke akcije Zadar? Na koji način djelujete?
Iako je u Zadru početkom 2000-ih postojala organizacija Antifa Zadar, današnja Antifašistička akcija Zadar osnovana je u ljeto 2015. godine. U osnivanju i organizaciji su nam direktno pomogli drugarice i drugovi iz Antifa Šibenik, a zajedno smo bili u mnogim akcijama na području Zadra. Odmah smo stupili u kontakt i s antifašističkom organizacijom iz Splita s kojima također jako dobro surađujemo.
Djelujemo kroz različite aktivnosti na području zaštite ljudskih prava, kao aktivisti se borimo protiv svih oblika diskriminacije i šovinizma, a posebno protiv nacionalizma i mržnje manifestiranih kroz ustašiju i fašizam.
Spomenuli ste da je u Zadru već ranije postojala Antifa. Recite nam nešto više o tome.
Antifašističko djelovanje u Zadru u 2000-tim godinama bilo je usko vezano uz pojavu nove (i mlade) generacije antifašista i antifašistkinja, koji su se socijalizirali na punk sceni i velikim dijelom inspirirali anarhističkim idejama.
Važno je napomenuti kako se kod ovih mladih ljudi nije radilo samo o obrani antifašističkih vrijednosti minulih vremena nego i pozicioniranju spram aktualnih društvenih događanja – bujalim nacionalizmom 2000-tih godina protiv kojeg smo se aktivno i javno bunili te bili skoro pa i jedini progresivni glas tog vremena u zadarskoj javnosti. Ova generacija antifašista i antifašistkinja počela je sa zagovaranjem novih vrijednosti koje će postati dio domaćeg antifašizma, poput prava LGBT osoba, ali i borba za postojanje omladinske alternativne kulture.
Anarhizam i antifašizam. Koje su bile vaše aktivnosti u tom vremenu?
Kad govorimo o tom razdoblju nikako ne možemo zaobići Zadarski anarhistički front.
Prva faza djelovanja počinje s protestom u Genovi 2001. godine, kada se u znak solidarnosti organizira i prvi antiglobalisticki i antikapitalisticki protest u Zadru. Pored toga počinju se redovito organizirati i prve „Hrana a ne oruzje“ akcije, a simbolički se ova faza zatvara s protestima protiv rata u Iraku 2003. godine.
Pored samog djelovanja na ulici, naš rad se u to vrijeme dosta usmjerava i na političko opismenjivanje ili „propagadnu“ djelatnost. Podiže se web stranica Zadarski anarhistički front i počinju se izdavati pisani medij „Solidarnost i sloboda“. Tiskano je ukupno oko deset brojeva „Solidarnost i sloboda“ u formi novina i nekoliko brojeva u formi Zidnih novina koje su se ljepile po oglasnim pločama u gradu. Obrađivale su se teme antiglobalizacije (posebno s fokusom na globalnu politiku Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodnog monetarnog fonda), anarhosindikalizma, anarhizma i antinacionalizma. Za lokalni kontekst mozda najaktualniji tekst u to vrijeme bio je tekst o prvoj Gay paradi u Zagrebu, s kojom smo se javno putem zidnih novina solidarizirali.
Naše akcije u to vrijeme značajne za antifašizam bile su posjeta logoru na Molatu 2004. godine, gdje smo dijelili letke i upozoravali javnost da fašizam nije stvar prošlosti nego i naša sadašnja realnost. S grupom prisutnih boraca NOB-a, ustvari uglavnom pripadnica AFŽ-a, usprotivili smo se i revizionističkom govoru Božidara Kalmete koji je tom prilikom izjavio kako je „NOB bio časna borba hrvatskih muževa protiv stranog okupatora“, negirajući doprinos NOB-u od strane svih naroda bivše Jugoslavije kao i veliku ulogu žena.
Nešto kasnije u Gradskoj knjižnici smo prikazivali i poznati film Lordana Zafranovića „Krv i pepeo Jasenovca“ koji na dramatičan način dokumentira ustaške zločine. Prezentacija je na početku bila ometana od strane jednog posjetitelja, ali je on napustio dvoranu pa je prezentacija nastavljena. Nekoliko puta prikazivali su se i filmovi koji su tematizirali anarhističku i antifašističku borbu u španjolskom građanskom ratu.
Kako danas gledate na situaciju u Zadru?
Žalosno je da u gradu koji je više desetljeća bio pod talijanskom okupacijom moramo podsjećati svoje sugrađane što nose ustašija i fašizam i gdje bismo sada bili da je toga i dalje. Posebno boli odnos prema herojima slavne partizanske antifašističke borbe iz Zadra i okolice, koji su svoje živote ugradili u našu slobodu i identitet, a koji su danas zaboravljeni. Sustavno se zatire sjećanje na narodnooslobodilačku borbu, a imena škola i ulica koje su se nekad nazivale po njima, danas su promijenjena. Redovito posjećujemo njihove spomenike, tj. one koji još nisu srušeni i održavamo ih. U prvim akcijama smo bili angažirani u podsjećanju na zadarske narodne heroje te smo brojnim grafitima zasuli ulice, što je u bastionu desničarstva kao što je Zadar doživljeno kao šok i nevjerica, a klerofašisti u gradskoj vlasti su digli i policiju na noge.
Koje su vaše aktivnosti danas? Ranije ste spomenuli da ste od početka uspostavili dobar odnos s drugim Antifa organizacijama u Dalmaciji. Je li ta suradnja još uvijek aktivna?
Radili smo i na desetke akcija izbacivanja svastika i klempavih U sa zidova, a kojih je stvarno puno. Imali smo i internacionalnu antifašističku akciju u kojoj smo svastike pretvarali u vjetrenjače, a klempava U u pitare sa cvijećem, a sudjelovali su drugarice i drugovi iz Španjolske i Njemačke.
Najviše smo povezani s antifašistima iz Šibenika i Splita, a kroz Antifašistički front Dalmacije bliski smo i s drugaricama i drugovima iz Korčule, Knina i Dubrovnika. Stekli smo i brojna poznanstva s antifašističkim organizacijama izvan Hrvatske s kojima surađujemo.
Poruka za kraj.
Put je dug i trnovit, ponekad donkihotovski, ali nećemo odustati, jer bez borbe nas samo mali koračić dijeli od ponovnog odlaska u šume i gore.
ANTIFA FANZIN
