Utorak 31.1.2023.

Živjela nam antifašistička borba žena!

Govor Ankice Čakardić na obilježavanju 80 godina Antifašističke fronte žena u Bosanskom Petrovcu

Autorica: Ankica Čakardić

Antifašistička fronta žena nije i ne može biti tek historijska tema, poziv na muzejsko raspoloženje ili nasljeđe koje istraživački i arhivski spremamo u naša, dakako ponosna, sjećanja i srca. Ne, sjećanje više nije dovoljno. Fašizam je tu, budan, neumorno nam gmiže za vratom. Jasno je, Antifašistička fronta žena treba nam i danas, ona je naše sutra.

AFŽ je, boreći se protiv fašizma i za socijalističku budućnost, istovremeno i do tada neviđenom brzinom mijenjao konzervativnu sliku žena i njihov socijalni položaj. U liniji kontinuiteta, postavio je ključne temelje za razvoj feminističkih emancipacijskih politika i povezao ih sa širim društvenim organizacijama. Već do kraja 1980-ih Jugoslavija je i na međunarodnom prostoru bila jedna od vodećih država koje su značajno utjecale na sadržaj i dinamiku najvažnijih rasprava koje su se u kontekstu Ujedinjenih Naroda tada vodile pod rubrikom "ženskih pitanja". Od tih vremena, po pitanju nekih krvavo izborenih socijalnih i materijalnih prava, vratile smo se korak unazad. Pred nama je nezamislivo mnogo feminističkog posla.

Kada se nakon napada na Kraljevinu Jugoslaviju 6. aprila 1941. godine i 12-dnevnog rata Jugoslavija raspala na Nezavisnu državu Hrvatsku, dok su Sloveniju okupirali Nijemci, Dalmaciju i Crnu Goru Talijani, a Srbiju i Makedoniju Mađari, Nijemci i Bugari, Komunistička partija Jugoslavije pozvala je sve progresivne snage, narode i narodnosti na oružani ustanak. U tu borbu bez odgađanja uključuju se i žene Jugoslavije: ujedinjena i široka fronta radnica, seljanki, građanki. Sudjelovale su u pokretu otpora, prikupljale oružje, sanitetski materijal, organizirale publiciranje i distribuciju letaka i štiva, pomagale u bjegovima uhapšenih, uključivale nove snage u partizansku frontu, vršile diverzantske akcije.

Samo nekoliko primjera u moru diverzantskih primjera: Kata Dumbović, poginula je u akciji oslobođenja drugova iz ustaškog logora u Kerestincu, žene su organizirale sabotažu glavne pošte u Zagrebu, žene su demonstrirale u Splitu radi oduzimanja hrane, organizirale su akcije u bolnici u Karlovcu, sjetimo se sestara Baković i njihove smrti, Anke Butorac, Dragice Končar i mnogih drugih.

Dakako, žene nisu tek sudjelovale u pokretu otpora koji je buktao po čitavoj okupiranoj Jugoslaviji, one su jednako tako bile i u borbenim redovima NOB-a. Žene su se uključile u jedinice Narodnooslobodilačke vojske kao borkinje, bombašice, političke komesarke, oficirke, bolničarke. U NOB-u oružjem je sudjelovalo preko 100 000 žena. Svaka četvrta poginula je u borbi, 40 000 ih je ranjeno. Više od 300 000 žena odlikovano je ordenima zasluga za narod. 620 000 žena palo je kao žrtva fašističkog terora, što čini više od 1/3 ukupnih gubitaka koje je Jugoslavija imala tijekom rata. VI. lička divizija imala je u svojim redovima više od 600 borkinja, 25. augusta 1942. god. formirana je Prva ženska četa, u septembru iste godine već i Druga ženska četa. Brojne žene priključuju se IV., V., i XI. kordunskoj brigadi, a u VI. slavonskom korpusu tijekom rata borilo se 1670 partizanki.

Međutim, u NOB-u žene su na sebe preuzimale ogromnu količinu društvenog i organizacijskog reproduktivnog rada, od organizacije prehrane, zdravstvene skrbi o ranjenicima i djeci, preko organizacije borbe protiv epidemije tifusa do nabavke lijekova, odjeće i sanitetskih potrepština. Pod parolom "Ni zrna žita okupatoru -- ni pedalj zemlje neobrađen -- žene su formirale radne brigade koje su pomagale u sjetvi i žetvi. Poznate su akcije žena u Požeškoj kotlini koje su samo u jednoj noći požnjele 300 vagona pšenice, akcije žena koje su u dolini Raše noću škarama rezale žito i u vrećama ga, pred samim neprijateljem, odnosile, i tako spasile oko 700 kvintala žita za narod i borce.

Kažimo stoga naglas ono očigledno -- ženski društveni reproduktivni rad bio je kičma NOB-a. Riječ je o radu bez kojega pobjeda nad fašizmom naprosto ne bi bila moguća. To da su žene bile i na ratnoj fronti sa svojim muškim suborcima i da su istovremeno organizirale i ponijele čitavu društvenu reprodukciju svakodnevlja, neopisivo je ignorirana historijska činjenica koju nedovoljno ističemo, ali već danas to mijenjamo glasno poručujući: žene su krvavo iznijele borbu nad fašizmom, na ratnoj fronti i njenoj manje vidljivoj pozadini.

Izložba: Šta smo započele, vi završite – 06.12.2022, Bosanski Petrovac
Izvor: www.facebook.com/palic2014

Fašizam nije tema prošlosti. Fašizam je permanentna prijetnja koja uvijek traži načina da dođe do svog punog izraza. Njegova srž ne stari ali s vremena na vrijeme, ovisno o specifičnim ekonomskim i socijalnim krizama, fašizam traži nove oblike artikulacije. Tako je radikalna desnica danas, kao u nekom hipu samopouzdanja, iskočila iz povijesti, uskrsnula i prigrlila svoje suvremene političke saveznike, ne bi li bijesno, cinično, ambiciozno i s mnogo mržnje nametnula svoju agendu. Upravo stoga fašizam treba uvijek i iznova oprezno analizirati, locirati, tražiti njegove izvore i analizirati njegove nove forme i izraze -- e kako bismo mogle otići korak dalje i na vrijeme organizirati antifašističku borbu.

Fašizam je ultimativni proizvod kapitalizma i pogoduju mu jake socijalne krize. U samo zadnjih petnaestak godina kapitalizam je doživio nekoliko brutalnih kriza. Financijska kriza iz 2008., Covid-19 pandemija, trenutna inflacija, permanentne klimatska i izbjeglička kriza, dodajmo tome političku nestabilnost istočne Europe, kao i tenzije imperijalnih blokova i u njima nepremostiva razjedinjenost globalne periferije i centra.

Razdoblja nakon socijalno-ekonomskih kriza predstavljaju opasnu društveno-političku zonu koja uvijek pogoduje jačanju fašističkih pokreta. Ti pokreti, prepoznaju socijalnu krizu, ali odgovornost za nju prebacuju s kapitalističkog sustava na druge žrtvene janjce: na žene, LGBT i queer osobe, migrante, ljevičare i ljevičarke, Rome, crnce, Azijce, muslimane, nacionalno nepodobne, Židove, i nastavimo niz.

Uz aktualno jačanje kriza i buđenje staro-novih reakcionarnih, desničarskih i fašističkih tendencija društva, u nekom trenutku morat ćemo dati nedvosmislen i urgentan odgovor na pitanje: tko će se boriti protiv tih tendencija? Odgovor mora biti jasan i bez povlačenja. Borbu će morat ponijeti svi ujedinjeni koji djeluju u interesu potlačenih i eksploatiranih, počevši od feminističkih, LGBT organizacija, ženskih organizacija koje danas brane pravo na pobačaj i vode borbu za reproduktivnu pravdu, preko inicijativa koje štite demokratska prava, progresivnih partija, sve do organizacija radničke klase i sindikata, svih onih koji se bore protiv rasizma, nasilja prema migrantima i nasilju svih vrsta te koji se bore se za mir i klimatski održivu budućnost.

Upravo sam stoga svoj govor s vama večeras, u ovoj svečanoj prigodi, započela porukom da je AFŽ princip sadašnjosti, njegovi organizacijski potencijali naša su budućnost. Treba nam ženska antifašistička internacionala! Preko ograda naših regionalnih i državnih granica. Današnji susret mogao bi biti prvi korak na tom putu.

Kada je 1958. godine, 15 godina nakon prve konferencije u Bosanskom Petrovcu, održan Plenum Saveza ženskih društava Hrvatske, tadašnja predsjednica Glavnog odbora Marija Šoljan u svom je govoru glasno poručila: "Drugarice, nastavljamo s radom." Ja bih danas neskromno dodala, "čim hitnije, jer vremena za čekanje nemamo".

Živjela nam antifašistička borba žena!

 


Izložba: Šta smo započele, vi završite – 06.12.2022, Bosanski Petrovac
Izvor: www.facebook.com/palic2014