Ponedjeljak 17.2.2025.

Tko to tamo obnavlja spomenike?

Pojedinci i lokalne zajednice samoinicijativno obnavljaju spomenike žrtvama fašizma i borcima NOB-a

Iako ih danas vrlo rado dijelimo i komentiramo po društvenim mrežama, nisu svi spomenici posvećeni događajima i protagonistima NOB-a i revolucije monumentalna i slavna umjetnička djela. Većina ih, naprotiv, sasvim „obična“: sa crvenom petokrakom (ako je preživjela), stihom, posvetom i nizom imena uklesanih u mramornu ploču. Baš poput onoga (koji je nekoć bio) kraj općine u vašem selu, u kvartovskom parkiću ili uz kakav šumski put.

Sudeći prema sve učestalijim primjerima samoiniciranih obnova spomenika, koje – bez interesa, znanja i podrške nadležnih institucija – pokreću i uspješno provode pojedinci i kolektivi iz lokalnih zajednica, moglo bi se zaključiti da prema simboličkoj vrijednosti najviše kotiraju upravo takvi spomenici. Ispisani podugačkim popisima imena palih boraca i žrtava fašizma, iz čijih prezimena nerijetko prepoznajemo istrebljenje čitavih porodica, ovi su objekti i dalje važan dio društvenog pamćenja manjih zajednica. Osobito je to slučaj u onim dijelovima Hrvatske u kojima se baštinjenje antifašističke tradicije – potiho, uz brojne prepreke a nerijetko i uz strah – ipak održalo. Upravo je u tim krajevima, opustošenim posljedicama ratne i ekonomske devastacije, stradao najveći broj spomenika. U sve ekstremnijoj društveno-političkoj klimi u Hrvatskoj, u kojoj se ne samo dozvoljava, već i potiče legitimacija historijskog i promocija suvremenog fašizma, mještani sve intenzivnije osjećaju potrebu očuvanja sjećanja na žrtve svojih predaka. Sve im je jasnije da sjećanje i tumačnje gorkog iskustva fašizma i značaja antifašističkog otpora ne može i ne smije biti prepušteno političkom odlučivanju u lažnom sustavu predstavničke demokracije. Lokalni spomenici, osobito oni dokumentarnog karaktera, ubrajaju se tako među rijetke "medije" čuvanja i posredovanja povijesti lokalne antifašističke borbe. Stoga njihova obnova predstavlja emancipatoran i dugoročno važan čin.  

Povodom dovršetka obnove spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora u selu Šljivnjak na Kordunu, koja je svečano proslavljena 1. svibnja 2017. godine, razgovarali smo s Tatjanom Vlačić Vujičić, inicijatoricom obnove ovog i nekolicine drugih spomenika na Kordunu.


Izvorno stanje spomenika u Šljivnjaku

A.V.: Čemu je spomenik u Šljivnjaku posvećen, kada je podignut te kada je i zašto uništen?

T.V.V.: Spomenik na Šljivnjaku posvećen je žrtvama fašističkog terora  od 1941. do 1945. na području kordunaških sela Šljivnjaka, Grobnika i Veljunske Gline. Nemam podatak kada je podignut, a uništen je poslije akcije oluja 1995.godine. Spomenik ima tri cjeline: centralnu, najvišu, sa zvijezdom petokrakom na vrhu i dva manja zida – lijevi i desni, koji su bili srušeni. Na srednjem, centralnom, stajala je ploča s popisom imena poginulih partizana toga kraja i ona nije bila uništena, već su okolni kamen i zvijezda petokraka bili prorešetani. Dva bočna zida, koja su bila srušena kompletno, imala su svaka svoju ploču sa popisom civilnih žrtava, s tim da je jedna ploča sačuvana i bačena u živicu, a druga je bila prepolovljena i također bačena.

A.V.: Što vas je motiviralo na obnovu spomenika? Jeste li imali podršku lokalne zajednice? Je li bilo protivljenja?

T.V.V.: Motivi obnove su višestruki: mojih pet tetaka bilo je udano u tom kraju, a tri tetka su bila spomeničari. Jedan od njih, Božo Dević, je bio čovjek koji je mene odgajao i volio kao svoje dijete.

Drugi razlog je taj da je to spomenik žrtvama fašizma. Treći razlog je osjećaj moralne dužnosti i zahvalnosti tim ljudima koji su bile žrtve bezumlja, mržnje, rata. Četvrti razlog je bio obnoviti spomenik i spasiti trag prošlosti kako bi mladi i potomci mogli pročitati imena svojih najbližih i najdražih i naučiti što se dogodilo i zašto…. Peti razlog je taj što je to mjesto dio mog djetinjstva i mladenaštva i dugogodišnjeg obilježavanja dana ustanka 27.7., Dana naroda i narodnosti SR Hrvatske. Puno lijepih i dragih uspomena nosim u sebi s tog područja.

Prva akcija organizirana je 22.8.2015. godine, kada sam u suradnji sa stanovništvom okolnih sela dogovorila da se pronađu majstori koji će izliti ta dva betonska zida i na jedan od ta dva zida staviti i ploču koja nije oštećena. Drugi zid je ostao da sačeka svoju ploču koju sam uspjela ove godine postaviti u suradnji s klesarstvom Roksandić iz Karlovca, a u dogovoru sa gospodinom Sinišom Ljubojevićem koji mi je dao podršku u smislu sufinanciranja ili kompletnog financiranja. Također sam tražila sredstva i od SABA Hrvatske i Zagreba te SNV iz Zagreba. Konačno, financiranje ove ploče u iznosu od 5111 kn pokušati ću finalizirati do kraja lipnja ove godine.


Radovi na obnovi

A.V.: Jeste li se prije obnove javili Ministarstvu kulture koje je nadležno za memorijalnu baštinu ili nekoj drugoj državnoj ili lokalnoj instituciji?

T.V.V.: Nikome se nisam od državnih institucija obraćala jer sam unaprijed znala odgovore i njihovu tešku financijsku situaciju, njihove prioritete i njihov općeniti stav spram uništene baštine.

A.V.: Kakvo je stanje ostalih spomenika posvećenih NOB-u na Kordunu? Da li znate za još neku sličnu inicijativu obnove?

T.V.V.: Do sada sam na području grada Slunja obnovila ili obnavljam četiri spomenika na lokacijama – Šljivnjak, Veljun, Cvijanović brdo i Lapovac.

Šljivnjak je završen. Na Veljunu sam vratila 49 ukradenih bakrenih ploča s imenima žrtava te ću uskoro završiti i preostalih 14, koje ću dati da se naprave od kamena jer je tako jeftinije i brže. Kada je riječ o Cvijanović brdu, nastojim da se pokosi oko spomenika, sam spomenik počisti, a ove godine vjerojatno i oboji. U Lapovcu nedaleko od moje drvene kuće, a pokraj glavne ceste prema Slunju, obnovila sam prošle godine spomenik posvećen palim partizanima primorsko-goranske brigade koji su na tom mjestu poginuli 1942. godine. Spomen-ploča koja se nalazila na spomeniku bila je razbijena u devet komada, a zvijezda petokraka istrgnuta. Sa svojim prijateljima Nadom i Milošem vratila sam ploču lijepeći dio po dio, a od mase s kojom smo lijepili ploču izradili smo petokraku na mjestu gdje je i bila. Spomenik smo obojili, kao i petokraku te slova na ploči obnovili bojom.

Za druge inicijative ne znam.


Obnova spomenika u Veljunu

A.V.: Zanimljivo je da ste uništene ploče s imenima popravili i dopunili imenima stradalih koje ste našli u knjigama. Kako ste se za to odučili i jeste li probali kontaktirati povjesničare?

T.V.V.: Otkrivajući imena žrtva koja su nedostajala na drugoj strani ploče na spomeniku u Šljivnjaku, tražila u knjizi prof. dr. Đure Zatezala te otkrila još 15 imena žrtava te je u dogovoru sa njim odlučeno da ih se dopiše na ploču. Imam veliku njegovu podršku i zahvalna sam mu na tome. On doista radi s puno žara na temama vezanim uz žrtve i svjedočanstvima kako bi temu aktualizirao istinitošću i vjerodostojnošću.


Facebook / Jadranka Radatović

A.V.: Planirate li još neke obnove spomenika u vašem kraju? Kako gledate na problem propadanja spomenika na Petrovoj Gori?

T.V.V.: Postoje još neke ideje oko obnova, ali za sada sam koncentrirana na ova četiri i želim da se prvo oni do kraja obnove.

Spomenik na Petrovoj gori upravo sam ovaj vikend posjetila povodom obilježavanja 75. godišnjice proboja obruča. U spomeniku vidim i veliku umjetničku vrijednost, kordunašku baštinu i želja mi je da se spomenik obnovi u onom smislu da bude siguran za korištenje i formiranje Kordunaškog kulturnog centra u njegovoj unutrašnjosti. Slijedeće, partizanska bolnica zaslužuje zaštitu i oživljavanje. Ona je doista dio svjetske kulturne i povijesne baštine, ona zaslužuje biti zaštićena na međunarodnom nivou, baš kao i partizanska bolnica Franja u Sloveniji, koja je nedavno dobila status europske kulturne baštine. U tom smislu krenuti ću sa Udrugom antifašista Vojnića, Karlovca, Zagreba u Sloveniju da vidimo na koji način su oni riješili njen status i zaštitili je.

Tatjana Vlačić Vujičić ispred Spomenika ustanku naroda Korduna i Banije na Petrovoj gori, 2017.