Nedjelja 25.9.2022.

Ante Lešaja ovogodišnji je dobitnik antifašističke nagrade ANFAS

Čovjek nevjerojatno inspirativne dosljednosti i ustrajnosti

Ante Lešaja ovogodišnji je dobitnik nagrade EN FACE ::: ANFAS u kategoriji 'izvorna inspiracija'.
Voljom građanki i građana Dalmacije nagrada je ustanovljena 2017. godine u čast splitske heroine Palmine Piplović, a dodjeljuje se svake godine uoči Dana oslobođenja Splita od fašizma.


ANTE LEŠAJA - ČOVJEK NEVJEROJATNO INSPIRATIVNE DOSLJEDNOSTI I USTRAJNOSTI

U nekim normalnim okolnostima Ante Lešaja bio bi cijenjeni sveučilišni profesor marksističke ekonomije i javni intelektualac koji manje-više redovno sudjeluje u javnim raspravama i mainstream medijima. Da živi u nekoj od zapadnih zemalja, baš kao uvjereni marksist sa sveučilišta bio bi puno prisutniji u javnosti, nego što je bio u našoj socijalističkoj stvarnosti svojevremeno. No, ipak je u toj stvarnosti stigao napraviti ozbiljnu karijeru koja je iz njegove perspektive podrazumijevala da bude ozbiljan i savjestan sveučilišni profesor i netko tko je tražio nove mogućnosti razvoja socijalizma. Imao je istovremeno i tu sreću da je bio prisutan i kao akter i kao kolega i kao prijatelj i kao domaćin u onoj sretnoj deceniji djelovanja Korčulanske ljetne škole (1964.-1974.). Općenito govoreći, Lešaja je u sebi spojio dvije naizgled nespojive stvari. Bio je i ostao studiozan znanstvenik i čovjek s visokom radnom etikom, a istovremeno i tipični Korčulanin, Mediteranac s ležernim pristupom življenju, što su dvije krajnosti koje je malo tko uspio u sebi pomiriti.

I da nije doživio slom jednog svijeta kojeg je izgrađivao i koji mu se činio kao prirodan okvir dotadašnjeg povijesnog razvoja, umirovio bi se kao netko tko je mogao biti zadovoljan s učinjenim. Međutim, i on je, kao i svi mi uostalom, doživio slom tog svijeta i sveopću destrukciju koja nije samo donijela zločine i nepravde prema ljudima, nego i sveobuhvatni kulturocid i nasrtaj na memoriju koja je trebala biti izbrisana u ime novog doba. Zahvaljujući onome što je nakon toga učinio zaslužio je, ne samo ovu nagradu, nego i to da će barem dvije stvari koje je u tom otporu sveopćem ludilu koje je nastalo devedesetih godina ostati zauvijek u kulturi sjećanja i otpora, jednako u simboličkom, koliko i u materijalnom smislu. Dok su se zaista rijetki odlučivali na javni otpor i ispisivanje tekstova protiv onoga što se događalo, među kojima je bio i on, malo je bilo onih koji su odlučili neku stvar tako temeljito izvesti do kraja kao Lešaja. Naime, nakon što je široj javnosti otkrio da su iz korčulanske gradske knjižnice, čiji je bio jedan od utemeljitelja, bacili čitav niz naslova u kontejner, mahom onih tiskanih na ćirilici, ili objavljenih u nekoj od drugih jugoslavenskih republika ili posvećenih marksističkoj teoriji ili društveno-humanističkim znanostima iz socijalističkog razdoblja, odlučio je sve skupa istražiti do kraja. Što ga je dovelo do toga da je bila riječ o sistemu i državnoj politici, a ne o izdvojenom korčulanskom incidentu. Kao posljedica svega ostala je nezaobilazna knjiga ‘Knjigocid: uništavanje knjiga u Hrvatskoj 90-ih’ iz 2012. godine, koja jest odjeknula u vrijeme objavljivanja, da bi nakon toga potonula u planski zaborav. No, neovisno o njemu, ostaje kao vjerni prikaz jednog doba i njegovih posljedica.

Druga važna stvar koju je napravio jest ta da je prikupio i uz pomoć fondacije Rosa Luxemburg, objavio i digitalizirao kompletnu građu Praxisa i Korčulanske ljetne škole, pod naslovom “Praksis orijentacija, časopis 'Praxis' i Korčulanska ljetna škola”, učinivši, nešto što je trebalo biti zaboravljeno, dostupnim i besplatnim svakome zainteresiranom za te teme. Zbog svega navedenog, nije bilo nikakve dileme oko toga tko će prvim predavanjem otvoriti ‘Korčula after Party’, novovjeku verziju te škole, pokrenutu 2018. godine.
Na koncu, iako je napravio već puno toga, Lešaja nije posustao ni s javnim angažmanom protiv povijesnog revizionizma, kao u slučaju glorifikacije Bernardina Sokola na Badiji, ali ni sa znanstvenim radom, budući da već duže vrijeme priprema veliku knjigu o ekonomskim raspravama u SSSR-u dvadesetih godina.
Lešaja stoga nije samo zasluženi dobitnik Anfasa, nego i čovjek koji uporno svjedoči to da Dalmacija nije nacionalistička regija, ma koliko se trudili svesti sliku o njoj pod taj zajednički nazivnik.

-------------------

Dr. Ante Lešaja, redoviti je profesor Sveučilišta u Zagrebu koji je od 1990. godine u mirovini.
Nakon završenog studija ekonomije radio je u brodogradilištu u Korčuli na poslovima organizacije i analize poslovanja poduzeća, da bi se prelaskom u Ekonomski institut Zagreb (1962. godine) posvetio istraživačkom radu na području ekonomske politike i teorije firme, a također i problematici proizvodnosti i privrednim reformama u socijalističkim zemljama. Doktorirao je 1965. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu s tezom o ekonomskoj politici i uvjetima privređivanja u jugoslavenskoj privredi. Krajem 1972. godine izabran je za izvanrednog profesora političke ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a zatim je kao profesor političke ekonomije radio na Ekonomskom fakultetu u Mostaru i Fakultetu za defektologiju.

Tokom istraživačkog rada u Ekonomskom institutu i zatim nastavničkog rada redovito je objavljivao radove u nizu časopisa. Uz istraživački rad prevodio je i radove ekonomista iz Sovjetskog saveza i Čehoslovačke, od kojih su neki objavljeni, a neki su korišteni za internu upotrebu u Ekonomskom institutu Zagreb.

Nakon umirovljenja aktivno je i sasvim volonterski radio na razvijanju Narodne knjižnice općine Korčula, a događanja vezana uz uništavanje knjižne građe, koja su se tamo dogodila, ponukala su ga da fenomen uništavanja knjiga tokom 1990-ih godina potpunije istraži. Rezultat višegodišnjeg istraživanja je studija: "Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina" (Profil – Srpsko narodno vijeće, 2012). Autor je također i iscrpnog bibliografskog rada “Praksis orijentacija - časopis 'Praxis' i Korčulanska ljetna škola” (Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe, Beograd, 2014). 

Izvor: En FACE ::: ANFAS