Situacija u Sloveniji pod protrumpovskim režimom financijski podržanim od strane Viktora Orbana dugo nije bila ovoliko alarmantna. Vlada Janeza Janše pandemiju je dočekala nespremno pa je Slovenija pri vrhu po stopama smrtnosti od COVIDA, s ukupno 3600 smrtnih slučajeva. Vlada je na to odgovorila progonom stručnjaka koji upozoravaju na neadekvatne epidemiološke mjere, postavljaju se politički podobni kadrovi, izlaze na vidjelo afere s korupcijom u nabavi medicinske opreme, a «novo normalno» postao je govor mržnje od izabranih predstavnika naroda i naoružana policija na ulicama.
Kulturni radnici i umjetnici našli su se pod posebnim napadom režima Janeza Janše. Napadani su osobno i financijski ucjenjivani. Pojedincima koji su podigli glas neopravdano je oduzet status slobodnih umjetnika. Neprofitnom mediju Radio Študentu prijeti gašenje budući da prijedlog proračuna za 2021. godinu sadrži stavku uskraćivanja financiranja za taj kultni kritički omladinski medij. Uspješne i međunarodno priznate ravnateljice i ravnatelji muzeja i galerija dekretom su smijenjeni, a novo kadroviranje vrši se prema očiglednim ideološkim kriterijima. Tako je na mjesto ravnatelja Narodnog muzeja Slovenije postavljen Pavel Car, povjesničar bez dana muzeološkog iskustva, koji se u slobodno vrijeme voli oblačiti u nacističke uniforme. Par mjeseci prije nego je postavljen na poziciju ravnatelja najvažnijeg muzeja u Sloveniji doktorirao je na temu nacifašističkih odlikovanja za borbu protiv partizana u Sloveniji i Hrvatskoj. Umjesto međunarodno priznate kustosice i povjesničarke Kaje Širok, na mjesto ravnatelja Muzeja novije povijesti Slovenije postavljen je povjesničar Jože Dežman, paerjanica slovenskog antikomunizma i prvi predsjednik "Komisije Vlade Republike Slovenije za reševanje vprašanj prikritih grobišč". Dežman je u svom prethodnom mandatu u istom Muzeju vodio projekte poput "Hitlerjeva dolga senca", "Fašizem in Slovenci – izbrane podobe", Huda Jama – možnosti muzeološke prezentacije" itd.
Janša je posljedenih mjeseci s gradonačelnikom Ljubljane krenuo u ofenzivu na centre alternativne kulture i mjesta društvene solidarnosti. I to ne pod krinkom da ih uredi, već s planom da ih sravni sa zemljom kako bi se onemogućilo djelovanje organizacija koje su ih koristile. Krajem siječnja je nasilno deložirana Tvornica Rog u kojoj su djelovale alternativne udruge koje su tamo zbrinjavale izbjeglice, imale umjetničke atelje, biblioteke i bavile se umjetničkim eksperimentima. Zoran Janković, gradonačelnik Ljubljane tako je iskoristio epidemiju da autonomnu zonu Rog zauzme s bagerima, policajcima i redarima koji su povezani sa slovenskim neonacistima.
U pismu podrške upućenom Zoranu Jankoviću, gradonačelniku Ljubljane povodom deložacije Autonomne tvornice Rog, koje je potpisao niz znanstvenica i znanstvenika iz Hrvatske, Srbije i Slovenije - Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu, Etnografski institut Srpske akademije nauka i umetnosti, Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, Filozofski fakultet i Fakultet za socijalni rad Sveučilišta u Ljubljani i drugi - istaknuto je, među ostalim:
Rog je ne samo u Sloveniji, nego i u Hrvatskoj, i u Srbiji simbol otvorene ljubljanske scene, sinonim alternativne, propulzivne i inovativne kulture, primjer svima. Na znanstvenim i umjetničkim događanjima u Rogu prvi put smo slušali o tragičnim iskustvima i borbama izbrisanih stanovnika Slovenije. U Rogu su se desetljećima okupljale i Žene u crnom iz raznih republika nekadašnje Jugoslavije. Rog je posljednjih godina za nas bio ključno mjesto informiranja o slovenskoj migracijskoj i azilnoj politici, a istodobno i primjer jedne od najboljih praksi integracije izbjeglica u društvo. Rog nam nije bio važan samo kao mjesto informiranja, nego i kao zajednica na koju smo računali i za koju smo znali da će biti uz nas kad to ne bude nitko drugi u Sloveniji.
Pratili smo kako su volonteri iz cijele Slovenije u Rogu prikupljali humanitarnu pomoć koju su odvozili u poplavljena područja Bosne i Hercegovine ili duž balkanske migracijske rute u doba izbjegličkog koridora. Migranti su u Rogu svakodnevno imali besplatan obrok pripremljen s ljubavlju. U Rogu su se održavali kritički queer-feministički festivali, čitateljski kružoci, filmske večeri, kazališne predstave, glazbeni koncerti, cirkusi, čitanje poezije, slavlja i objedi. Rog je za sve nas bio mjesto susreta, razmjene važnih znanja, pristupa i praksi. Mjesto koje se ne može zamijeniti ni s jednim drugim mjestom u Sloveniji. U Rogu smo upoznavali i gradili odnose s različitim grupama. U Rogu su se susretali aktivističko i akademsko djelovanje, slobodno razmišljanje i političko djelovanje odozdo, kulturne aktivnosti dostupne svima, i mogli bismo nastaviti i dalje. Rog je za nas i druge mjesto društvene inovacije na mnogim razinama od međuljudskih odnosa, preko načina življenja, do političkog djelovanja i solidarnih inicijativa. Rog je autonomija i solidarnost u praksi.
Rušenje Roga je dalo poticaj neonacistima koji se skrivaju pod imenom Rumeni Jopiči (Žute jakne) da 7. veljače umarširaju u posljednju centar neovisne kulturne scene – Metelkovu gdje su prijetili prisutnima i pozivali na uništavanje Metelkove. Nakon toga je 8. veljače u Metelkovu umarširalo 40 pripadnika Specijalnih policijskih jedinica, kako bi navodno napravili kontrole ugostiteljskih radnji. Specijalci do sad nisu sprovodili inspekcije kafića pa se vjerojatno radilo o zastrašivanju pojedinaca i organizacija koje tamo djeluju a koje su glasne u osudi Janšinog režima.
Tim povodom je AKC Metelkova izdala proglas - Za slobodni grad, za antifašističku Ljubljanu iz kojeg izdvajamo:
U posljednjih godinu dana, svjedoci smo sve veće drskosti raznih fašističkih bandi u Ljubljani koje šire svoj govor mržnje prema migrantima, prema svima koji drugačije misle, prema umjetnicama i umjetnicima, antifašistkinjama i antifašistima te prema otvorenom i slobodnom društvu. Njihova isključivost više nije ograničena samo na društvene mreže. Postali su bahatiji u svom djelovanju u javnosti, što potvrđuje i dolazak takozvanih Žutih jakni u Metelkovu u subotu, i njihovi pozivi na uništavanje i zastrašivanje. Oni više ne skrivaju svoje neonacističku ideologiju, tetovaže, simbole i pozdrave - zasigurno i zato što su svjesni da im vladajuće strukture nude sigurnost i legitimitet za najgnusnije političke ideje.
Dokaz tome je intervencija do zuba naoružanih specijalnih policijskih postrojbi, koje su zauzele ulice oko AKC Metelkova nakon završetka mirne povorke povodom nedavnog gubitka našeg sestrinskog prostora, Autonomne tvornice Rog. Više od 40 specijalaca u pratnji uniformiranih policajaca preplavilo je dvorište Metelkove, pokušalo ući u klubove i druge prostorije te zastrašivalo slučajne prolaznike. Nisu naveli razlog za svoju intervenciju, osim što su bili tamo zbog završetka skupa, što su kasnije pretvorili u priču o ‘normalnoj kontroli’ kafića. Takav masovni ulazak specijalne policijske jedinice na područje autonomne zone Metelkove shvaćamo kao nedopustivo zastrašivanje i nagovještaj nasilja.
Za to širenje politike mržnje i nasilja odgovorni su i oni političari koji su po idejama bliski netolerantnima, kao i oni koji se vole nazivati njihovim protivnicima a koji su srušili Autonomnu tvornicu Rog. Ulične bande već traže nove mogućnosti da slijede primjer koje su dale ljubljanske gradske vlasti. Samo je pitanje vremena kada će simbolično nasilje fašističkih bandi prerasti u konkretne napade i pogrome usmjerene protiv aktivista i ostalih stanovnika grada.
Puko ignoriranje, ismijavanje ili relativiziranje prijetnji s kojima se već neko vrijeme susrećemo neće dovesti do njihovog ponovnog odlaska na smetlište historije, kamo su ih sredinom prošlog stoljeća s globalnim društvenim konsenzusom poslali naši prethodnici. Sigurni smo da se njihovo nasilje neće zaustaviti na najočitijoj meti - AKC Metelkovoj.
Zato iz AKC Metelkove pozivamo na solidarnost i opći društveni otpor i angažman protiv sve odvažnijih prijetnji fašističkih bandi. Njihov marš i nasilje možemo zaustaviti samo zajedno. Stoga svatko od nas mora učinit sve u svojoj moći da jasno pokažemo da su ulice Ljubljane antifašističke. Da fašističko nasilje, simboli, poruke i diskurs nemaju što tražiti na našim ulicama. Pobrinimo se da i dalje možemo bezbrižno šetati našim gradom, ljubiti se, držati za ruke, smijati se, stvarati, razgovarati, živjeti. Upravo takvi kakvi jesmo.
Nitko neće voditi ovu bitku za nas. Opasnost od porasta fašističkog uličnog nasilja nije stvar budućnosti, apstraktnih spasitelja i hipotetskih koncepata. Odvija se ovdje i sada.
