Medijska mašina Željke Markić, portal Narod hr, svakodnevno u "kulturnoj" rubrici širi ustašofilske mitove i alternativnu povijest temeljenu na fotomontažama i izmišljenim citatima. Prije par dana su širili viktimologiju nad ustaškim bandama iz Odžaka zbog kojih se u Jugoslaviji ginulo mjesec dana nakon fašističke kapitulacije. Na rođendan Vladimira Nazora širili su nebuloze o "partizanskoj otmici" predsjednika ZAVNOH-a i defacto prvog predsjednika Hrvatske. Ponavljaju tako ustašku "promičbu" koju je širio ustaški glasnik "Hrvatski narod", a koji je otišao i tako daleko da je u izdanju 22. rujna 1944. Nazora proglasio strijeljanim.
Kalendarski članak o Vladimiru Nazoru na prvo mjesto stavlja ustašku teoriju zavjere
BRISANJE RUNA
Detaljnije ćemo analizirati samo dva od mnogih kalendarskih članaka prepunih alternativnih činjenica portala Željke Markić.
Prvi je očita montaža poznate fotografije na kojoj se (drugi slijeva) nalazi komandant 7. SS divizije "Prinz Eugen" Bernhard Dietsche u razgovoru s četničkim komandantom S. Samardžićem za vrijeme bitke na Sutjesci. Kako bi ilustrirali svoj članak o sporazumu između partizana i četnika, SS-ovcima su skinute oznake s kragne, prepoznatljive odal rune koja je bila simbol zločinačke "Prinz Eugen" divizije, a čija je primarna misija bila borba protiv partizana. Tako su za potrebe ustaške mitomanije krvnici partizana postali partizani.
Narod.hr koristi krivotvorenu povijesnu fotografiju za ilustraciju članka
Osim fotomontaže i sam članak je prepun poluinformacija i laži. Neke laži su očiti rezultat površnosti u proizvodnji lažnih konstrukcija, pa "Drinske mučenice" četnici navodno ubijaju u Foči, a ubijene su u Goraždu. Skoro svaka rečenica u ovom navodno kalendarskom članku je insinuacija. Nije istina da su četnici i partizani "blisko surađivali", niti su pokušaji suradnje za vrijeme ustanka u Srbiji bili "skrivana tajna". Laže se o intenzivnoj suradnji četnika i partizana tokom cijelog rata, iako su već u studenom 1941. četnici isporučivali zarobljene partizane u nacističke logore. Jezdimir Dangić čije četničke zločine nad narodom Istočne Bosne žele pripisati partizanima već je 1941. partizane optuživao da žele "uništiti srpstvo" jer ih vode "čivut Moša Pijade i Turčin Safet Mujić", a 1942. je pregovarao s njemačkom vojnom komandom o zajedničkoj borbi protiv partizana. Jezdimir Dangić je 1946. godine osuđen je za suradnju s Nijemcima, Talijanima, kvislinškom srbijanskom vladom, vršenje masovnih zločina i izdaju zemlje te streljan. Da bi ga danas portal Željke Markić predstavljao kao simbol partizanskih zločina.
Poznatu suradnju četnika s vlastima NDH želi se zamagliti insinuacijama o navodnoj suradnji četnika i partizana tokom cijelog rata. A dva dokumenta iz 1942. koje izdvajamo najbolje demantiraju ovaj cijeli članak:
„U svim predjelima naseljenim Srbima u Hrvatskoj, četnici imaju sporazume s hrvatskim vlastima, čime su im osigurana široka prava. Obadvije strane se trenutno pridržavaju ugovora. Razoružanje četnika dolazi u obzir samo ako bi Hrvatska raskinula ove ugovore, za što trenutno nema izgleda.“
– Dopis štaba Komandanta njemačkih trupa u Hrvatskoj (18. novembar 1942).
„Nedić - četnici - Draža Mihailović - londonska vlada - to je neprekinuti lanac za uspostavljanje velikosrpske hegemonije u najterorističkijem smislu"
- CK KPJ javlja CK KP Sloveniji početkom 1942. godine
KONAČNI OBRAČUN S LAŽNIM CITATOM
Drugi još bizarniji primjer promoviranja ustaških mitova je kalendarski članak o Titovoj izjaci u Varaždinu 20. svibnja 1945. koju on nikad nije izgovorio, a koji započinje ovim odlomkom:
Narod.hr obilježava godišnjicu Titovog govora koji je proizvod ustaške mitologije
"Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.
U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće:
‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’
Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je
‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’."
Originalni Titov govoru u Varaždinu 20. svibnja 1945. svako može se naći i pročitati u online arhivi varaždinskih Vijesti. Njega s izmišljotinom koju širi Narod hr povezuje samo uvodna rečenica, a nakon toga Tito govori o ljubavi prema rodnom zavičaju:
Braćo i sestre!
Ja nisam došao, a niti sam se pripremio da vam držim govor o politici; došao sam po vojničkim pitanjima, da posjetim jedinice slavne Jugoslavenske armije. Govorit ću vam kao vaš lancman, Zagorac. Vjerujte mi da se radujem što mogu pozdraviti i vidjeti Zagorje. Ja sam sin Zagorja rođen u blizini Klanjca i bio sam rijetko u Varaždinu. Došao sam iznenada, jer željan sam vidjeti kako živite i kako osjećate. Mislim da kao sin vašeg Zagorja nisam osramotio Hrvatsku domovinu. Hrvatska je oprala sa sebe sramotu koju su joj nanijeli narodni izdajice i može vedro gledati u bolju budućnost. Meni je bilo najteže što se događalo s Hrvatskom…
Stvarni Ttov govor u Varaždinu na naslovnici drugog broja varaždinskih Vijesti
Vjesnik jedinstvene narodno oslobodilačke fronte Hrvatske u izdanju 21. svibnja 1945. također na naslovnici donosi članka o Titovoj posjeti Varaždinu, kao i opširni izvještaj na 3. stranici. Navodi se kako je Tito došao u "starodrevni hrvatski grad Varaždin, grad hrvatskih sabora" gdje je doživio "spontane manifestacije" kakve Varaždin nije vidio. Tito je u 5 sati tog dana stigao u grad te je od Drave do centra Varaždina išao pješice. U pratnji su mu bili Andrija Hebrang, ministar prosvjete federalne države Hrvatske Ante Vrkljan, Marko Belinić član izvršnog odbora Jedinstvene fronte Hrvatske i komandant I. gardijske brigade Milan Žeželj uz Rankovića i Nađa koje je Narod.hr jedine naveo jer su "generali iz Srbije". Narod hr usput izmišlja i "tjeralicu u Njemačkoj" za Kostom Nađom uz čije ime se veže još mnoštvo mitova ustaške emigracije.
Dok je Tito prolazio središtem Varaždina mnoštvo naroda se skupilo oko njega i htjelo mu stisnuti ruku. Tisuće građana je ispunilo središnji trg, a potom su počeli stizati i seljaci iz okolnih sela. Skandiranjem su dozivali Tita da održi govor, nakon čega je održao gore navedeni govor koji je završio s pjevanjem hrvatske himne "Lijepe naše". Reporter Vjesnika navodi da su se vijorile i "mnogobrojne hrvatske zastave s petokrakim zvijezdama", zapjevale su se i pjesme i "manifestanti se nisu htjeli razići". U Varaždin je stiglo i mnoštvo seljaka te "niz seljačkih kola okićenih narodnim zastavama". Oko 9 sati izazvan novim pozivima "hrvatskog seljaštva" za govor Tito se ponovno obratio narodu kako bi pozdravio seljake Hrvatskog Zagorja i usporedio njihovu narodno-oslobodilačku borbu s "bunom Matije Gubca koja je dala primjer kako treba da se borimo za svoje pravo i svoju slobodu". Nakon toga je primio izaslanstvo iz sela Kučan Marof "kojima je čestitao na junačnom držanju tokom NOR-a". Maršal je potom sišao među narod kako bi se rukovao s narodom, a manifestacija je potrajala sve do ponoći i "svatko je zaboravio na redarstveni sat". Na tako veliku manifestaciju je eto OZNA navodno natjerala građane i seljake koji su tako razdragano primili Titov "genocidni govor".
Naslovna i treća stranica VJESNIKA JNOFH od 21. svibnja 1945.
NAROD PROTIV NARODA
Pretraživanjem prvog spomena ovog lažnog Titovog citata na Internetu dolazimo do pamfleta "Hrvatskog informativnog centra " i inicijative "Krug za trg" iz 2008. koji su navođenjem mnoštva izmišljotina o Josipu Brozu tražili skidanje njegova imena s Trga maršala Tita u Zagrebu, u čemu su kao što znamo, a na temelju laži, i uspjeli. Nakon toga taj lažni citat nalazimo u izdanju Matice Hrvatske pod nazivom "Hrvatski kajkavski kolendar 2009." u članku Gorana Jurišića: Genocid u proljeće. Nakon čega ga je više puta koristio i varaždinski biskup Josip Mrzljak. Goran Jurišić je inače autor mnogobrojnih huškačkih tekstova na nedavno izbrisanom ekstremnom portalu Tinolovka, kojeg je vodila trenutna urednica Naroda.hr Ivana Josipović.
Od dolaska Ivane Josipović na mjesto urednika Naroda.hr, taj je portal iz konzervativnog i homofobnog glasnika udruge "U ime obitelji" mutirao u još jedan online izvor ustašofilije i historijskog revizionizma. Najbolje se to vidi na primjeru lažnog citata Moše Pijade s prvog zasjedanja AVNOJ-a. Narod.hr je 2014. godine pokušao potvrditi autentičnost lažnog citata Moše Pijade kod dr. Koste Nikolića iz Instituta za savremenu istoriju u Beogradu, koji im je objasnio kako nema potvrde da su spomenuti dokument i izjava autentični te da takav dokument ne postoji pod signaturom koja se navodi kao izvor. Na istom portalu pod uredničkom kapom Ivane Josipović 2018. godine kasnije imamo članak pod naslovom: 28. ožujka 1945. Bihać – zašto su skrivane strašne riječi Moše Pijade s I. zasjedanja AVNOJ-a? u kojem se za mnoštvo insinuacija koristi citat kojeg za kojeg su prije četiri godine istražili i dobili potvrdu da je lažan.
Članak iz 2014. i članak iz 2018. godine na istom portalu o Moši Pijadi. 2014. godine potvrđuje da se radi o navodnom citatu da bi četiri godine kasnije Narod.hr širio istu četničku antikomunističku propagandu
