Ponedjeljak 4.3.2024.

Ustaški križni put i četnička golgota vole se javno

Bosanska golgota četnika 1945. godine na Hrvatskom institutu za povijest

Na Hrvatskom institutu za povijest (HIP) u sklopu znanstvenog projekta "Rat, žrtve, nasilje i granice slobode u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća" koji financira Hrvatska zaklada za znanost održao se 28. veljače 2023. znanstveni kolokvij na kojem će svoja istraživanja na temu "Bosanska golgota četnika 1945. godine" predstaviti Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević.

Svima koji su upoznati s dosadašnjim radom HIP-a i Bojana Dimitrijeviće u ovoj suradnji nema ništa čudno. Dugogodišnja je to kolaboracija prokvisliških krugova bazirana na zajedničkom antikomunizmu. Hrvatski institut za povijest je u zadnjih deset godina izdao bar 17 publikacija koje viktimiziraju ustaše i sotoniziraju komuniste i Jugoslaviju. Jedina knjiga koja se na prvu bavi ustaškim žrtvama "Jadovno i Šaranova jama: kontroverze i manipulacije" ne bavi se žrtvama već opet napada komunističku/jugoslavensku historiografiju i dosadašnja istraživanjima broja žrtava gospićke skupine logora. Bojan Dimitrijević se zalaže za rehabilitaciju Draže Mihailovića, Milana Nedića i Nikole Kalabića, te smatra da kolaboracija s okupatorom nije zločin, znamo ga kao i koautora "Ustaške vojnice" koji voli nositi majice s obilježjem (runom) SS Prinz Eugena i skuplja suvenire s istim znakom.

Vratimo se temi skupa: "Bosanskoj golgoti" nazivu za dvanaestodnevno odstupanje ostataka snaga četnika Draže Mihailovića kroz centralnu Bosnu i planinskim bespućima na razmeđu Hercegovine i Bosne. Podjednako kao i ustaški mitomani koji su predaju svojih zločinaca izjednačili s "križnim putem" Isusa Krista, četnički mitomani su predaju svojih zločinaca nazvali po planini na kojoj je Isust razapet. Njihove nade da će ustaše i četnici uskrsnuti poput Isusa nažalost su se obistinile 90-tih godina, pa sad čitamo povijesti kako je pišu gubitnici.

Historičar Milan Radanović koji je u svojoj knjizi Kazna i zločin. Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941– 1944) i vojni gubici (1944–1945) obradio kao jednu od tema evakuaciju četnika iz Srbije i Crne Gore u Bosnu, fokusirao na pitanje brojnosti preostalih snaga generala Mihailovića i demistifikaciju njihovih vojnih gubitaka. U segmentu koji se odnosi na odstupanje kroz srednju Bosnu osvrnuo se i na ratne zločine koje su Mihailovićeve snage počinile na području Fojnice i Kreševa.

Prije dvije godine Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević izdaju knjigu "Bosanska golgota" u kojoj iznose teze da su za vrijeme marša od Vlašića do Bitovnje četnici u borbama s partizanima imali samo "nekoliko desetina poginulih", da su "incidenti na nacionalno osnovi bili rijetki" i da su "tobožnji teški gubici četnika i masovni zločini nad muslimanima u Fojnici bili su mahom konstrukcija potonjih propartizanskih publicista i historika".

Stoga je prošle godine Radanović objavio znanstveni članak: ČETNIČKA ANABAZA: MARŠ JVUO OD VLAŠIĆA DO ZELENGORE, 30. TRAVNJA – 11. SVIBNJA 1945. koji polemizira s pojedinim zaključcima i tvrdnjama Dimitrijevića i Devića o broju pripadnika JVuO i gubitcima snaga JVuO u borbama protiv JA u srednjoj i jugoistočnoj Bosni, od 30. travnja do 11. svibnja 1945., uoči odsutne bitke između četnika i partizana na Zelengori od 12. do 15. svibnja iste godine." Radanović na osnovu arhivskih izvora iznosi tezu da su snage JVuO uoči razdvajanja na dva dijela, 10. svibnja, brojale između 5 500 i 6 000 pripadnika te da se 12. svibnja na Zelengoru probilo do 3 500 četnika.

Četnici su Fojnicu zauzeli u jutarnjim satima 4. svibnja, nisu spalili samo partizanske magacine (što navode u svojim dnevnicima). Izgorio je skoro čitav grad, o čemu svjedoče fotografije spaljenog grada nastale 1945. Partizanski veteran Ivo Domazet naveo je u ratnim sjećanjima da su četnici „do temelja spalili Fojnicu”. „Na zidovima spaljenih kuća krečom su ispisali parolu: ’Bog – Kralj – Draža’.” Božidar Savić, četnik Vlasinske brigade JVuO, koji je 4. svibnja 1945. boravio u Fojnici, potvrđuje da su Račićevi četnici spalili grad. „Spustili smo se u Fojnicu, koju su Račićevci zapalili.” Svjedoci pored četnika pod komandom potpukovnika Račića spominju da su u Fojnici 4. svibnja bili prisutni i četnici pod komandom potpukovnika Kalabića. Prema tvrdnjama Mehmeda Salihagića, predsjednika Općine Fojnica, paljenje grada izvršeno je s predumišljajem, nakon što su četnici izvršili pljačku domaćinstava i magacina. Prema izvještajima Općinskog narodnog odbora Fojnica četnici su zapalili 188 kuća, 48 dućana, 368 gospodarskih zgrada (štale i pomoćne prostorije) i jednu džamiju, ubili sedmoricu muškaraca i silovali 23 žene.

Dimitrijević i Dević u svojoj knjizi navode brojku od 15.000 četnika koji u tri kolone 7. svibnja jurišaju prema partizanskim položajima, kao i cifru od 9235 ubijenih četnika. Radanović na temelju nekoliko različitih izvještaja snaga na terenu pretpostavlja da je na području Bjelašnice 8. svibnja stupilo između 5 500 i 6 000 četnika, što znači da na području Zelengore i Sutjeske, gdje su se narednih dana našle ove snage, nije moglo stradati 9 300 četnika, kako je navođeno u revizionističkoj historiografiji, pogotovo ako znamo da nisu svi oni poginuli u borbi ili strijeljani nakon zarobljavanja jer je jedan dio preživio zarobljavanje, a manji dio je uspio izbjeći uništenje i zarobljavanje. Osim toga, nisu svi četnici koji su se probili istočno od Bradine dospjeli do Zelengore i Sutjeske, budući da se oko jedne trećine snaga odvojilo uoči marša glavnine prema Zelengori i odstupilo u pravcu sjeveroistoka.

Glavna četnička kolona, na čelu s generalima Mihailovićem i Trifunovićem, pukovnikom Keserovićem i potpukovnikom Kalabićem, zaputila se ka Zelengori, u pokušaju da ovlada područjem Sutjeske odakle je planirano prebacivanje preko Drine, dok se druga i nešto manja Račićeva kolona 10. svibnja odvojila. Glavna kolona, znatno prorijeđena prethodnih dana, našla se u bezizlaznoj situaciji nakon prelaska Jezerice, bez ikakvih šansi da prijeđe Drinu. Ova kolona, prema Radanovićevoj procjeni brojala je između 3 000 i 3 500 pripadnika. Između 12. i 15. svibnja bila je opkoljena na planini Zelengori i u dolini rijeke Sutjeske i najvećim djelom uništena u borbama. Dio zarobljenih četnika je strijeljan dok je dio sproveden u zarobljeničke logore, gdje su oficiri strijeljani, a većina boraca pošteđena. Likvidirano je najmanje nekoliko stotina zarobljenika. Dio četnika je uspio izbjeći uništenje i zarobljavanje na Zelengori i Sutjesci. Među njima su bili general Mihailović, pukovnik Keserović, potpukovnik Kalabić te više stotina boraca. Veći dio se do kraja 1945. uspio prebaciti u Srbiju, gdje je većina pohvatana.

Nastavak na linku: Dimitrijević i Dević na visokoj akademskoj razini