Iako HDZ-ova vlast već mjesecima priželjkuje da se afera s HOS-ovom pločom što bezbolnije riješi i zataška – cijela stvar je, naime, zasigurno mnogo više doprinijela kompromitaciji HOS-a i „čistoći“ Domovinskog rata nego normalizaciji notornog ustaškog pozdrava – nisu ni slutili da će odlukom o njezinu premještanju na lokaciju Slavonski Trokut izvaditi još jedan kostur iz ormara. Točnije, njih više stotina sahranjenih 20-tak metara od lokacije na kojoj je 2009. godine svečano otkriveno Spomen-obilježje 314 hrvatskim braniteljima poginulim na novljanskoj bojišnici jeseni i zime 1991. godine. Autor tog spomenika poznati je zagrebački arhitekt Branko Silađin.
Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, Stanislav Mišić, 1961.
Naime, na istoj je lokaciji, smještenoj uz cestu koja od Pakraca preko Slavonskog Trokuta vodi prema Novskoj, 1961. godine podignut spomenik i spomen-kosturnica palih boraca i žrtava fašističkog terora. Autor spomenika je akademski kipar Stanislav Mišić, a spomenik i kosturnica su 1973. godine upisani u registar zaštićenih spomenika kulture.
Pogled na Spomenik s južne strane. Vidljiv je hotel koji je u ratu devastiran, kao i lokacija novog spomenika braniteljima.
U obrazloženju koji je donijela stručna Komisija regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku (rješenje br. 345, 11.1.1973.) stoji:
„Komisija Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijek, imenovana rješenjem br. 01-300/3-72. od 30.10.1972. g. na svojoj sjednici održanoj 16.12.1972. g. ustanovila je:
Spomen-kosturnica sa spomenikom 650 pali boraca pripadnika 21. srpske divizije nalazi se sa sjeverne strane „Ceste VI korpusa“ na uzvisini Blatuškog brda na Slavonskom Trokutu. U ovoj su kosturnici sahranjeni posmrtni ostaci boraca palih u završnim operacijama za konačno oslobođenje Slavonije u toku maja 1945. g. na području Slavonskog Trokuta, Novske i Pakraca. Kosturnica ima oblik prizme, na kojoj su tri brončana reljefa i sedam spomen-ploča s tekstom. Ova je spomen-kosturnica tragičan dokument veličine žrtava naših naroda u borbi za oslobođenje.“
Brojka od 650 boraca koja se navodi u rješenju ne odnosi se na broj ovdje sahranjenih boraca, koji je vjerojatno bio znatno manji, već na broj boraca, kao i žrtava fašističkog terora poginulih na širem području oko Slavonskog Trokuta u završnim operacijama za oslobođenje ovog dijela Slavonije.
Pogled na lokaciju spomenika sa sjeverne strane. Na livadi ispred nekadašnjeg spomenika podignut je 2009. godine spomenik poginulim braniteljima.
Spomenik je miniran i gotovo u potpunosti devastiran tijekom prve polovice 1990-ih godina, brončani elementi su ukradeni, a ostatak strukture postamenta, kao i sama podzemna kosturnica prepušteni su propadanju i zaboravu. Do trenutka kada je odlučeno da se upravo na toj lokaciji sagradi spomenik braniteljima i kada su radovi na novom memorijalu započeli, ostaci spomenika bili su već obavijeni šipražjem i šumom koja se razrasla na nekadašnjoj livadi oko spomenika.
Ostaci spomenika Palim borcima i žrtvama fašističkog terora zarasli su u trnje i teško prohodno šipražje. Stanje iz 2017. godine
Postavlja se pitanje, tko je i zašto svjesno ignorirao postojanje spomen-kosturnice na toj lokaciji? Tko i dan-danas određuje liniju uređivanja novog spomenika, budući je trava oko novog spomen-obilježja uredno pošišana nekoliko metara od mjesta na kojem se naziru ostaci partizanskog spomenika? Da li je Ministarstvo kulture i odjel za zaštitu spomenika bio konzultiran oko ove lokacije i prethodno važećeg dokumenta o upisu u registar? U konačnici, sasvim je izvjesno da ni obitelji poginulih branitelja nisu upoznate s činjenicom da je spomenik njihovim očevima, braći i sinovima strateški postavljen kako bi zaklonio mjesto sjećanja na antifašističku borbu.
Pogled na spomenik poginulim branitelja s lokacije miniranog spomenika i kosturnice palim borcima.
U cijeloj ovoj priči nije sporna i skandalozna samo izgradnja spomenika braniteljima na istoj lokaciji na kojoj se nalazi minirani spomenik i kosturnica s posmrtnim ostacima nekoliko stotina partizana poginulih u konačnom oslobađanju Hrvatske – ista ta, 21. srpska divizija oslobodila je 1945. godine, primjerice, Novu Gradišku, Novsku i Jasenovac! Postavljanje spomen-ploče na kojoj se i dalje nalazi notorni fašistički pozdrav „Za dom spremni“ nedaleko zapuštene grobnice partizana koji su svoje živote ostavili u borbi protiv okupatora i ustaša, predstavlja jednako velik problem kao i njezino postavljenje u Jasenovcu.
Jednako velik problem kakav bi, uostalom, predstavljalo njezino postavljanje bilo gdje u zemlji koja je herojski i uz ogromne žrtve oslobođena od fašizma i genocidne ustaške ideologije.
Spomen-obilježje 314 poginulih hrvatskih branitelja, ing. arh. Branko Silađin, 2009.
